PAKAO OBITELJSKOG NASILJA Ispovijest žrtve: ‘Više ne vjerujem u sustav, strahujem svaki dan…’

Autor:

Pixabay/Ilustracija

Dok Ministarstvo unutarnjih poslova i DORH bilježe porazne brojke slučajeva obiteljskog nasilja, a ured pučke pravobraniteljice iz godine u godinu upozorava kako je neophodno educirati stručnjake koji rade na toj problematici, iz nevladinih organizacija koje pružaju pomoć žrtvama uporno ističu da obiteljsko nasilje nije privatna stvar, nego ozbiljan društveni problem. O njemu, nažalost, za sada uglavnom vrlo rijetko javno govore oni najhrabriji, odnosno žrtve, i to mahom nakon godina pretrpljenih strahova i modrica.

Mladi Daruvarčanin kojeg ćemo za potrebe teksta nazvati Ivan (svi podaci poznati su redakciji), jedan je od onih koji je odlučio progovoriti o zlostavljanju u svojoj obitelji. On i njegovi roditelji u policijskim statistikama samo su jedna od brojki evidentiranih žrtava tih kaznenih djela, a u stvarnosti mladić koji svakodnevno strahuje za život zbog nasilja koje trpi.

Sada mu je, kaže nam, prekipjelo živjeti s prijetnjama, stalnim uznemiravanjem, agresivnim ispadima i nasilništvom 35-godišnjeg brata, kojemu je prošlog mjeseca izrečena mjera zabrane približavanja obitelji na sto metara u trajanju od 90 dana.

Život s nasilnikom postao je nepodnošljiv

“Ovaj put radilo se o prijetnji zbog koje je moj brat udaljen iz obiteljskog doma uz zabranu prilaska našem ocu i meni. Ta kaznena prijava samo je jedna od više desetaka prijava, koliko ih je ‘zaradio’ u proteklih 15 godina, tijekom kojih se naš život pretvorio u pakao. Nekad bi znao ‘samo’ urlati i bjesniti po kući, pa bi ispad bio tretiran kao prekršaj, no s godinama je, posebno kad je pod utjecajem alkohola i opijata, postajalo sve gore”, priča nam Ivan, koji u Daruvaru dijeli obiteljski dom s roditeljima i problematičnim bratom.

CENTAR ZAGREBA Kod obiteljskog nasilnika pronađeni pištolji i ručna bomba

Bez obzira na to što dugi niz godina trpi njegove nasilničke ispade, teško mu je govoriti o svemu.

“Živimo u malom gradu, znam da roditeljima nije lako i ne žele sve što se događa nazvati pravim imenom, ali sada je stvar kulminirala. Posljednji put do incidenta je došlo kad se probudio i u frižideru nije zatekao ono što mu je bilo po želji. Počeo je vikati i divljati te prijetiti da će nam ‘razrezati vratove’. Kad sam bio u policiji, zamolio sam ih da ga testiraju na droge.  Svaki put bilo je sve nepodnošljivije, a taj posljednji put u postaji sam uporno ispitivao policajca zašto ga nikada nisu testirali, no on mi je odbijao dati odgovor. Nažalost, više ne vjerujem u sustav i zaista ne znam kome da se obratim”, vidno je potresen naš sugovornik, čija primanja, nažalost, nisu takva da se može odseliti i samostalno živjeti, kako bi barem donekle bio mirniji.

Ovako je, svjedoči nam, svaki dan noćna mora, jer ne može predvidjeti što će biti idući okidač koji će razbjesniti njegova brata. Kad istekne 90 dana, na koliko je određena sudska mjera zabrane približavanja njemu i ocu, očekuje da će vratiti kući.

Potočanec pušten da se brani sa slobode od optužbi za obiteljsko nasilje

“Znam da dolazi kući dok mene nema, no roditelji to ne žele priznati, bez obzira na to što im kažem da znam da je bio tu. Teško mi je i opisati taj osjećaj straha pri pomisli što bi moglo biti sljedeće”, ogorčen je Ivan. Pita se i zašto njegovu bratu kao višestruko prijavljivanoj osobi, i to zbog obiteljskog nasilja i prijetnji, sud nije odredio zatvor.

“Što bi se trebalo dogoditi da završi iza rešetaka? Treba li nam zaista prerezati vratove“, u strahu je sugovornik Nacionala.

U stanu u Zagrebu ubijena žena. Policija privela jednu osobu

Sanja Sarnavka: Svjedočimo neozbiljnom odnosu institucija, a posljedice su često strašne

Podatke o točnom broju prijava, kvalifikaciji kaznenih i prekršajnih djela te o tome što su poduzeli protiv nasilnika, u daruvarskoj policiji nismo mogli dobiti, zbog pozivanja na zakon o zaštiti osobnih podataka.

Razgovarali smo i sa stručnjacima iz nekoliko udruga koje pružaju pomoć žrtvama obiteljskog nasilja, no nitko se nije htio očitovati o konkretnom slučaju, osim Zaklade Solidarna.

Predsjednica zaklade Sanja Sarnavka ističe kako sustav ne funkcionira.

“U svakom segmentu svjedočimo kako se žrtve ne štiti na pravi način. Kad se i odredi mjera opreza – zabrana približavanja, nitko je ne nadzire. Nitko, isto tako, ne radi ozbiljnu procjenu rizika, a sudovi izriču neozbiljne kazne“, kaže Sarnavka te podsjeća kako svjedočimo ubojstvu žene nakon što je državno odvjetništvo tražilo pritvor, a sud to odbio.

“Duga prima i muškarce u sigurnu kuću, ali ovdje su ugroženi i roditelji i brat. Nasilnik bi trebao ići u pritvor i biti osuđen kaznom zatvora za prijetnje i počinjeno nasilje. Solidarna u ovom slučaju može pružiti podršku financiranjem odvjetnika, ali to ne rješava problem opasnosti koja prijeti ugroženim članovima obitelji. Prečesto svjedočimo takvom neozbiljnom odnosu institucija, a posljedice su često strašne”, kazala nam je predsjednica Zaklade Solidarna.

Do primjerene reakcije nadležnih tijela, naš sugovornik – žrtva obiteljskog nasilja, baš kao i brojni drugi koji svakodnevno trpe sličnu sudbinu – potpuno je sam.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.