Objavljeno u Nacionalu br. 623, 23. listopad 2007.

TRIJUMFALNI POVRATAK bivše premijerke Benazir Bhutto iz egzila prekinut je bombaškim napadom islamista u kojem je ubijeno 140 ljudi i ranjeno više od tri stotine

U atentatu u Karachiju protiv nekadašnje pakistanske premijerke Benazir Bhutto u četvrtak, 18. listopada, samo nekoliko sati nakon što se vratila iz izgnanstva, ubijeno je 140 osoba, a više od tristo je ranjeno. To pokazuje da plan predsjednika Perveza Musharrafa da sporazumom s Benazir Bhutto pokuša stabilizirati stanje u zemlji nailazi na jak otpor. Umjesto da se počne smirivati situacija u Pakistanu, postoji opasnost od opće eskalacije sukoba i nasilja, kojima islamski ekstremisti žele Musharrafa srušiti s vlasti. A na ovaj pokolj Musharraf mora odgovoriti zaoštravanjem vladinih akcija protiv ekstremista.

Benazir Bhutto na aerodromu su dočekali oduševljeni pristaše, a njezin višesatni spori ulazak u grad na krovu prepravljenog kamiona pretvorio se u njihovu grandioznu manifestaciju: njezin povratak slavili su kao trijumf njezine politike. Na ulicama Karachija pozdravljale su je stotine tisuća ljudi, kamion se satima probijao kroz zakrčene ulice. Benazir Bhutto namjeravala je održati govor na grobu osnivača Pakistana, Muhammada Alija Jinnaha. Htjela je pokazati da se u Pakistan vraća kao moćna političarka, jer želi pobijediti na skorašnjim parlamentarnim izborima i postati premijerka. Iako u Pakistanu nije bila devet godina, nego u Britaniji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u Pakistanu je ostala vrlo popularna zbog onoga što je učinila prije izgnanstva, ali i zbog onoga što je prije činio njezin otac Zulfikar Ali Bhutto, koji je zbog svog političkog djelovanja smaknut. Oni su bili promotori pakistanskog političkog približavanja Zapadu i obrane od radikalne islamizacije, što žele mnogi Pakistanci, posebno na razvijenijem jugu.

Pakistanska politička scena vrlo je složena i nestabilna. Sazdana je na britanskom obrascu parlamentarne demokracije, koja relativno dobro funkcionira u mnogim bivšim britanskim kolonijama, ponajprije u susjednoj Indiji, ali u Pakistanu je potkopava nekoliko specifičnih problema. Jedan je nerazmjer u jačini pojedinih saveznih država, velike razlike u načinu života, interesima i političkim težnjama. Velik je problem i utjecaj islama, koji je i u Pakistanu više od vjere, jer teži urediti sve aspekte ljudskog života i presudno utjecati i na politiku.

Benazir Bhutto želi sačuvati bitne značajke Pakistana kao demokratske zemlje prozapadnog tipa, dugo je bila u sukobu i s autoritarnim tendencijama u vojsci i s radikalnim islamskim tendencijama. Rodila se 1953. u Larkani na jugu Pakistana u bogatoj obitelji tadašnjeg odvjetnika Zulfikara Alija Bhutta, visokoobrazovanog pravnika, koji je studirao u SAD-u, a prije nego što se vratio u Pakistan predavao je pravo u Engleskoj. On je 1958., kao 30-godišnjak, prihvatio prvo ministarsko mjesto, a već 1963. postao je pakistanski ministar vanjskih poslova. Bio je vrlo popularan, pa je 1971., nakon teškog poraza Pakistana u ratu s Indijom, postao prvim civilnim predsjednikom Pakistana od njegova osnutka te je stao modernizirati državu. Ali njegove mjere bile su u nekim krugovima vrlo nepopularne pa je na sljedećim izborima 1977. loše prošao, ali se ipak održao na vlasti. Nemire, nasilje i politički kaos vojska je, nezadovoljna Bhuttom, 5. srpnja 1977. iskoristila za državni udar. Bhutto je dva mjeseca poslije uhićen i 18. ožujka 1978., pod neuvjerljivom optužbom da je naredio ubojstvo političkog protivnika, osuđen na smrt, a – unatoč apelima iz cijelog svijeta da mu se poštedi život – obješen u zatvoru u Rawalpindiju u zoru 4. travnja 1979.

Njegova supruga Nusrat stala je na čelo njegove stranke, neko je vrijeme i ona provela u zatvoru jer se bavila nedopuštenom političkom djelatnošću. Kći Benazir Bhutto provela je također neko vrijeme u zatvoru, a potom je studirala na vrhunskim britanskim i američkim sveučilištima.

U travnju 1986. vratila se u domovinu, neumorno putovala diljem zemlje, održavala stotine govora, animirala aktiviste Pakistanske narodne stranke u gradovima i selima. Bila je sve popularnija. U studenome 1988. pobijedila je na parlamentarnim izborima pa joj je vojni i državni vrh u prosincu 1988. dao mandat za sastav vlade. Potkraj 1990. izgubila je na izborima, a potom je bila na udaru sudskih tužbi i policijskih progona, ponajviše zbog korupcije, zbog čega je njezin muž proveo neko vrijeme u zatvoru. Ali nije se dala slomiti, nego je i dalje agitirala protiv autoritarnih i islamskih tendencija. Njezin nasljednik na premijerskom mjestu, proislamistički političar Nahwaz Sharif, pokušao je islamizirati zemlju, ali je naišao na velik otpor pa je i on izgubio podršku. Na izborima 1993. pobijedila je Benazir Bhutto, ali se tri godine poslije na vlast vratio Sharif, a protiv nje su opet podignute optužnice, muž joj se opet našao u zatvoru, a ona je, da izbjegne zatvor, 1998. dobrovoljno otišla u izgnanstvo.

Ali 1999. je vojnim udarom svrgnut Sharif, koji je također otišao u inozemstvo. Na vlast je došao general Pervez Musharraf, koji je isprva čvrsto držao vlast i bio prilično popularan, a imao je i snažnu podršku Amerikanaca. No polako mu se vlast počela urušavati. U Pakistanu su ojačale islamističke snage, koje žele da Musharraf siđe s vlasti, kako bi se uspostavila islamistička vlast. Islamisti stalno organiziraju demonstracije, izazivaju Musharrafa na političkoj sceni, ojačali su svoj utjecaj i u sudstvu. U posljednje vrijeme služe se i terorizmom: samoubilačkim bombaškim atentatima diljem Pakistana ubijeno je 200 ljudi. Jača njihov utjecaj i u vjerskim krugovima.

Amerikanci su jako zabrinuti razvojem događaja u Pakistanu, gdje im je Musharraf glavni saveznik, pa su mu savjetovali da učvrsti vlast uz pomoć političkog saveznika. Sugerirali su mu da to bude Benazir Bhutto. Preplašili su se da bi pad Musharrafa i dolazak islamista na vlast srušili američku globalnu strategiju borbe protiv terorizma, u kojoj Pakistan ima posebno važno mjesto. Znatno bi se zakomplicirala situacija u susjednom Afganistanu, jer pakistanski islamisti podržavaju afganistanske talibane, a postojala bi i opasnost da islamisti, ako dođu u Pakistanu na vlast, slome samosvojnost vojske i preuzmu kontrolu nad pakistanskim nuklearnim oružjem. Eventualnim sporazumom Benazir Bhutto i Musharrafa, kojim bi se učvrstila njihova zajednička prozapadna vlast, to bi se izbjeglo, pa su Amerikanci godinama nagovarali Musharrafa na sporazum s Benazir Bhutto, jer je njezina Pakistanska narodna stranka najpopularnija u Pakistanu.

Musharraf se dugo kolebao, ali je na kraju prihvatio savjet. U srpnju je otputovao u Ujedinjene Arapske Emirate i razgovarao s Benazir Bhutto. Musharraf je politički – prema kriterijima pakistanske scene – lijevo orijentiran, pa mu je Benazir Bhutto bliska. I ona je, kao i Musharraf, protiv islamizacije, i ona se zalaže sa savezništvo sa SAD-om. Musharraf bi uz podršku njezine stranke imao šanse da pobijedi na predsjedničkim izborima. On bi zauzvrat bio spreman dio vlasti prepustiti Benazir Bhutto, koja bi mogla ponovno postati premijerkom.

Ali bilo je nekoliko problema u vezi s reaktiviranju Benazir Bhutto u politici. Protiv nje su bile pokrenute razne istrage zbog korupcije, ali i težih kaznenih djela, a Musharraf, koji je tvrdio da će pojačati borbu protiv korupcije, podržavao je istrage protiv nje. No s vremenom su se optužbe protiv nje smanjivale, istrage prorijedile. Ipak, neke su ostale i njih bi trebalo povući. Osim toga, prema pakistanskom ustavu jedna osoba na premijerskom položaju može biti samo dva puta, pa bi trebalo promijeniti ustav kako bi Benazir Bhutto mogla stati na čelo vlade i treći put.

Ona je zahtijevala jamstva da će zaista dobiti značajne ovlasti za vođenje zemlje. Tražila je od Musharrafa da se unaprijed odrekne nekih svojih poluga moći, da napusti aktivnu vojnu službu, makne se s položaja zapovjednika pakistanske vojske i za svojeg nasljednika na tom položaju imenuje čovjeka koji će odgovarati i njoj i njemu. Time će njegov položaj biti institucionalni bitno smanjen, a on onemogućen da samostalno upotrijebi vojsku u političkim obračunima, pa i protiv nje, ako njihov dogovor propadne.

Musharraf je ispunio sve njezine zahtjeve, imenovao novog zapovjednika vojske te mijenja propise kako bi omogućio da Benazir Bhutto postane premijerkom. Smatrao je da njezin dolazak treba pripremiti, te joj je savjetovao da se ne žuri s povratkom, ali ga ona nije slušala, jer je smatrala da se što prije treba vratiti, odmah organizirati masovni doček i tako početi pripremati pristaše za politički obračun. Zato je unaprijed odredila rani datum povratka i dala upute kako da se organizira doček.

Iako je bio protiv ranog dolaska, Musharraf je trijumfalnim dočekom Benazir Bhutto ipak bio jako zadovoljan, jer je mnoštvo ljudi na ulicama Karachija vidio i kao svoje pristaše, a gužvu kao znak da se odnos snaga na pakistanskoj sceni možda mijenja. Njihov je dogovor bio dogovor iz interesa, a osnovni interes i jedne i druge strane bio je da se spriječi dolazak islamista na vlast, što se masovnom mobilizacijom njezinih pristaša moglo postići. Njezinim trijumfalnim povratkom bili su zadovoljni i Amerikanci. Ali islamistima se perspektiva diobe vlasti Musharrafa i Benazir Bhutto nipošto nije svidjela.

Oni su unaprijed upozorili Benazir Bhutto da će njezin povratak na vlast spriječiti bilo kojim sredstvima, a četiri islamističke grupe čak su joj otvoreno zaprijetile ubojstvom. Ipak, malo je tko očekivao da će je pokušati ubiti čim stigne u Pakistan. Planeri atentata očito su željeli odmah uništiti taj politički projekt ubojstvom glavne sudionice. Ako im to ne uspije, željeli su barem postići da ta eksplozija bude brutalno upozorenje i Musharrafu i Benazir Bhutto da se oni s njihovim paktom neće pomiriti. Sasvim je jasno da je svrha atentata bila fizička eliminacija Benazir Bhutto. Očevici tvrde da bi atentat i uspio da ona s platforme na vrhu kamiona, gdje je cijelo vrijeme stajala i pozdravljala mnoštvo, nije slučajno sišla da se odmori u prostoriji na kamionu. Čvrsta konstrukcija te prostorije spasila joj je život. Ali dogodio se masovni pokolj tipičan za Al Qaedu i njene samoubilačke operacije. Ovaj atentat najveći u Pakistanu uopće. On pokazuje da predstoji vrlo burno razdoblje, jer će islamisti svim sredstvima nastojati razbiti pakt Musharrafa i Benazir Bhutto. A protiv tog pakta su i mnoge druge snage. Nad nekim institucijama pakistanske države, u prvom redu pravosuđem, Musharraf nema potpunu kontrolu, a one već neko vrijeme izravno djeluju protiv njega. Ima i u vojsci osoba sklonih islamistima.

Islamisti su u Pakistanu znatno ojačali svoj položaj na političkoj platformi koja se zalaže za jačanje šerijatskog prava, za prekid savezništva s Amerikancima, za smanjenje utjecaja vojske. Islamisti okupljaju pristaše agitirajući protiv korumpiranih političkih stranaka, ali ne i protiv parlamentarne demokracije zapadnog tipa, jer u ovom trenutku upravo njenim sredstvima jačaju svoje stranke. Benazir Bhutto u novonastaloj će situaciji morati mijenjati strategiju. Planirala je mobilizirati svoje pristaše nizom masovnih zborova u Karachiju i na jugu zemlje, gdje ima političku bazu, a potom se uputiti i u druge dijelove zemlje. Pitanje je hoće li se sada to usuditi, jer je očito da će svaki njezin izlazak u javnost biti opasnost od atentata. Ona tvrdi da ne odustaje od parlamentarnih izbora, vjerojatno sredinom siječnja, i od agitacije kakvu je zamislila.

Dvije eksplozije zaredom

Napad na kamion s Benazir Bhutto izveden je po tipičnom obrascu Al Qaede: aktivirane su dvije bombe u kratkom razmaku, tako da druga pobije spasitelje koji su pohrlili pomoći žrtvama prve eksplozije. Policija je pronašla glavu bombaša samoubojice i pokušava ga identificirati.

Nasljednica oca političara

Benazir Bhutto provela je neko vrijeme nakon očeve smrti u zatvoru, a potom je studirala na vrhunskim britanskim i američkim sveučilištima i ondje organizirala političku akciju protiv pakistanske vojne hunte. Pokazala se najsposobnijim političarom u obitelji. Spretno je okupljala očeve pristaše i bila dvostruko motivirana: imala je potrebu osvetiti očevu smrt, ali i nastaviti njegovo političko djelo.