Uvođenje restriktivnih mjera za zaustavljanje širenja koronavirusa utjecalo je na sve aspekte života pa tako i na porast potrošnje pojedinih vrsta droga, alkohola, sedativa i analgetika. Najdominantnija ‘pandemijska droga’ je marihuana i to zato jer je najjeftinija. No, kada je o drogi riječ svakako treba istaknuti porast potrošnje stimulansa – speeda i ecstasyja, a što pokazuje i analiza otpadnih voda koju provode znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković. Sintetski stimulansi doživljavaju svojevrsni ‘revival’ na području Europske unije. U komparaciji sa situacijom otprije 10-ak godina, oni su danas na tržištu puno čistiji – veće koncentracije, tablete su različitih boja i naziva, a cijene relativno niske. Također, danas kokain više nije povlaštena droga zlatne mladeži nego, nažalost, uobičajena pojava na vikend zabavama mladih, koji uz čašicu alkohola povuku i ‘lajnu bijeloga’.

“Smanjenje ponude i smanjenje potražnje dva su temeljna stupa svake nacionalne strategije za suzbijanje ovisnosti. Na početku pandemije COVID-19 nismo znali kako će socijalno distanciranje, ograničenje putovanja i gospodarski problemi utjecati na ponudu i potražnju droga. Mjere zaključavanja definitivno su donijele određene poteškoće u dostupnosti droga, kako na globalnom, tako i na lokalnom planu, no crno tržište se relativno brzo prilagodilo novonastalim okolnostima, pa je nakon početnih problema vrlo brzo došlo do ‘ponovne regulacije’ tržišta. Nakon svima stresogenog lockdowna došlo je, negdje u ovo vrijeme prije godinu dana, do popuštanja epidemioloških mjera. Dolaskom turističke sezone ponovno su se stvorili uvjeti za druženja čime je došlo do značajnog porasta potrošnje stimulansa, što je u konačnici dovelo do povećanog broja zahtjeva za bolničkim liječenjem u našoj Klinici za 25-30 posto radi marihuane i stimulansa. Stekao se dojam da su mladi na neki način nastojali nadoknaditi ono prvo razdoblje straha, neizvjesnosti i tjeskobe koje nas je poprilično discipliniralo u poštivanju epidemioloških mjera,” govori za naciona.hr psihijatar Ivan Ćelić, pročelnik Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče.

Psihijatar Ivan Ćelić, PHOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Više alkohola, sedativa i marihuane može se objasniti željom za suzbijanjem tjeskobe

Prvi val epidemije donio je specifične obrasce konzumiranja droga, pa je tijekom lockdowna došlo do povećane potrošnje alkoholnih pića, sedativa, analgetika i marihuane. Kad govorimo o alkoholnim pićima, o tome svjedoče povećani indeksi potrošnje. Osobito su pod povećanim rizikom bile osobe koje su pile same. Dio ljudi koji je povremeno pio, tijekom izolacije počeo je piti svakodnevno. Ukoliko pogledamo potrošnju lijekova na recept s ovisničkim potencijalom (benzodiazepini, opioidni analgetici) koje nažalost ima svaka kućna ljekarna, njihova konzumacija je također, značajno porasla.  U strahu da zbog restriktivnih epidemioloških mjera ne ostanu bez marihuane, kupovalo se u većim količinama za što su dileri davali posebne popuste, što je u određenom trenutku prouzrokovalo nestašicu na crnom tržištu.

Epidemija uzrokovala specifične obrasce ovisničkog ponašanja

Naše razumijevanje kako pandemija COVID-19 utječe na konzumaciju droga evoluira, ali znamo da socijalna izolacija, čak i na kraća razdoblja, može uzrokovati psihološki distres koji će neke ljude natjerati da posegnu za psihoaktivnim tvarima. Nemogućnost ili otežano nabavljanje droge može neke ovisnike potaknuti da po prvi put probaju s intravenskom konzumacijom, jer će na taj način istu količinu droge imati kroz dulje vrijeme. Zasigurno su potrebna dodatna istraživanja kako bi se shvatilo kako se individualna uporaba droga može mijenjati tijekom pandemije. Ovdje bih istaknuo briljantne uspjehe hrvatske policije i carine s ogromnim zapljenama droge. Postavljam pitanje predstavljaju li velike zapljene nakon COVID-19 veću dostupnost droge ili su policajci samo ‘sustizali’ prethodne mjesece odgođenih zapljena.

Epidemija utječe na liječene ovisnike, ali i ljude koji prije nisu konzumirali droge

Svi zdravstveni sustavi, pa tako i onaj u Hrvatskoj, bili su primarno usredotočeni na tjelesne poteškoće COVID-19, što je i razumljivo, jer su upravo respiratorni simptomi bili životno ugrožavajući. Psihološke posljedice bile su u drugom planu, no rekao bih da su psihijatrijske službe ‘u hodu’ prilagođavale svoje tretmane, pa je tako u Klinici za psihijatriju Vrapče osnovan Centar za telepsihijatrijsku skrb putem kojega su naši stručnjaci kontaktirali naše pacijente, između ostaloga i osobe s problemom ovisnosti, putem telefona ili mnogo češće, putem modernih tehnologija. U međuvremenu smo razvili i online Dnevne bolnice za klasične i nove ovisnosti, kako bi odteretili bolnički sustav i potencijalno zaražavanje novim koronavirusom. Premda su u prvom planu bile osobe s već utvrđenim duševnim smetnjama, time smo otvorili mogućnost novih oblika komunikacije i za osobe koje prije epidemije nisu konzumirale psihoaktivne supstance.

Konzumacija droga je društveni i javnozdravstveni fenomen, pogađa milijune ljudi

U Njemačkoj je broj smrti izazvanih konzumacijom droga prošle godine porastao za 13%, što se dovodi u izravnu svezu s utjecajem pandemije COVID-19. Nije dovoljno samo razmatrati zdravstveni aspekt problema ovisnosti, nego je potrebno stvarati okruženje socijalne stabilnosti i sigurnosti. Trgovina drogom utječe i na nacionalnu stabilnost i upravljanje državom. Takozvana Balkanska ruta predstavlja poseban izazov za Hrvatsku, pa i u svjetlu najnovijih afera u nama susjednim zemljama koje narko-dilere povezuju s čelnicima vlasti. To može imati ozbiljne posljedice na probleme povezane s drogom u bližoj i daljnjoj budućnosti.

Moramo graditi društvo bez droge

Ljudi narušenog zdravlja u većoj su opasnosti od pogubnih posljedica Covid-19 bolesti. Ovisnici o drogama spadaju u jednu od najvulnerabilnijih skupina i stoga zaslužuju posebnu pozornost. Smatram kako su bolničke i izvanbolničke službe za liječenje ovisnosti odradile sjajan posao po pitanju pružanja zdravstvene skrbi ovisničkoj populaciji u vrijeme epidemije COVID-19. Politike prema drogama iziskuju multidisciplinarni pristup, samo tako možemo ostvariti adekvatan odgovor koji će u konačnici smanjiti stopu incidencije ovisničkih obrazaca ponašanja i graditi društvo bez droge.