Čileanski pjesnik Neftali Ricardo Reyes Basoalto, poznatiji kao Pablo Neruda, rođen je 12. srpnja 1904. godine. Godinama su čitatelji diljem svijeta uživali u njegovim opojnim stihovima i on je, želeći im postati još bliskijim, cijeli život prikupljao misli i sjećanja, te zanimljive anegdote. Objedinio h je u dirljivim memoarima ‘Priznajem da sam živio’. Knjiga je to koju je Neruda pisao gotovo do posljednjeg dana svojeg života i koja zaokružuje njegova iskustva od ranog djetinjstva do kraja života. Nemoguće je ostati suzdržan čitajući emotivna sjećanja na život velikog čileanskog pjesnika, buntovne studentske godine u Santiagu, političku karijeru, mučan boravak u Španjolskoj tijekom građanskog rata, smrt dragog prijatelja, izgnanstvo iz domovine – sve ga je to oblikovalo kao čovjeka, domoljuba i umjetnika.

Kroz prizmu važnih događaja tog vremena izlaže i svoje viđenje umjetnosti i poezije, argumentirano brani svoje političke stavove i protestira protiv sukoba i ratova, ozlojađen pogibijom nevinih. Vjerno i slikovito prikazuje duh dvadesetog stoljeća i odgonetava kako su nastale mnoge njegove pjesme. S ljubavlju se sjeća svojih dragih prijatelja, velikih imena književnosti i umjetnosti kao što su Federico García Lorca, Louis Aragon, Pablo Picasso i mnogi drugi, prepričavajući brojne zajedničke zgode. Prisjeća se i mnogih političara i važnih aktera povijesti 20. stoljeća koje je susreo tijekom života iznoseći svoje, katkad i kontroverzno, mišljenje o njima. Djelo završava ogorčenim osvrtom na krvavi državni udar 1973. i bolnim sjećanjem na svojeg prijatelja, predsjednika Salvadora Allendea, koji je zbog državnih nemira izgubio život. Bogati, inspirativni memoari prekinuti su Nerudinom smrću samo dvanaest dana poslije.