U videu koji je snimila svojim mobitelom netom prije odlaska na prosvjed, Iranka Hadis Nadžafi (22) izrazila je nadu da će za nekoliko godina moći zadovoljno reći “da je pridonijela promjenama”.

Nadžafi je poginula na prosvjedu u Karadžu, nedaleko od Teherana, 21. rujna, postavši kao i mnoge druge žene mučenica režimske represije.

Po nevladinoj organizaciji Iran Human Rights (IHR) sa sjedištem u Oslu, najmanje stotinu ljudi poginulo je u Iranu u masovnim prosvjedima od 16. rujna, datuma kada je umrla Mahsa Amini, također dvadesetdvogodišnjakinja, koja je bila uhićena u Teheranu jer po mišljenju moralne policije nije pravilno nosila hidžab, odnosno veo joj nije posve prekrivao kosu.

Među ubijenima ima i policajaca.

Amnesty International je rekao da je identificirao 52 ubijenih, uključujući pet žena i šestero djece. Hadis Nadžafi je ustrijeljena izbliza iz puške. Pogođena je bila u lice, vrat i prsa, po Amnestyju.

Zbog proturežimskih slogana i žena koje su skidale velove, a iranski režim obvezuje žene da nose taj odjevni predmet, snage sigurnosti reagirale su smrtonosnom silom što postavlja pitanje jesu li imale namjeru ubijati, smatra organizacija.

“Izgubili smo Hadis, ali ne bojimo se ničega”, rekla je njezina sestra u video snimci koju je snimila obitelj.

“Moja kći je ubijena zbog vela, zbog Mahse Amini”, dodala je njezina majka u videu.

Žene ubijene u represiji nisu bile politički angažirane koliko se zna, a izišle su na ulice kako bi sudjelovale u prosvjedima koji su im prvi put po njihovu mišljenju ponudili tračak nade, rekli su njihovi bližnji.

“Žene su bile na prvoj liniji tog pokreta i prvi prosvjed organizirale su Kurdkinje”, istaknula je Roja Borumand, direktorica Centra Abdorahman Borumand (ABC) iz Washingtona, koja se bori za ljudska prava u Iranu.

Na pogrebu Mahse Amini, u njezinu rodnom gradu Sakizu u iranskom Kurdistanu, žene su počele skidati velove, što je u Iranu tabu.

Snage sigurnosti “nisu čekale da pokret izmakne kontroli kako bi pucale”, dodala je Roja Borumand.

Gola glava

Minu Mažidi (62) ubijena je mecima tijekom prosvjeda 20. rujna u Kermanšahu na sjeverozapadu zemlje, po kurdskoj organizaciji za ljudska prava Hengaw, sa sjedištem u Norveškoj.

Na jednoj od fotografija koje su postale viralne, jedna od njezinih kćeri pozira pored njezina groba gole glave i odrezane kose.

Gazala Šelavi (32), strastvena alpinistica, ubijena je istoga dana u Amolu nedaleko od Kaspijskog jezera, objavljeno je na društvenim medijima uz snimke njezina pogreba.

Hananeh Kia (23) ubijena je 20. rujna u Novšahru u istoj regiji, po navodima njezine obitelji i aktivistima. Njezini prijatelji rekli su za Amnesty International da je ustrijeljena kada se vraćala od liječnika.

Sarina Ismailzadeh, iz Karadža, kao i Hadis Nadžafi, imala je tek 16 godina, a zatučena je palicom 23. rujna, objavio je Amnesty.

Nika Šakarami, također 16-godišnjakinja, nestala je 20. rujna nakon što je otišla na prosvjed u Teheranu, objavila je na društvenim mrežama njezina teta, Ataš Šakarami.

Njezina obitelj mogla je vidjeti Nikino tijelo tek 1. listopada. Pokopana je u Horamabadu na zapadu zemlje na svoj 17. rođendan, rekla je njezina teta.

BBC na perzijskom i Iran Wire prenijeli su međutim da su je vlasti tajno pokopale u ponedjeljak u jednom drugom selu kako bi izbjegle da pogreb ne izazove nove prosvjede.

Iranske vlasti otvorile su istragu o njezinoj smrti, prenijela je u srijedu Irna.

“Kazneni sud u Teheranu otvorio je istragu kako bi utvrdio uzrok smrti Nike Šakarami”, objavio je Ali Salehi, državni odvjetnik za iransku prijestolnicu.

Salehi je ranije rekao da je 400 prosvjednika oslobođeno iz pritvora “uz uvjet da to ne ponavljaju”.

Prema osobama koje su djelovale “protiv nacionalne sigurnosti postupat će se bez milosti”, poručio je.

“Nije gotovo”, rekla je Roja Borumand.

“Sve dok ljudi budu izlazili na ulice, oni će ih i dalje privoditi i pucati iznad njih, a ljudi nemaju drugi kanal da bi izrazili svoje nezadovoljstvo”.