Dječačić iz Zagreba, star samo četiri i pol godine, možda će već sutra biti prisilno odvojen od majke Nikoline Murgić i odveden u Francusku gdje će živjeti s ocem, Mirzom Šarićem, bivšim hrvatskim rukometnim reprezentativcem
Sutra će se u Zagrebu održati prvo ročište u slučaju provedbe sudske odluke o ovrsi nad maloljetnim dječakom. Ukoliko se nekim čudom ne odgodi sudska ovrha djeteta, temeljena na presudi francuskog suda u gradiću Draguignanu, u regiji Provansa – Alpe – Azurna obala, dječačić iz Zagreba, star samo četiri i pol godine, bit će, možda već sutra, moguće kroz dogledno vrijeme, prisilno i protiv svoje volje odvojen od majke Nikoline Murgić i odveden u Francusku gdje će živjeti s ocem, Mirzom Šarićem, bivšim hrvatskim rukometnim reprezentativcem.
Takva odluka sigurno neće biti donesena u najboljem interesu djeteta. Hrvatski sudovi su je mogli ranije spriječiti da su imali volje, želje i dovoljno pravnog znanja proučiti postojeću, i na uvid im datu, pravnu argumentaciju o institutu uobičajenog boravišta djeteta. Čini se da će Nikolina Murgić morati prava sina i svoja prava potražiti na Europskom sudu za ljudska prava i na njih čekati još nekoliko godina.
Razdvajanje dojenog, dvoipolgodišnjeg djeteta i majke, hrvatskih državljana, bilo je u lipnju 2022. godine, a bit će i sada, ukoliko hrvatsko pravosuđe ne počne štititi interes djeteta velik i bolan udarac i za nježnog dječaka i za majku. Ali, to će ujedno biti i jedan od najvećih šamara tromom, nepokretnom, pravno nezainteresiranom i ljudski neosjetljivom hrvatskom pravosuđu, koje se nije potrudilo razumjeti i u legalnim zakonskim okvirima pomoći razrješavanju dvogodišnje agonije izvanbračne obitelji računovotkinje Nikoline Murgić i njezina bivšeg partnera 50-godišnjeg, umirovljenog rukometnog trenera Mirze Šarića, hrvatskog i francuskog državljanina, oca djeteta rođenog u Zagrebu.
Sudski spor traje od svibnja 2022.
Četiri hrvatska suda, Općinski građanski sud u Zagrebu i sutkinja Ana Vuković, Županijski sud u Zagrebu i sutkinja Sandra Artuković Kunšt, Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH, propustili su primijeniti postojeće zakonske mogućnosti kako bi se ovaj slučaj riješio u najboljem interesu djeteta. U svakom slučaju, hrvatski sudovi nisu učinili ništa kako bi se na manje bolan i drastičan način riješio sudski spor između Nikoline Murgić i Mirze Šarića koji traje od svibnja 2022. godine, oko odluke s kim će dječak živjeti nakon raspada njihove desetogodišnje veze te s kim će dječak ostvarivati kontakt, uz posredništvo Centra za socijalnu skrb.
To je i proces u kojem je u više navrata zabilježeno obiteljsko nasilje, verbalno, psihičko, dijelom i fizičko nasilje nad Nikolinom Murgić, radi čega se i raspala izvanbračna zajednica, kao i učestale prijetnje odvođenjem dječaka u Francusku, ali i prijavljeno nasilje nad djetetom.
U siječnju 2024. godine hrvatski policijski, socijalni i pravosudni sustav prepoznao je Mirzu Šarića kao nasilnika u obitelji te je Općinsko kazneno državno odvjetništvo 5. siječnja 2024. godine Mirzi Šariću odredilo mjere opreza, odnosno zabranu približavanja i zabranu uspostavljanja ili održavanja kontakata s Nikolinom Murgić, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, niti sa njom komunicirati, pod prijetnjom istražnog zatvora. Sve temeljem Izvješća PU Zagrebačke o opravdanoj sumnji da je Šarić počinio kaznena djela prijetnje i nasilja u obitelji na štetu bivše izvanbračne supruge i partnerice Nikoline Murgić.
Unatoč tome što je što je u lipnju 2022. godine nasilno i bez znanja majke, samo dan prije zakazane rasprave na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, odveo u Francusku dječaka, koji je u tome trenutku bio dvoipolgodišnji, još uvijek dojen dječak, što govori o povezanosti s majkom koja je o njemu brinula od samog rođenja, svakodnevno, – što je Zvonimir Raić, odvjetnik Nikoline Murgić, prijavio kao međunarodnu otmicu – unatoč svemu tome Općinski građanski sud u Zagrebu u prijedlogu za osiguranje privremene mjere, koji su Nikolina Murgić i dijete podnijeli 24. svibnja 2022. godine, proglašava se 8. srpnja 2022. godine – apsolutno nenadležnim sudom. Naizgled, potpuno lege artis, s obrazloženjem da sve strane u postupku imaju boravište u Francuskoj, a otac i sin su i francuski državljani. Usto, Mirza Šarić je odmah po odvođenju djeteta, pred sudom u Francuskoj pokrenuo postupak radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, u kojem je rasprava zakazana 19. srpnja 2022. godine.
Dijete vrišti i doziva mamu
Općinski građanski sud, proglasivši se nenadležnim, zapravo odbija zahtjev za privremenom mjerom kojom bi dječak imao živjeti s majkom, a otac bi ostvarivao kontakte sa sinom pod nadzorom Centra za socijalnu skrb. Za sutkinju Općinskom građanskog suda Anu Vuković nije bio važan ni podnesak Nikoline Murgić od 27. lipnja 2022. u kojem se navodi da je Mirza Šarić samo dan prije zakazane sudske rasprave u Zagrebu, oteo, odvojio od majke i odveo zajedničko dijete u Francusku. Nije bio važan ni od strane sudskog vještaka ovjereni vjerodostojni transkript zvučne snimke WhatsApp razgovora u kojem 24. lipnja 2022. godine Mirza obavještava Nikolinu koja je dovela dijete u park kako bi se vidjelo s ocem, da su „u autu i evo smo ušli u Francusku, da je to morao učiniti“, dok se pozadini jasno čuje dijete koje vrišti i doziva mamu, i mama Nikolina koja jeca, plače i moli Mirzu da vrati dijete kući.
Rješenjem od 27. rujna 2022. Županijski sud u Zagrebu i sutkinja Sandra Artuković Kunšt odbija žalbu Nikoline Murgić kao neosnovanu i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu iz srpnja 2022. godine, kojim se hrvatski sud u ovom slučaju proglašava nenadležnim, jer ponavlja puko sutkinja Artuković Kunšt da je sud „utvrdio sve okolnosti za odgovarajuću primjenu mjerodavnih odredbi čl. 9. i čl. 10. Uredbe Vijeća (EZ) o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću od 27. studenog 2003. (Uredba Bruxelles II). Navedenom uredbom kao osnova za određivanje nadležnosti sudova propisano je uobičajeno boravište stranaka, a ne njihova nacionalnost, državljanstvo ili prebivalište, pa i mjesto rođenja“. Dakle, otac i sin su i francuski državljani koji imaju boravište u Francuskoj, a prema europskoj praksi u takvim je slučajevima nadležan sud u državi u kojoj dijete ima boravište. Istom logikom vodio se i Vrhovni sud RH, kad je odbio zahtjev za revizijom predmeta, ali i Ustavni sud RH koji odbija ustavnu tužbu Nikoline Murgić.
‘Inzistiranje na samo jednom boravištu protivno samoj prirodi toga pojma’
No, je li to doista tako? Uobičajeno boravište nema definiciju i podložno je interpretaciji odnosno autonomiji svakog pojedinačnog suda, čuli smo od nekoliko pravnih stručnjaka. Zato smo posebno kontaktirali odvjetnicu specijaliziranu za obiteljsko pravo i praksu obiteljskog nasilja Unu Zečević Šeparović, koja je ovih dana u svojstvu savjetnika proučila slučaj.
„Uobičajeno boravište djeteta predstavlja istinsku i stvarnu vezu osobe s pravnim poretkom. Dječak je rođen u Republici Hrvatskoj, majka mu je Hrvatica, otac ima hrvatsko državljanstvo, rođen je u BiH. Majka ne govori francuski, dijete je u trenutku prisilnog odvođenja u Francusku i odluke hrvatskih sudova, srpanj-rujan 2022. godine, uopće ne govori francuski jezik, što je utvrđeno i u potvrdi vrtića; dijete je upisano u hrvatski vrtić, otac i majka su se sporazumjeli da će nastaviti zajednički život u RH, otac Mirza potpisuje najam stana u Zagrebu, svi imaju prijavljeno prebivalište u RH, majka i sin imaju obvezno zdravstveno osiguranje u RH, kao i otac Mirza koji je imao dvije operacije srca u RH, dijete stvarno živi u RH u trenutku sudskog postupka – sve su to mogli uzeti u obzir hrvatski sudovi kad se utvrđivalo uobičajeno boravište djeteta. O tome vode računa i relevantni propisi – Uredba Bruxelles II i Haaška konvencija o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece. Članak 8. Bruxellesa II donesen je u svjetlu najboljeg interesa djeteta i podudara se sa stvarnim središtem interesa djeteta“, objašnjava nam odvjetnica Una Zečević Šeparović i dodaje: „Moguće da dijete ima više od jednog uobičajenog boravišta. Inzistiranje na samo jednom je protivno samoj prirodi toga pojma, prema Schuzu i Gallantu. I ovo je mogao biti argument hrvatskih sudova“.
Na prijavu odvjetnika Raića, u ime Nikoline Murgić Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da se radilo o otmici dječaka i odvođenju u Francusku i kršenju Haaške Konvencije o građansko pravnim vidovima međunarodne otmice, Uprava za obitelj ni socijalnu politiku 17. kolovoza 2022. godine upućuje Nikolinu Murgić da ispuni pravilan obrazac, navodi koje sve dokumente podnositeljica treba dostaviti i u originalu na francuskom jeziku. I to je sva pomoć hrvatske birokratske institucije. Prijava je predana sukladno Haaškoj konvenciji o međunarodnoj otmici djeteta i odvođenju djeteta u drugu državu od strane jednog, a bez pristanka drugog roditelja. Postavlja se pitanje gdje je reakcija hrvatske države i gdje je odluka o nezakonitom odvođenju? Ona ne postoji, što je veliki propust hrvatskog socijalnog i pravosudnog sustava.
‘Dijete postiglo određeni stupanj integracije u društvu i obitelji u Hrvatskoj’
A točka 12. Preambule Haaške Konvencije upravo ističe da je tumačenje pojma uobičajenog boravišta autonomno za sudove, ali u kontekstu odredbi i ciljeva Uredbe Bruxelles. „Svrha ovog kriterija nadležnosti suda uvijek je najbolji interes djeteta. On mora biti utvrđen na temelju svih okolnosti u osobitih za svaki pojedini predmet. Uobičajeno boravište može se promijeniti promjenom okolnosti središta djetetovih životnih interesu trenutku pokretanja postupka. Moraju biti ispunjena dva kumulativna kriterija: fizička prisutnost na području neke države, što je ispunjeno jer je dječak u trenutku pokretanja postupka bio pred hrvatskim sudom u Zagrebu i drugo, dokazana namjera za stvaranje stabilnog života u toj zemlji, a tu je ključno da je dijete postiglo određeni stupanj integracije u društvu i obitelji u Hrvatskoj – vrtić, jezik, majka i otac, majčina obitelj, prijatelji. Ne postoji minimalno razdoblje u kojem dijete mora biti prisutno u jednoj državi da bi mu ondje bilo uobičajeno boravište. Dijete je u trenutku odvajanja i dojenče. Uobičajeno boravište je tamo gdje je primarni skrbnik jer je dijete s njim, u ovom slučaju s majkom Nikolinom, intenzivno društveno i obiteljski integrirano“, posebno ističe odvjetnica Una Zečević Šeparović.
Pred svim tim pitanjima bitnim za budućnost djeteta, ali i prava majke, u drugi plan dolaze svi elementi koji su sastavnim dijelom jedne obiteljske drame, kada se u središtu zbivanja nađe borba za skrbništvo nad djetetom, a da se takva borba, osveta, otmice, nasilje i sve drugo prelama preko leđa malenog dječaka.
Hrvatski sudovi ‘oprali ruke’ od dvoje hrvatskih državljana
On je najveća žrtva, sa samo dvije i pol godine, odvojen od majke preko noći, s kojom je povezan toliko da još doji. Po odvajanju dijete iznenada provodi svaki dan osam do deset sati u dječjem vrtiću, iz kojega stižu izvješća da se izrazito teško prilagođava, da je u lošem stanju, ne govori niti razumije uopće francuski jezik, odbija aktivnosti sa drugom djecom, plače i agresivan je, što sve govori o katastrofalnom utjecaju odvođenja od majke i doma po njegov psihofizički razvoj.
Istina je da su u presudi francuskog suda u Draguignanu, 80 kilometara udaljenom od Nice, usporedimo ga sa primjerice Drnišom, iskrivljene činjenice. Još veća je činjenica da su hrvatski sudovi svojim neaktivnim i nezainteresiranim pristupom za točno utvrđivanje činjenica i instituta „uobičajenog boravišta“ – „oprali ruke“ od dvoje hrvatskih državljana te ih isporučili na rješavanje spora francuskom pravosudnom sustavu.
Najmanje što bi hrvatski pravosudni sustav mogao učiniti je odgoditi ovrhu nad djetetom kako je to definirano manjkavom presudom francuskog suda, barem dok ne bude utvrđeno ima li osnova za pokretanje kaznenog postupka protiv oca radi kaznenog djela na štetu djeteta te dok se sa sigurnošću ne utvrdi volja djeteta te kakav bi utjecaj na njegov razvoj imao još jedno prisilno odvajanje od majke.
Na primjeru maloljetnog dječaka past će ili će se potvrditi teza da hrvatsko pravosuđe ne štiti djecu nigdje i nikada.
Komentari