Jackie Stewart 1969. na VN Španjolske i Damon Hill 1995. na VN Australije pobijedili su s po dva kruga prednosti

Autor: Dino Milić-Jakovlić

Danas je teško i zamisliti, no nekada su razlike između pobjednika utrke i ostatka u Formuli 1 bile mnogo veće no danas, a utrke dobivene s krugom prednosti bile su prije pravilo nego iznimka. No ipak se samo dvaput dogodilo da pobjednik utrke završi čak dva kruga ispred drugoplasiranog, u oba slučaja u napetim utrkama punim sudara i odustajanja. Prvi kome je to pošlo za rukom bio je Jackie Stewart na VN Španjolske 1969.

Bila je to zadnja utrka bolida s izrazito visokim spojlerima, jer su na opasnoj stazi Montjuic oni na Lotusima Jochena Rindta i Grahama Hilla pukli pri punoj brzini, a vozači tek čudom preživjeli. U tim je uvjetima briljirao vozač Matra-Forda Jackie Stewarta, koji je u drugoj utrci svoje, kako će se pokazati, prve šampionske sezone ostvario drugu pobjedu.

Stewart je letio stazom, nitko mu nije bio niti blizu, na kraju utrke Bruce McLaren zaostao je čak dva, a trećeplasirani Škotov momčadski kolega Jean-Pierre Beltoise čak tri kruga. Stewart je, zanimljivo, iako veliki borac za sigurnost na stazi, svoje najbolje vožnje mahom ostvario na najopasnijim, tradicionalnim ‘muškim’ stazama, a Montjuic je nesumnjivo bio jedna od takvih.

Damon Hill, u timu Williams Renaultom je 1995., na posljednjoj VN Australije na stazi Adelaide dostigao Stewartov rekord. Vodeći David Coulthard zabio se u zid pri ulasku u boks, Schumacher i Alesi se sudarili, ostali konkurenti poispadali zbog kvarova, a Hill samo kružio stazom izbjegavajući nevolje.

Na kraju su uz njega na postolju završili outsideri Olivier Panis i Gianni Morbidelli. Bila je to posljednja utrka sezone, Michael Schumacher i Benetton već su osvojili naslove, a Hillu je dobro došla kao podizanje morala na kraju loše sezone i svojevrsna najava sljedeće, u kojoj će napokon osvojiti titulu prvaka.