Međunarodni dan žena prilika je da se sjetimo žena koje su bile ispred svog vremena, izumiteljica zaslužnih za razvoj automobila kakve poznajemo

Mary Anderson i Charlotte Bridgwood – brisači vjetrobrana (1903.)

Automobilski brisači važan su automobilski sklop, koji možemo zahvaliti inventivnosti Amerikanke Mary Anderson (1866. – 1953.) i Kanađanke Charlotte Bridgwood (1861. – 1929.). Da nije bilo ove dvije žene, teško bi se bilo snaći u vožnji po kiši, vozači su trebali gurati glave kroz prozore automobila kako bi vidjeli kolnik pred vozilom.

Mary Anderson, inače vinarka i rančerica, na ideju uređaja za čišćenje vjetrobranskog stakla – ručnu polugu unutar vozila za pokretanje vanjske metlice za čišćenje kiše ili susnježice s vjetrobranskog stakla radi bolje vidljivosti – došla je 1902. vozeći se tramvajem u New Yorku. Patent za uređaj dobila je 1903., ali nije zaživio. Istekao je 1920. te ništa nije zaradila od svog izuma.

Kanađanka Charlotte Bridgwood poboljšala je brisače ručne izvedbe Mary Anderson i 1917. patentirala električne brisače. Uređaj “Storm Windshield Cleaner” koristio je valjke (ne metlice) za čišćenje vjetrobranskog stakla. Međutim, nije postigao komercijalni uspjeh te je njezin patent istekao nekoliko godina kasnije. Kao i u slučaju Mary Anderson, tek nakon što je izgubila patentna prava, brisači vjetrobranskog stakla postali su standardna oprema na automobilima.

Bertha Benz – prva vozačica, kočione pločica (1888.)

Bertha Benz (1849. – 1944.) krenula je 1888. na prvo putovanje automobilom u povijesti, kako bi privukla pozornost javnosti za prvi automobil u povijesti, Benz Patent-Motorwagen kojeg je 1886. izumio njezin suprug Carl Benz. Nitko ga nije htio kupiti, jer se nije vjerovalo u motornu kočiju bez konja.

Bez njegova znanja, sa sinovima tinejdžerima Richardom i Eugenom, iz Mannheima je krenula u majci Pforzheim. Put je trajao čitav dan, u kojem je prevalila 106 km i stigla na odredište. U Mannheim se vratila sljedećeg dana. Problema je bilo, od nabave goriva u ljekarnama do otklanjanja kvarova, no putovanje je uspjelo, izazvavši medijsku pozornost.

Kad su dotrajale drvene kočnice počele otkazivati, zamolila je postolara da ugradi kožne obloge, stvarajući tako prvi set kočionih pločica. Problemi koje je sa sinovima imala dok su automobil s 0,75 konjskih snaga vozili uz brda – često su morali izlaziti i gurati – potaknuli su ideju za razvoj automobilskog mjenjača s reduktorom.

Florence Lawrence – žmigavci i kočna svjetla (1914.)

Premda je poznatija kao jedna od prvih filmskih zvijezda nijemog filma, 1910-ih i najplaćenija holivudska glumica, Florence Lawrence (1886. – 1938.) bila je i izumiteljica – baš kao i njezina majka Charlotte Bridgwood! Izumila je 1914. prvi mehanički automobilski žmigavac. Pritiskom na tipku sustav je spustio zastavicu na stražnji branik automobila koja je signalizirala drugim vozačima na koju će stranu skrenuti.

Nakon toga je konstruirala prvu verziju kočionog signala koji je radio na sličan način: kad bi vozač pritisnuo kočnicu, znak “stop” bi iskočio sa stražnjeg branika. Žmigavci i kočna svjetla standard su današnjih vozila, ali Lawrence nikada nije prijavila patente za te važne izume te nije dobila ni centa za svoje inovacije!

Bila je prva glumica u povijesti čije je lice stavljano na filmske plakate u propagandne svrhe. Teško je opečena 1915., kad je iz gorućeg studija spašavala kolegu glumca. Zbog vidljivih povreda nakon nesreće je teško pronalazila posao. Dobila je rijetku bolest koštane srži te je 1938. počinila samoubojstvo..

Hedy Lamarr – GPS (1942.)

Hedy Lamarr (1914. – 2000.) bila je austrijsko-američka glumica koja je pobjegla iz predratne Europe i slavu stekla tijekom Zlatnog doba Hollywooda. Bila je i samouka izumiteljka, koji je osmislila tehnologiju odašiljanja radio signala brzom promjenom nosive frekvencije kontrolirane kodom između odašiljača i prijemnika te se smatra pretečom sigurnih -a, Bluetooth-a i Wi-Fi-ja.

Željela je stvoriti tehnologiju za pomoć saveznicima tijekom II. svjetskog rata, nakon što su njemačke podmornice počele napadati i potapati savezničke brodove. Osmislila je radio-upravljana torpeda te s prijateljem Georgeom Antheilom izumila torpedo s daljinskim upravljanjem, otporan na smetnje i dekodiranje od strane neprijatelja.

Dobili su 1942. patent za “Tajni komunikacijski sustav”, koji je postavio temelje za tehnologiju vojnih komunikacija, GPS-a, mobitela…

Margaret Wilcox – grijač kabine (1893.)

Kad sljedeći put zimi upalite automobil i uključite grijanje, ne zaboravite zahvaliti Margaret Wilcox (1838. – 1902.), jednoj od rijetkih inženjerki strojarstva svog vremena, koja je 1893. osmislila način grijanja automobila bez struje. Patentirana je izvedba funkcionirala s izmjenjivačem topline i usmjeravanjem vrućeg zraka iz motora automobila u kabinu.

Izum Margarete Wilcox nažalost nije odmah postigao uspjeh. Grijanje kabine ostalo je luksuzna značajka čak i nakon što su uvedene potpuno zatvorene karoserije, a stakleni prozori postali standard. Zaživjelo je tek 1930-ih.

Stephane Kwolek – kevlar (1968.)

Njemački patentni ured 22. studenog 1968. primio je patentnu prijavu DE 1810 426 pod nazivom ‘Smjesa i vlakna ili niti načinjene od nje’. Ono što je posebno opisano u patentu bilo je super-vlakno koje se danas intenzivno koristi u područjima kao što su konstrukcija automobila i svemirska putovanja, te u pancirnim prslucima i danas.

‘Majka’ ovog izuma bila je kemičarka Stephanie Kwolek (31. srpnja 1923. – 18. lipnja 2014.) Kako bi financirala medicinsku diplomu, prihvatila je mjesto istraživača u DuPontovom laboratoriju za tekstilna vlakna u Buffalu, New York. Početkom 1960-ih radila je na vlaknima za ojačanje radijalnih guma u tamošnjoj ispitnoj stanici tvrtke. Rad se sastojao od manipuliranja nitima molekula na bazi ugljika da bi se napravile veće molekule (polimeri). Jednog dana 1964.

CHEMICAL HERITAGE FOUNDATION

Kwolek je imao problema s pretvaranjem čvrstog polimera u tekući oblik. Umjesto bistre, sirupaste smjese koju je očekivala, tekućina je bila rijetka i neprozirna. Uvjerila je drugog znanstvenika da “zavrti” tekućinu u rotacijskom isparivaču, stroju koji uklanja tekuća otapala, ostavljajući vlakna iza sebe. I ova “sretna nesreća”, kako je kasnije opisala, bila je način na koji je otkrila materijal koji se pokazao pet puta čvršćim od čelika, ali s istom težinom i otpornošću na vatru.

Kevlar vlakna kombiniraju otpornost na plamen i temperaturu, čvrstoću, krutost i druga svojstva koja mogu pomoći u izradi još boljih filtara, remena, brtvila i drugih komponenti za automobilsku industriju – poput guma. Kada se koriste u završnim slojevima ili međustrukturama, vlakna kevlara osiguravaju izuzetno visoku stabilnost dimenzija, čak i pri visokim temperaturama i brzinama, nešto što je ključno za gume visokih performansi. Daljnje prednosti su smanjenje buke pri vožnji i smanjena rotaciona težina, što dovodi do smanjenja opterećenja motora.