U srijedu je zatražena ostavka SDP-ove predsjednice savjeta za kulturu, kazališne redateljice Snježane Banović, jer je na Twitteru komentirala kako među 4 potpredsjednika stranke nema nijedne žene. Također, Borisa Lalovca je nazvala ‘dokazanim zlostavljačem žena’ te upitala koja je razlika između njega i Alojza Tomaševića.

Kako je DORH odbacio sve optužbe protiv Lalovca, SDP-ovi su se na ovu izjavu pobunili, a Banović se na kraju preko Twittera i ispričala. Danas je, također putem društvene mreže Twitter, objavila kako je jutros Davoru Bernardiću i Rajku Ostojiću poslala ostavku. “Evo, sad će u SDP-u sve krenuti nabolje”, komenirala je.

Evo, sad će u SDP-u sve krenuti na bolje. Ovo je ostavka koju sam jutros poslala Davoru Bernardiću i Rajku Ostojiću. https://t.co/xD2Gozk2X3

— Snježana Banović (@snjbanov) January 18, 2018

“Poštovane kolegice i kolege, drage članice i članovi Savjeta za kulturu SDP-a, poštovani g. Bernardiću i g. Ostojiću,

dajem ostavku na mjesto predsjednice Savjeta za kulturu i članice Središnjega savjeta SDP-a, povod čemu je nezadovoljstvo pojedinih članova stranke zbog mojeg prozivanja na Twitteru potpredsjednika Lalovca i same stranke u kojoj ni jedna žena nije zaslužila mjesto potpredsjednice. No, razlozi za moju ostavku mnogo su dublji od rečenice kojom sam izrazila svoje nezadovoljstvo time što netko za koga postoji sumnja u obiteljsko nasilje može uopće obavljati tako visoku stranačku dužnost.

Krajem 2016. prihvatila sam drage volje poziv Rajka Ostojića da oformim Savjet za kulturu od eksperata iz svih djelatnosti u kulturi s kojima sam u nekoliko mjeseci rada, u konstruktivnoj i prijateljskoj atmosferi sastavila Program za kulturu SDP-a. Usto sam sudjelovala na sjednicama Središnjega odbora u koji su uključeni istaknuti stručnjaci iz ostalih područja i koji je po mojem mišljenju vrlo dobro krenuo. Tamo sam naglašavala (o čemu postoje tragovi u zapisnicima i u e-prepisci s članovima Središnjega savjeta) da mislim da SDP ide u krivom smjeru, da nije jasno što je SDP Savjetima, a što oni SDP-u, da savjetnička tijela ne mogu biti odgovorna za politiku stranke, za njezinu misiju, viziju i njezinu strategiju te da članovi savjeta nisu poslušnici koji žive u oblaku i prave se da je izvan oblaka sve bajno. A nije. I nisu mediji krivi za sve, bit će da ima nešto trulo i u samom SDP-u. U kojem je po jednima Bernardić kriv za sve, po drugima Milanović. No, čini mi se da problem nije tako jednostavan.

Naime, već je predugo na Iblerovu trgu naglasak jedino na pitanju KAKO?, a ne na pitanjima ŠTO? ZAŠTO? S KIM? Prevladala je u stranci forma nad funkcijom, a to ne može biti dobro ni za jednu organizaciju, osobito ne za onu koja ima za cilj nešto tako ozbiljno kao što je preuzimanje vlasti. Dakle, važnije od istrage nad jednim Twittom o podpredsjedniku stranke jest pitanje što želi i čemu stremi SDP? Uz najbolju volju, ja to do danas ne mogu sasvim razlučiti, osim što mi se čini da se neki članovi stranke bave pogrešnim stvarima, ponajviše onima koje nemaju blage veze s demokracijom, a još manje sa socijaldemokracijom. Umjesto da se okomljuju na razne „objavice“, bolje bi utrošili vrijeme da se late npr. čitanja Godesbergerskog programa. Ako im nije poznato o čemu se radi, a po njihovu stranačkom i inom djelovanju čini mi se da i nije, evo i odgovora: to je ključni programski dokument njemačke socijaldemokracije iz 1959., važan i danas. Zašto uopće spominjem taj dokument? Zato što SDP danas – nema nikakva suvislog programa!

Osim, Programa za KULTURU koji je sastavio naš Savjet još prije šest mjeseci, a čemu sam, kao nestranačka savjetnica, predsjedavala s entuzijazmom i željom za promjenom, ne samo u kulturi, već i u odnosu SDP-a prema toj istoj KULTURI koju ta stranka zanemaruje sve tamo od daleke 2004.

Nadalje, osim što NEMA PROGRAMA, stranka nema ni plana rada na svojoj konsolidaciji, na pravilima za izgradnju poštovanja i povjerenja među članovima i simpatizerima, na pomlađivanju stranke i na brojnim drugim unutarnjim i vanjskim otvorenim pitanjima. Stoga pojedincima jedino preostaje pratiti društvene mreže i na njima tražiti hranu za svoju NEMOĆ. Pa ako im se već ne da čitati naš Program za kulturu, ima jako puno važnog materijala i u jednom drugom starom dokumentu. On se zove Erfurtski program, a nastao je u istoj toj Njemačkoj još davne 1891.

Jer to je otprilike i vrijeme u kojem žive članovi SDP-a koji smatraju da Savjet za kulturu ne može voditi „osoba koja toliko neprimjereno diskreditira jednog od naših potpredsjednika.“ Isti oni članovi koji se – baš poput malih pahulja u velikoj lavini zvanoj „Sunovrat SDP-a u ponor“ – ne osjećaju nimalo odgovornima za takvo stanje.

S nadom u što skorije promjene na bolje, srdačno vas sve pozdravljam i zahvaljujem na suradnji i nadasve na povjerenju koje ste mi pružili.

Snježana Banović, 18. siječnja 2018.”, prenosi Forum.tm.