Objavljeno u Nacionalu br. 479, 2005-01-18

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown, de facto najmoćniji političar u toj državi, za Nacional govori o rezultatima svog mandata, koji se bliži kraju, mladosti provedenoj u britanskim specijalnim postrojbama, Franji Tuđmanu i planovima za umirovljenje na Jablaničkom jezeru

Paddy Ashdown, bivši lider britanske Liberalne partije, nekadašnji pripadnik specijalne britanske postrojbe u sastavu Kraljevske mornarice SBS (Special Boat Service), svjedok u Haagu, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini čiji mandat ove godine završava, kaže će i kao umirovljenik svoje dane provoditi u svojim kućama kraj Jablaničkog jezera i u Engleskoj. Ashdown lord, ali ne želi da je itko u BiH spominje: “Za sve suradnike i sugovornike ja sam jednostavn Paddy, a moja supruga Jane. Tko bi pokušao moju suprugu zvati lady Jane, loše bi se proveo!”

Paddy Ashdown rodio se 27. veljače 1941. u New Delhiju kao prvo od sedmero djece. Kad su mu bile četiri godine, njegova se obitelj vratila u Britaniju. Od 1959. do 1972. bio je časnik u Kraljevskoj mornarici, specijalac na Borneu i u Perzijskom zaljevu a 1967. je otišao u Hong Kong na studij kineskog jezika, odakle se 1970. vratio u Englesku i postao zapovjednik postrojbe specijalaca u Belfastu a 1972. napustio Kraljevsku mornaricu i prešao u ministarstvo vanjskih poslova. Raspoređen je u britansku misiju pri UN-u u Ženevi. U srpnju 1988. izabran je za vođu Liberalne demokratske stranke, a 1. siječnjaa 1989. imenovan je članom Državnog vijeća. Ashdown se 1999. povukao s funkcije lidera Liberalne demokratske stranke, a 2001. iz Donjeg doma parlamenta. Plemićki naslov dobio je 2001. Za vrijeme rata nekoliko je puta posjetio BiH. Dužnost visokog predstavnika za BiH preuzeo je 27. svibnja 2002. Oženjen je, otac dvoje djece i djed dvoje unučadi.

NACIONAL: Ove godine istječe vam mandat visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH. Kakvu Bosnu ostavljate iza sebe? – BiH je u proteklih devet godina postigla ono što je većina ljudi smatrala nemogućim. Ispunili su se gotovo svi uvjeti za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU. Ostvarena je ozbiljna aplikacija za ulazak BiH u NATO-ov program Partnerstvo za mir. Ako se temeljno pitanje Daytona riješi, a to je potpuna suradnja s Tribunalom u Haagu, ova bi zemlja mogla osigurati bolju budućnost već ove godine. Jedina budućnost za BiH je integracija u euroatlantske strukture. Članstvo u NATO-u dat će sigurnost ovoj, prije devet godina ratom razorenoj zemlji. Članstvo u EU donijet će nove investicije i druge pogodnosti.

NACIONAL: Hoće li se u BiH uskoro ukinuti entiteti (Federacija BiH i Republika Srpska)? – Sumnjam da će za 15-20 godina u BiH postojati entiteti. Ali promjene se mogu dogoditi samo uz suglasnost svih naroda u BiH.

NACIONAL: Je li nužna promjena Daytonskog sporazuma i je li on na neki način već promijenjen? – Daytonski sporazum nije bio dizajniran za izgradnju države nego za okončanje rata. On možda treba preinaku, ali to nije posao međunarodne zajednice. To pitanje trebaju riješiti građani BiH jer je to njihova država, daytonski ustav je njihov. Međutim, BiH je nefukncionalna država jer 65 posto troši na upravu, a samo 35 na građane. Građani BiH morali bi reformirati Dayton kako bi svoj politički sustav učinili funkcionalnijim. Oni su počeli taj posao, jer odluke donesene prošle godine da se vojne snage podvrgnu državnoj kontroli zapravo mijenjaju Dayton. Ta promjena plod je dogovora u BiH a ne mog nametanja. I odluka da se stvori jedinstven porezni sustav još je jedna promjena Daytona kojom se povećava funkcionalnost države. Slični su i prijedlozi za reformu policije. Promjene tog sporazuma su počele i morale bi se ubrzati.

NACIONAL: Kad ste 1998. svjedočili na suđenju Tihomiru Blaškiću, pokazali ste salvetu na kojoj vam je Franjo Tuđman nacrtao kartu BiH i svoju viziju podjele te zemlje. Objasnite okolnosti u kojima vam je Tuđman to prezentirao. – Taj sam događaj dokumentirao u svom dnevniku. To se dogodilo na banketu u povodu 50. godišnjice pobjede nad fašizmom u Europi. Svečanost se održavala u Londonu, tu su bili kraljica, britanski premijer, Bill Clinton, svi svjetski lideri, uključujući i Tuđmana. On je sjedio pokraj mene s hrvatskim veleposlanikom i počeli smo razgovarati. Vino je bilo jako dobro. Ja sam se tada upravo vratio iz BiH i govorili smo o ratu. Postavio sam Tuđmanu jednostavno pitanje ? kako će bivša Jugoslavija izgledati nakon rata? On je uzeo jelovnik, ne salvetu, i nacrtao kartu BiH, povukao crtu kroz BiH i pokazao da će jedna strana Bosne pripasti Hrvatskoj a druga Srbiji.

NACIONAL: Kako ste vi na to reagirali? – Pitao sam ga ? a gdje je Bosna? On je rekao: “Nema tu Bosne.” Onda smo razgovaralo o toj liniji, zašto je Banja Luka s jedne a Mostar s druge strane, gdje je tu Sarajevo, i tako.

NACIONAL: I što ste mu vi rekli? – Bio sam šokiran. Morao bih pogledati u dnevnik da osvježim pamćenje. Kopiju svog dnevnika u kojem sam to napisao poslao sam britanskom ministru vanjskih poslova. Shvatio sam da mi je Tuđman prezentirao dogovor koji su postigli on i Milošević u Karađorđevu. Kad je počela “Oluja”, taj dokument dospio je u javnost i mislim da je to utjecalo na ono što se poslije događalo.

NACIONAL: Gdje je sada taj jelovnik? Čuvate li ga? – Imam ga u svojoj banci. Ja o svemu vodim evidenciju. I ovaj intervju večeras će biti u mom dnevniku.

NACIONAL: Komu ćete na kraju dati svoj dnevnik? – Mislim da će se jednog dana netko iz BiH osvrnuti na ovo čudno razdoblje kad je BiH morala imati visokog predstavnika. Svoj ću dnevnik možda dati Sarajevskom univerzitetu i zahtijevati da se zaključa i bude nedostupan 50 godina kako bi nakon tog razdoblja ljudi mogli proučavati kako je izgledala ova zemlja u tom čudnom vremenu.

NACIONAL: Kakvo je vaše mišljenje o Tuđmanu? – Uvijek sam mislio da je Tuđman jako otvoren i izravan, dok je Milošević uvijek nešto skrivao. Nisam slagao sa njegovom politikom jer je cijeli moj život posvećen borbi protiv nacionalizma. Treba razlikovati nacionalizam i patriotizam.

NACIONAL: Kako biste vi definirali ta dva pojma? – Patriotizam je dobra stvar, podrazumijeva ljubav prema domovini, ali ne i mržnju prema drugoj zemlji. Dok je nacionalizam ljubav prema domovini koja ovisi o mržnji. Tuđman je bio vrlo direktan u razgovorima. Za razliku od nekih zapadnih političara, nikada nisam mislio da je Milošević rješenje problema. Milošević je znao zavarati ljude. Ja sam uvijek mislio da je on izvor problema. Tuđman nikad nije ni pokušavao zavarati ljude, on je jednostavno bio ono što je bio.

NACIONAL: Brojni srpski i bošnjački političari u BiH vjeruju da je Tuđmanu bilo mjesto u Haagu. Mislite li i vi tako? – To nije pitanje za mene nego za tužiteljicu Carlu Del Ponte.

NACIONAL: Zašto ste prihvatili ulogu visokog predstavnika? – Jer volim Bosnu i Hercegovinu, privržen sam njenom narodu. Mislim da su Bosanci jako hrabri, nestašni, a ponekad i teški ljudi, ali uvijek vrlo ljubazni i zato sam došao u zemlju u koju vjerujem.

NACIONAL: Zapovjednik EUFOR-a general David Leakey nedavno je izjavio da se hrvatski general Ante Gotovina često kreće po Hercegovini. Ima li međunarodna zajednica dokaza za takve tvrdnje? – To morate pitati njega jer je to u njegovoj nadležnosti.

NACIONAL: Radovan Karadžić i Ratko Mladić još nisu uhvaćeni. Osjećate li se poraženo što ćete otići iz BiH a oni će ostati slobodni? – Mislim da bismo se svi trebali osjećati poraženo za svaki dan koji prođe a oni ne budu uhićeni. Formalno to nije moja odgovornost. To je odgovornost prije svega domaće vlasti. Njih dvojica nisu u Haagu jer vlast u Republici Srpskoj nije inzistirala na njihovu uhićenju. Provedba mira odgovornost je NATO-a a ne visokog predstavnika, ali svaki dan koji prođe bez njihova hapšenja jest dan kad se moram osjećati poraženim.

NACIONAL: Britanac ste, a upravo Britance i Francuze optužuju da već godinama izbjegavaju uhititi Karadžića i Mladića. Ima li u tome istine? – Čuo sam da su neki o tome govorili. Ne mogu vam reći što se zbivalo dok ja nisam bio ovdje. A sada sam apsolutno siguran da u ovom trenutku nema osnova za takve optužbe.

NACIONAL: Bili ste pripadnik elitne britanske vojne postrojbe SAS. Kako ste postali pripadnik SAS-a? – Ja sam zapravo bio član SBS-a, a to je ekvivalent SAS-a u mornarici. Možda sam ja na neki način romantik. Kad mi ljudi kažu da je neki posao jako težak, ja se ne mogu oduprijeti iskušenju da se njime bavim. Tako da sam se tada htio baviti najtežim vojnim poslom. Nisam ljubitelj hijerarhije i ne razmišljam na takav način. SBS me privukao jer nije ovisio o činu, hijerarhiji i rangu. Biili smo se u teškim situacijama i kvaliteta ljudi očitovala se tako što su pokazivali tko su, a ne koji čin nose. Jedna od stvari koje mi najviše gode u BiH jest to što mi se ljudi obraćaju s Paddy.

NACIONAL: Jeste li pustolov?
Jesam. Za mene je najveće iskušenje kada mi netko kaže ? nemoj to činiti.

NACIONAL: Imate li kakve poroke, jeste li kockar, primjerice? – Ne kladim se na konjske utrke. Ja sam dijete iz mješovitoga braka. Moj je otac bio katolik a majka protestantica. To je u sjevernoj Irskoj bilo nešto kao u BiH. Bio sam u početku usamljen i zato sam planinario, uključujući i alpsko planinarenje. Uvijek sam to volio raditi sam i bez konopaca. To se zove slobodno penjanje. Naravno, radim i u timovima, ali sam ostao zaljubljenik u slobodno penjanje i mogu reći da sam kockar u tom smislu.

NACIONAL: Mediji u BiH često vas nazivaju maharadžom, despotom na Drini, protektorom. Koliko vas dotiču takvi medijski napisi? – Nemoguće je da vas ne dotaknu. Nemoguće je da ste takav tvrdokožac da vas to ne dotakne. Političari ne smiju biti preveliki tvrdokošci. Ali u ovom poslu morate imati samodisciplinu da stvari možete gledati ispravno. Da sam i ja iz BiH, vjerojatno bih govorio isto. Moj je posao da kritike razmotrim, sam odlučim jesu li opravdane i da promijenim svoje stavove ako jesu. A ako nisu, gurnem ih u stranu i nastavim svoj posao. Kad bih cijele dane razmišljao samo o kritikama, ne bih imao vremena za svoj posao.

NACIONAL: Jesu li vas mediji ikad toliko kritizirali kao otkad ste na čelu OHR-a? – Da ste tek vidjeli što su mi radili mediji u Britaniji! Beogradski Nacional i Slobodna Bosna govore ružne stvari o meni, ali neke su britanske novine puno gore stvari govorile o meni. Ne možete biti na vodećem mjestu a da nemate takav publicitet.

NACIONAL: Pogode li vas neke kritike? – Da, one koje su opravdane. Jer ne može se ovakav posao obavljati a da ne napravite ni jednu grešku. To mi padne teško.

NACIONAL: Kao čelnik liberalnih demokrata učvrstili ste ih kao treću stranku u Britaniji. Zašto ste se počeli baviti politikom? – Nije često da netko tko je ljevičar bude u vojsci. Ali ja sam od najmlađih dana bio socijalist, a poslije liberal. Liberali vjeruju u pojedince. Ja sam liberalizam naučio od svojih vojnika kojima sam zapovijedao. Naučio sam da su mnogi od njih bili jednako dobri ili bolji od mene, ali ono što me činilo časnikom jest klasna struktura i ja to ne volim. Da sam postao konzervativac ili laburist, bio bih u vlasti. Ali rekao sam da sam romantik i radije se bavim onime u što vjerujem.

NACIONAL: Čime ćete se baviti kada odete iz OHR-a? – Svojim vrtom u Engleskoj.

NACIONAL: A kuća koju ste kupili kraj Jablaničkog jezera? – Da, bavit ću se vrtovima. Mislim da je vrijeme da se posvetim svojoj obitelji. Neki mi ljudi kažu da ovo što sada radim, radim radi buduće karijere. Nemam ja buduću karijeru. Nakon ovoga imat ću samo svoje papuče i svoj vrt. I taj ću posao podijeliti između Jablaničkog jezera i svog vrta u Engleskoj.

NACIONAL: Jeste li doista zapostavili obitelj zbog politike? – Ne, jer moja je supruga ovdje u BiH sa mnom. I njoj se ovdje sviđa. Moja kći ima 39 godina, udana je i ima dvoje djece. Moj sin ima 37 godina, tako da oni imaju svoje živote. Ali oni su moji najbolji prijatelji, oni me ovdje posjećuju. Ne provodim dovoljno vremena s njima kao što bih provodio da sam u mirovini u Engleskoj, ali mislim da ne bi bilo dobro da kažem da sam ih zapostavio zbog BiH. Međutim, moja su djeca imala deset i osam godina kad sam se počeo baviti politikom. Oni su morali platiti cijenu. Moja djeca i unuci obožavaju Bosnu. Ja ih svakog ljeta ovamo dovodim. Moja djeca pitaju unuke svake godine kamo da ih vode na odmor, a unuci kažu ? k Fredu na Jablaničko jezero. Unuci me zovu Fred.