Nova božićna predstava zagrebačkog Gradskog kazališta Trešnja „Čudesna radionica Djeda Mraza“, nastala prema tekstu Ane Tonković, u režiji Kristine Grubiše, donosi toplu božićnu priču uz puno šarenila, veselih songova i podsjetnik na temeljne vrijednosti Božića – praštanje, dijeljenje i zajedništvo. Tri tajanstvene pozivnice poslane su na adrese trojice mladića koji su se poznavali u djetinjstvu. Naizgled bezazlena svađa odvojila ih je prije mnogo godina, no čudesna radionica Djeca Mraza ponovno će ih spojiti. Premijera je 1. prosinca, a Nacional je razgovarao s autoricom teksta Anom Tonković Dolenčić te glumcima Tvrtkom Jurićem i Hrvojem Barišićem koji igraju Djeda Mraza.

Ana Tonković Dolenčić, autorica teksta za predstavu „Čudesna radionica Djeda Mraza“, kaže da ju je za tekst inspirirao Charles Dickens svojom „Božićnom pričom“ u kojoj je riječ o tome da se samo nadilaženjem vlastitih mana može imati sretan i ispunjen život: „Božić je vrijeme kada još jedna godina dolazi kraju. Tada se često prisjećamo dragih ljudi i svodimo neke stare račune, a što smo stariji, počinjemo uviđati besmisao davnih zamjeranja, dugih šutnji i tišine koja za njima ostaje. Svijet je danas sve više mjesto usamljenih ljudi, a komercijalno konstruirana blagdanska groznica samo pogoršava stvari. Još u davna vremena, kada su blagdani bili vezani uz kozmičke cikluse, ljudi su se okupljali na zimski solsticij kako bi podijelili toplinu. Kasnije se, valjda izumom dobro grijanih prostora, ta toplina simbolički pretvorila u darove. Danas darivanje prerasta simboliku topline te postaje samo sebi svrha. Ono najvrjednije što možeš nekome dati zapravo je besplatno. Tvoje vrijeme, prisutnost i razumijevanje. I to ne samo za Božić.“

Kako kaže, iz iskustva rada na ovoj predstavi naučila je da je svako kazališno iskustvo nakon nekog vremena zapravo ponavljanje istih lekcija, a to je da uvijek počinješ ispočetka. Najavila je i svoje planove: „Prvo ću iskusiti malo blagdanske čarolije, a zatim se s veseljem bacam na dramatizaciju „Tri mušketira“ Alexandera Dumasa za svoje matično Zagrebačko kazalište lutaka u suradnji s mojim dragim kolegom Darijanom Mihajlovićem, redateljem iz Beograda.“

Ana Tonković Dolenčić, autorica teksta, između dvojice glumaca u predstavi Tvrtka Jurića i Hrvoja Barišića. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Glumac Hrvoje Barišić objasnio je što mu je u fokusu prilikom pripreme uloge Djedice. Fokus bi bio, kaže, na stvaranju tople, ljubazne i inspirativne atmosfere: „Želio bih publici predstaviti Djedicu kao simpatičnog, mudrog starca koji ne docira, a opet podučava djecu i svoje polaznike vrijednostima poput empatije, zajedništva i dijeljenja. Želim da djeca, nakon odgledane predstave, shvate važnost zajedništva kao i to da darivanje i pomoć drugima nisu bitni samo za vrijeme blagdana već i tijekom cijele godine. Priprema za ulogu Djedice donosi i dublje razumijevanje trenutaka darivanja i dijeljenja, ne samo materijalnih stvari već i pažnje kao i ljubavi.“

Kako kaže Barišić, važno je s pozornice istaknuti prave vrijednosti – prijateljstvo, poštenje, ljubav, zajedništvo. I ne samo s pozornice već i u životu općenito. Nije dovoljno, kaže, samo govoriti o tim vrijednostima, već ih pokazati kroz likove i situacije koje ih ilustriraju.

Zašto je važno kazalište za djecu?

„Zbog poticanja razvoja mašte i socijalnih vještina kod djece te učenja životnih lekcija i poticanja empatije. Također, istovremeno učimo i mi na pozornici. Kad od djece u publici dobijete pozitivnu reakciju, osjećate da ste uspjeli dosegnuti njihova srca i da ste ih inspirirali i zabavili“, objasnio je Barišić.

Glumac Tvrtko Jurić kaže da on publici želi predstaviti Djedicu u ‘kožnjaku’ i sunčanim naočalama na motoru. Također mu je važno istaknuti prave vrijednosti: „To je važno istaknuti s pozornice jer, kako i kaže prijatelj vuk: volite se jer ljubav je jedina istina.“