Dana 28. lipnja 1980. godine izašao je drugi album splitskog avangardnog kantautora Tome Bebića “Oya Noya”. Bio je svestrani umjetnik, bavio se glazbom, poezijom, sastavljanjem aforizama i slikarstvom. Umro je prije 20 godina, 1990. u 55. godini života. Kasnije će o ovom albumu pisati i Jurica Pavičić:

“U svojoj ‘vlaškoj avangardi’ ‘Oya Noya’ Bebić opjevava puru i loj(!), a u ‘Vrag ti piz odnija’ pasatist Bebić kostriješi se od užasa što su blasfemni američki astronauti ‘niki dan i njegovu (mjesečevu) svitlost razotkrili’. No, ne žali se Bebić samo na Apollo program nego i na auspuhe, automobile, supermarkete, a njegov prijeteći, proročanski stih o tome kako će se ‘smrznuti zubatac kupovat u dućan’ dva će se desetljeća kasnije preliti u TBF-ovsko zdvajanje nad ‘odjelom smrznute robe u Kauflandu’.

Bebić je napravio malo, a dobar dio onog što je napravio mirno se može proliti u more. No, kad se sav taj višak sastruže, ostaje sedam ili osam pjesama koje spadaju u najljepše produkte naše nacionalne kulture. Ostaje razorno bolna ‘Marčelina’. Ostaje ‘Leute moj’, uz Banov ‘Ruzinavi brod’ najljepši komad hrvatske maritimne lirike. Ostaje ‘Nevera’ – jedini stvarni ep o dalmatinskoj emigraciji, ep koji u našoj dajdžest-kulturi, eto, nema homerovskih šest stotina stranica, nego točno tri minute i dvanaest sekundi. Da je samo tih par pjesama napravio, Toma bi zavrijedio bistu na nekom imaginarnom Zrinjevcu naše moderne kulture, Zrinjevcu na kojem ga, ufam se, ne bi povijale platane – nego rogač i smokva.”