Treba smanjiti broj općina i gradova. Ovo se već desetljećima može čuti u Hrvatskoj, a tu rečenicu ponavljaju i političari, i građani, i stručnjaci za javnu upravu. Ali ništa se ne mijenja, a od izbora do izbora promjena teritorijalnog ustroja Hrvatske uvijek je glavni adut za sve stranke. Kako je Ivan Koprić, sveučilišni profesor i vodeći stručnjak za javnu upravu u Hrvatskoj, nedavno rekao u intervjuu za Nacional, bilo bi najbolje da se Hrvatsku u budućnosti promatra kao državu koja treba razvijati 123 urbana centra. Hrvatska, međutim, ima 128 gradova, 428 općina te 21 županiju. Ponovno se, i pred skore parlamentarne i lokalne izbore nagodinu, priča o istoj temi – treba smanjiti broj općina i gradova. Kao glavni argument navodi se činjenica da ovakav raspored lokalnih jedinica naprosto nije dobar. Primjer koji ne prestaje čuditi su Sesvete, koje s oko 70.000 stanovnika imaju status tek jedne od 17 četvrti Zagreba. S druge strane, neki hrvatski gradovi imaju oko 2000 stanovnika, dok neke općine imaju 8000 stanovnika. Nacional je istražio ima li priča o potrebi smanjenja lokalnih jedinica snažno uporište ili je riječ tek o još jednom predizbornom triku te može li država i koliko uštedjeti ukidanjem nekih općina ili gradova, odnosno njihovim spajanjem ili pripajanjem.

Kako kaže Marijana Puljak, predsjednica stranke Pametno, ta stranka predlaže novi teritorijalni ustroj kojim bi se zemlja organizirala u pet regija i 123 urbana centra, što bi broj karijernih političara smanjilo oko tri puta: “Dosadašnji političari na vlasti obećavaju reformu lokalne samouprave pred svake izbore, ali je ne provode jer im nije u interesu. Kroz ovako veliku mrežu općina i gradova razvili su sustav pogodovanja i zapošljavanja po babi i stričevima, kao i brojne druge oblike korupcije i nepotizma koji im na kraju osiguravaju glasačku mašineriju za ostanak na vlasti. Smanjenjem broja gradova i općina birokratski aparat koji desetljećima guta novac bio bi demontiran. Uštede u javnoj upravi su jedna od onih vrućih tema koje političari vole povlačiti samo kada im je to u interesu pa ću podsjetiti da je Tomislav Karamarko 2015. najavljivao kako će HDZ provesti reformu lokalne uprave kroz smanjenje broja općina i gradova, dok je SDP 2017. također govorio o transformaciji lokalne samouprave. Godinama slušamo ista obećanja, ali nikada nisu provedena u djelo.”

Marijana Puljak kaže i da su se u stranci Pametno, kada su projekt teritorijalnog preustroja 2015. uvrštavali u svoj program, vodili preporukama i radom Ivana Koprića. Kriteriji za zadržavanje statusa jedinice lokalne i regionalne samouprave u ovom slučaju bili bi, kaže Marijana Puljak, proračunski kapaciteti, zadovoljavanje kriterija minimalnog vlastitog prihoda i minimalan broj stanovnika.

Predsjednica Pametnog kaže:”Reforma bi uključila promjenu sustava financiranja te fiskalnu decentralizaciju, odnosno prijenos ovlasti i odgovornosti za pružanje javnih usluga sa središnje na niže razine vlasti. Snažnom fiskalnom decentralizacijom nižim razinama vlasti ostalo bi više novca za poboljšanje lokalnih usluga i razvojnih projekata. Kad se danas u Hrvatskoj pobroje svi načelnici, gradonačelnici, župani i njihovi zamjenici te političari u gradskim vijećima i županijskim skupštinama dolazimo do broja od više od 11.000 političara koji su zaposleni ili imaju prihode od političkog mandata. Pri tome bi trebalo još uzeti u obzir i zaposlene u lokalnoj administraciji, kojih je nekoliko desetaka tisuća i bitno opterećuju lokalne proračune. Novim ustrojem broj lokalnih političara smanjio bi se za tri puta.”

‘Kad se u Hrvatskoj pobroje svi načelnici, gradonačelnici, župani te političari u vijećima i skupštinama, dolazimo do broja od 11.000 političara koji imaju prihode od političkog mandata’, kaže Marijana Puljak

Marijana Puljak podsjeća da je Europska komisija u svom posljednjem izvješću uputila kritike na račun javne uprave u Hrvatskoj, procjenjujući njezinu učinkovitost, u odnosu na EU, ispodprosječnom. Najslabije točke su na razini malih općina, kojih je previše, a nemaju odgovarajuće resurse.

Slično razmišlja i Davor Nađi, predsjednik stranke Fokus te ujedno i dogradonačelnik novoga grada Svete Nedelje, čija je uprava u svega nekoliko godina postojanja, odnosno dobivanja statusa grada, napravila mnogo pa danas u tom gradu živi oko 20.000 stanovnika i djeluje oko tisuću gospodarskih objekata, a i grad je s najmanjim porezima i najvećom transparentnošću u Hrvatskoj. Davor Nađi kaže: “Prilikom smanjenja broja općina i gradova treba voditi računa o njihovoj održivosti. U protivnom se neće puno postići. Dakle, stav stranke Fokus je da općine i gradove koji nemaju fiskalni kapacitet samoodrživosti treba spajati po ključu zajedničkih funkcija – od administracije, komunalnih poduzeća, vodovoda i slično. Naravno, i kada su u pitanju čelnici takvih jedinica, možemo ih birati, ali oni su onda volonteri i ne stvaraju dodatni trošak. Jedino na taj način se može osigurati da općine i gradovi mogu funkcionirati bez državne pomoći i krenuti u smjeru učinkovitog upravljanja. Nakon osnovnog kriterija samoodrživosti treba sve lokalne jedinice propustiti kroz još nekoliko filtara, od zemljopisnog položaja, razvojnog potencijala, korištenja EU fondova, pa na kraju i zdrave logike. Krajnji rezultat bi trebao biti snažno smanjenje ukupnog broja jedinica lokalne samouprave. Zaključno, sve jedinice lokalne samouprave koje ne mogu samostalno financirati poslovanje i osnovne funkcije, prvenstveno u smislu komunalne infrastrukture, treba pripojiti uspješnijima. Treba djelovati izuzetno brzo jer su lokalni izbori sljedeće godine i ako do tada ne odradimo posao po ovom pitanju postoji opasnost da izgubimo još jedan izborni ciklus. Izračun ušteda je vrlo jednostavan; uštedjelo bi se, primjerice, 80 posto sadašnjeg troška za plaće dužnosnika u jedinicama lokalne samouprave. Ukupni učinak bi bio višestruk: osim ušteda na troškovima, gradovi, općine i komunalna poduzeća bi imali i veći kapacitet korištenja sredstava iz EU fondova. Ako bismo zbrojili moguće uštede i bolje korištenje EU fondova, sigurni smo da bi se na godišnjoj razini mogao doseći efekt od oko pet milijardi kuna.”

Davor Nađi kaže da, u usporedbi s drugim državama EU-a, u Hrvatskoj ima previše gradova i općina, što posljedično znači i multipliciranje nepotrebnih radnih mjesta i administrativnih troškova. Mnoge općine dobivaju financijsku pomoć u vidu fiskalnog izravnanja u razini vlastitih prihoda kako bi uopće mogle funkcionirati. Zbog toga treba napraviti ukidanje i spajanje takvih općina, ali i nekih manjih gradova: “Sveta Nedelja je možda jedini primjer u Hrvatskoj gdje se izdvajanjem kao zasebnog grada dogodio značajan razvoj i napredak. Međutim, većina drugih gradova i općina koji su s vremenom nastajali otišla je u suprotnom smjeru, što pokazuje da takvu praksu ipak ne treba nastaviti, nego obrnuti. One koji su se poput Svete Nedelje dokazali da znaju dobro upravljati treba nagraditi, a one koji loše upravljaju i nisu samoodrživi treba pripojiti uspješnijima. Ključna uloga općina i gradova je da isporuče potrebne usluge uz minimum troška. Jasno je da se u tom slučaju traži efikasnost, a nju je najlakše postići uz vrednovanje rada kroz ocjenjivanje i nagrađivanje, uz uvjet da najlošiji odlaze iz sustava. Uz uvođenje transparentnosti i digitalizacije procesa na svim razinama te istovremeno smanjenje poreznog i regulatornog opterećenja. U svemu tome je Sveta Nedelja postavila nove standarde izvrsnosti i samo na taj način možemo očekivati kvalitetnu uslugu za minimalni trošak.”

U Hrvatskoj postoje i Udruga gradova i Zajednica općina, koje pokušavaju dokazati da Hrvatska treba upravo ovolik broj lokalnih jedinica. Kako kaže Nives Kopajtich Škrlec, koordinatorica poslova za Udrugu gradova, koja okuplja sve gradove osim Otočca i Sinja, reformi je bilo mnogo, ali malo njih su bile suštinske: “Decentralizacija koja je 2001. počela nije baš nastavljena s uspjehom i nije bilo kontinuiteta u prijenosu ovlasti na gradove. Reforma nije i ne smije biti svedena tek na raspravu o broju lokalnih jedinica. Sustav treba postaviti smisleno i voditi računa o logici stvari. Možete li zamisliti razvoj ukoliko ovlasti i novac povjerite, primjerice, Primorsko-goranskoj županiji, a pri tome ne jačate ovlasti i financijska sredstva Grada Rijeke? Ja ne mogu. Ranije rasprave, one koje su prethodile donošenju Zakona o područjima 1997., vrtile su se oko minimalnog broja stanovnika koje bi morala imati općina kako bi mogla imati taj status. Spominjalo se 3200 i 4800 stanovnika, što je vrlo neozbiljno. Hrvatska je, iz mnogih povijesnih, društvenih, gospodarskih razloga, vrlo heterogena zemlja te su takve rasprave izlišne. Mala općina uz more s niti tisuću stanovnika može financijski puno bolje prosperirati od mnogoljudne u pasivnim krajevima pogođenim gospodarskim mrtvilom i iseljavanjem.”

‘Jedinice lokalne samouprave koje nisu samoodržive potrebno je ukinuti, a onima koje jesu samoodržive trebalo bi i povećati ovlasti’, smatra Bojan Javor Leš, gradonačelnik Ivanić-Grada

Nives Kopajtich Škrlec smatra da se najprije mora vidjeti hoće li uopće išta biti od područnog preustroja, o kojem svi pričaju. Izbori su za godinu dana pa tvrdi da nije vrijeme rezanja ili reformiranja područnog ustroja. Trenutačno je u gradskim upravama 18.675 zaposlenih. Međutim, taj broj uključuje dužnosnike, službenike, javne radove, program Zaželi i privremeno zapošljavanje za EU projekte pa je službenika oko 2500 manje od navedenog broja:

“Rasprava je hvalevrijedna i potrebna, ali ne po dobrom hrvatskom običaju, ostrašćena i polarizirana. Druge su zemlje, tu se najčešće spominje Danska, godinama provodile reformu, bile u tome dosljedne, kontinuirane, asertivne i stalno prikupljale i osluškivale mišljenje građana jedinica na koje su se promjene odnosile. Mišljenje građana se ne smije zaboraviti prikupiti niti pak ignorirati jer postoje međunarodni akti, ratificirani u Hrvatskoj, primjerice Europska povelja o lokalnoj samoupravi te odluke Ustavnoga suda, koji ustanovljavaju i potvrđuju obvezu konzultiranja građana pri promjenama područnog ustrojstva. Gradovi ni ostale lokalne jedinice nisu subjekti koje se može ocjenjivati primarno s dohodovnog aspekta. Njihove su zadaće organizacija i pružanje javnih usluga građanima, pa tu već u startu dohodovno ne igra glavnu ulogu. Vrtići, uvjetno rečeno, nisu isplativi, jednako kao ni odvoz otpada u jedinicama s disperziranim i heterogenim tipom naselja. Javnu je uslugu potrebno osigurati svima, dakle kamion za smeće mora doći i do zaselka s nekoliko kuća. Mora im se osigurati cesta i pitka voda. Proračuni gradova znaju oscilirati, što se događalo mnogo puta. U želji da se Zagreb svede na realne okvire događale su se izmjene u sustavu financiranja koje su se negativno odrazile na većinu gradova. Primjerice, ukidanje poreza na dobit kao prihoda gradova provedeno 2008. jako je smanjilo gradske proračune.”

Danas u Hrvatskoj Nives Kopajtich Škrlec ne može ni zamisliti scenarij da se područni ustroj “lomi preko koljena” i smatra to apsurdnim. Manje općine treba usmjeriti na suradnju i udruživanje, treba im omogućiti da mnogo toga obavljaju u gradovima kao mikrocentrima gravitacije, a gradove treba financijski ojačati i pri tome nadzirati zakonitost raspolaganja sredstvima, što se i čini Državna revizija. Decentralizacija se mora bazirati na gradovima, onim financijski jačima, prosperitetnijima i kapacitiranijima kvalitetnim zaposlenicima.

Hrvatska zajednica općina je nevladina organizacija koja okuplja 328 općina, što je 80 posto svih općina u Hrvatskoj. Samo za ilustraciju, 48 posto stanovništva živi u ruralnim područjima, koje zajedno obuhvaća 90 posto teritorija. Posljednjih dvadesetak do tridesetak godina govori se o smanjenju jedinica lokalne uprave. U ovoj zajednici smatraju da su te rasprave često bez veće osnove te da dominiraju teze bez suštinskog poznavanja materije: “Kada se govori o broju smanjivanja općina, treba uzeti u obzir sve parametre: političke, ekonomske, socijalne i demografske. Manji broj općina ne garantira funkcionalnost i uspješnost neke zajednice. Uzmimo primjer Austrije koja prema podacima iz 2017. ima 8,773 milijuna stanovnika te 2098 općina, od kojih njih 88 posto ima manje od 5000 stanovnika. Taj primjer pokazuje da broj općina i broj stanovnika u njima nije nužno u korelaciji s uspješnosti društva. Niti jedna država u svijetu ne gleda na institut javne uprave kao na neki oblik trgovačkog društva, kojem je jedini i isključivi cilj stjecanje profita. Cilj svake teritorijalno-upravne jedinice je funkcionalno i svrsishodno pružanje usluga građanima, a jedan od ključnih kriterija su i fiskalni kapaciteti teritorijalnih jedinica. Zbog toga je i glavni cilj Hrvatske zajednice općina zagovaranje daljnje fiskalne decentralizacije. Kada govorimo o funkcioniranju jedinica lokalne samouprave, valja naglasiti kako općine smiju trošiti 20 posto svojih proračunskih prihoda na plaće zaposlenika. Što se tiče koncepta uspješnosti, primijećeno je da se većina razvijenih općina nalazi na području turističkih dijelova, kao i u bližoj okolici velikih gradova. S druge strane, općine koje imaju izvjesne poteškoće najčešće se nalaze na području tzv. ruralne Hrvatske – Dalmatinska zagora, Lika i Gorski kotar – te smo stava kako bi daljnja fiskalna decentralizacija dovela do snažnijeg poticaja razvoja. Kao eklatantan primjer izdvojiti možemo primjer eksploatacije prirodnih resursa na prostoru neke općine. Sadašnje naknade su toliko nedostatne ili ponegdje uopće ne postoje, što je nepravedno prema općinama na čijem se području eksploatacija vrši.”

Iz Hrvatske zajednice općina ponovno spominju primjer Austrije, u kojoj jedinice lokalne samouprave imaju udio od 11 posto od svih poreznih prihoda, što bi se moglo napraviti i u Hrvatskoj. Što se tiče broja zaposlenih u lokalnoj samoupravi, prema podacima od strane Ministarstva uprave, u općinama je 2867 zaposlenika. Dakle, nema govora o nekom velikom upravno-administrativnom aparatu, čiji je broj zaposlenika često predimenzioniran u javnosti. Zaključuju da se spajanjem općina neće nužno postići ekonomski učinak jer veličina općine nije nužno povezana i s razinom uspješnosti. Primjer Općine Gračac dobro ilustrira ovu situaciju jer je ona površinski najveća općina u Hrvatskoj, a nije ekonomski razvijena.

‘Ne bi bio problem preuzeti neke zadatke općina, pa i gradova u našem okruženju, a tako i Dugog Sela od kojeg smo prostorno gotovo dvostruko veći i imamo bolji standard’, kaže Mato Čičak, načelnik Rugvice

Iz Ministarstva uprave kažu da se, kad je u pitanju reforma lokalne i područne (regionalne) samouprave, u okviru toga i pitanja smanjenja broja općina i gradova radi o iznimno složenom pitanju koje zahtijeva sveobuhvatan i stručan pristup te angažiranost širokog kruga stručnjaka. Konačnu odluku o broju lokalnih jedinica donosi Hrvatski sabor. U Ministarstvu kažu da su pokrenuli projekt Optimizacija sustava lokalne i područne (regionalne) samouprave, ukupne vrijednosti 20 milijuna kuna, od čega je 85 posto sufinancirano sredstvima Europskog socijalnog fonda: “Opći je cilj Projekta unaprjeđenje učinkovitosti sustava javne uprave kroz optimizaciju sustava lokalne i područne (regionalne) samouprave. Optimizacija će se provoditi kroz tri aktivnosti – uspostavu središnje baze o kapacitetima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, izradu sustava za podršku učinkovitosti sustava lokalne i područne (regionalne) samouprave te poboljšanje kompetencija službenika u javnoj upravi. Provedbom Projekta ojačat će se uloga lokalne i područne (regionalne) samouprave u decentralizaciji javne uprave, te će se stvoriti preduvjeti za izradu kataloga poslova te kategorija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Katalog poslova bit će uspostavljen na način da se iz njega može jasno utvrditi koji se poslovi iz djelokruga jedinice obavljaju u jedinici, a koji bi se mogli obavljati s obzirom na kapacitete jedinice koja se analizira. Izradit će se i mehanizmi suradnje između jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te procijeniti potencijal suradnje i povezivanja u obavljanju poslova iz njihovog djelokruga kako bi se postigla optimizacija troškova i drugih kapaciteta.”

Primjer vrlo uspješne općine jest Rugvica u Zagrebačkoj županiji, koja s 23 naselja ima oko 8000 stanovnika, što je čini jednom od najvećih općina u Hrvatskoj. Načelnik Mato Čičak kaže: “Općina Rugvica nastala je 1993. odvajanjem od tadašnje općine Dugo Selo. Ova godina svakako je specifična zbog pandemije virusa covid-19 te se nadamo da ćemo uspjeti realizirati ili barem započeti većinu planiranih investicija i aktivnosti. Kao odgovoran načelnik inzistiram na tome da svi općinski rashodi imaju svoje ekonomsko opravdanje u proračunskim prihodima, odnosno da se ne troši više od onoga što se realno uprihodi, te će u tom smislu izvršenje proračuna za 2020. biti na razini od oko 40 milijuna kuna. Zajedno sa svojim timom, njih devet zaposlenih u općini, svakodnevno pratim situaciju te promptno reagiramo kako bi naši mještani što manje osjetili posljedice ove krize pa su primjerice dječji vrtići s područja općine za travanj i svibanj ove godine u cijelosti besplatni.”

Općina Rugvica izvrstan je primjer koliko je važno imati kontrolu financija i planirati ulaganja koja će biti usmjerena samo na područje vlastite lokalne samouprave. Ključ razvoja općine, kaže načelnik, bilo je odvajanje od Dugog Sela. Posljednjih nekoliko godina uz pomoć novca iz europskih fondova i nacionalnih sredstava na području općine realizirane su značajne investicije u ukupnom iznosu od 181,1 milijun kuna: “Okretanje prema povlačenju sredstava iz europskih fondova pokazalo se iznimno važnim. Samo neki od tih projekata su prenamjena društvenog doma u dječji vrtić, izgradnja novog dječjeg vrtića, prenamjena stare škole u Dom zdravlja, izgradnja reciklažnog dvorišta, uređenje kompletne komunalne infrastrukture u Poslovnoj zoni Rugvica-sjever, izgradnja 51,7 kilometara sekundarne kanalizacijske mreže na području općine, energetske obnove društvenih domova, obnova općinske zgrade, uređenje trga, asfaltiranje ulica. U općini Rugvica gotovo da nema nezaposlenosti, prosječna mjesečna neto plaća kod poduzetnika sa sjedištem u našoj općini za 2018. iznosila je 6.608 kuna, što je sam vrh u Hrvatskoj, a prihod poduzetnika u istoj godini iznosio je 2,1 milijardu kuna, što nas svrstava na drugo mjesto po prihodu poduzetnika od svih 428 općina, čime smo ujedno bolji i od velike većine gradova.”

Mato Čičak smatra da svega što se u toj općini napravilo zasigurno ne bi bilo da se ona ukine. Kaže da se rijetki mogu pohvaliti da su ukinuli prirez te time omogućili veće plaće svim mještanima, besplatnim udžbenicima za osnovnoškolce posljednje četiri godine, besplatnim prijevozom za srednjoškolce i studente, novčanom pomoći svim studentima, povoljnom cijenom vrtića, mjerama za novorođenu djecu, stalnim ulaganjem u sport i mlade, božićnicama za umirovljenike:

“Puno je toga zbog čega većina ostaje raditi i živjeti u Rugvici, a brojni drugi, posebice mlade obitelji, odlučuju se na preseljenje u općinu. Ono o čemu se svakako može razgovarati je organiziranje nekih zajedničkih poslova na razini više općina, naročito onih manje razvijenih, a kao primjer dobre prakse može nam biti i rad tvrtke Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije, osnovane od strane više gradova i općina, bez koje se danas na području naše županije ne bi gradile stotine kilometara vodovodne i kanalizacijske mreže. Vjerujem da mojoj ekipi ne bi bio problem da preuzmemo neke od zadataka općina, pa i gradova u našem okruženju, pa tako i primjerice Dugog Sela od kojeg smo prostorno gotovo dvostruko veći, imamo veće prihode poduzetnika i više prosječne plaće, odnosno sveukupno imamo bolji životni standard, za kojeg očekujem da će i dalje rasti.”

Još jedna općina u Zagrebačkoj županiji je Pisarovina, koja se 1993. izdvojila iz Jastrebarskog i danas je pozitivan primjer, posebno zbog uspješnog povlačenja europskog novca. Kako kaže načelnik Tomo Kovačić, u Pisarovini se gradi infrastruktura, a dok su bili u sklopu grada bili su na repu:

“Ono što Pisarovinu posebno diči jest to što smo izgradili gospodarsku zonu, čak 61 poduzetnik kupio je zemljišta na području općine, imamo aerodrom na području od 85 ha zemljišta i pistu za slijetanje manjih i srednjih aviona do 20 sjedala. U toj je gospodarskoj zoni zaposleno oko 400 ljudi. Za vrijeme dok smo bili dio Jastrebarskog, u Pisarovini je izgrađena možda jedna cesta. Danas ima 3689 stanovnika, gotovo da nema nezaposlenih, u općini je sedmero zaposlenika, a ja sam u mirovini i primam polovicu iznosa koji bih dobivao da to nije slučaj, oko 5200 kuna. Odrekao sam se polovice tog iznosa sad za vrijeme krize, a općinskoj smo upravi, zaposlenicima turističke zajednice, vrtića, komunalnih poduzeća, svima smo skinuli deset posto s plaće tijekom trajanja krize. U 11 smo godina izgradili 130 km vodovodne mreže, s trima vodocrpilištima, pokrili smo cijelo područje, a dotad nismo imali nijedan metar! Asfaltirali smo 85 km cesta, imamo kompletnu javnu rasvjetu, polivalentnu školsku dvoranu 2005. Dobro je da su se oko Zagreba osnovale općine i gradovi jer da toga nije bilo, danas bi u Zagrebu bilo najmanje 300.000 ljudi, ne bi imali ljudi kamo otići, općine su otvorile radna mjesta.”

‘Smanjenjem broja općina i gradova uštedjelo bi se 80 posto troška za plaće dužnosnika. Uštedama i boljim korištenjem fondova EU-a godišnje bi se uštedjelo pet mlrd. kuna’, tvrdi Davor Nađi, predsjednik Fokusa

Još jedan primjer iz Zagrebačke županije je Ivanić-Grad, koji ima oko 15 tisuća stanovnika. Kako kaže gradonačelnik Bojan Javor Leš, kontrola financija na lokalnoj je razini vrlo važna za funkcioniranje jer se upravo na toj razini može uspostaviti najkvalitetniji dijalog između građana i lokalne samouprave te nastavno tome donositi odluke koje svojim značajem najviše doprinose kvalitetnijem životu svakog stanovnika: “Učinkovito sudjelovanje građana od iznimne je važnosti za dobro upravljanje. Kako bi to bilo moguće, od iznimne važnosti je i kontrola financija, odnosno mogućnost kreiranja proračuna. Kada je pravilno izrađen, proračun je sredstvo za službeno dokumentiranje financijskih i programskih smjernica predstavničkog tijela, tijela krajnje odgovornog za dobrobit lokalne zajednice. Primjer toga se najbolje vidi u mjerama koje gradska uprava donosi svake godine, od onih socijalnih poput potpora za novorođenu djecu, sufinanciranja cijena boravka u vrtiću, sufinanciranja prehrane učenika osnovnih škola s područja grada te produljenog boravka učenika nižih razreda osnovne škole, sufinanciranja programa utvrđenih kurikulumom, stipendiranja učenika i studenata, plaćanja priprema za maturu, sufinanciranja prijevoza studenata, sufinanciranja medicinskih službi do niza mjera za poticanje malih obrta i poduzetništva, poljoprivrednih gospodarstava. Između ostaloga osnovali smo vlastitu razvojnu agenciju koja besplatno stoji na raspolaganju poduzetnicima za aplikaciju na fondove, osnovali vlastitu visoku školu, ulažemo u kulturu i obrazovanje, infrastrukturu, sve te odluke su donesene temeljem osluškivanja potreba naših građana.”

Leš smatra da je sve one jedinice lokalne samouprave koje nisu samoodržive potrebno ukinuti, dok oni koji su samoodrživi imaju svoju funkciju jer su najbliži svojim građanima te bi se čak što se tiče gradova, konkretno na primjeru Ivanić-Grada, pojedine ovlasti trebale i povećati. Tu prvenstveno mislim na problematiku prostornog planiranja i izdavanja građevinskih dozvola, a na gradove bi se ujedno moglo prebaciti i obrazovanje.