Rijeka je u 27. kolu HNL-a golom Nike Galešića u Koprivnici pobijedila 1:0 i nastavila svoj pohod na naslov. Šef struke bio je presretan i – gorko razočaran uvjetima za igru

Rijeku ne zaustavljaju ni led, ni blato, ni njive. Na čemu god igraju (osim kad odu u Maksimir) ‘Bijeli’ se prilagode i samo nižu pobjede. Raduje što su junaci utakmica sve češće djeca ponikla na Rujevici.

Neki dan kod kuće je briljirao Veldin Hodža, danas je Slaven Belupo opet srušen golom Nike Galešića koji očigledno obožava podravski zrak.

TAKO SE LOVI NASLOV Sjajna riječka mladost: Jučer junak Hodža, a danas opet Galešić

Rijeka je prva, kandidatura za naslov iz kola u kolo sve ozbiljnija. Što nakon trijumfa kaže na Kvarneru sve obožavaniji glavni trener, Željko Sopić?

“A ništa, mislim da je, kad se sve zbroji i oduzme, naša pobjeda zaslužena. S druge strane, ne mogu se otet dojmu da se na ovome krumpirištu nije moglo igrati nešto previše nogometa. Al’ to je tako. Bitno samo da se nitko od dečkiju iz obje ekipa nije ozlijedio, a na temelju onoga što smo pokazali u drugom poluvremenu: sva tri boda zasluženo idu na Rujevicu”.

SOPIĆ: Obavezno napomenite: Nikad nisam igrao na “boljem’ travnjaku

U prvom poluvremenu je bila dosta tvrda utakmica.

“Na ovakvom terenu da čekam Real Madrid, ne bi mi mogli ništa. Evo, vjerujte mi: Real Madrid… U Koprivnici… Ne bi mi mogli ništa! Nema kontrole lopte, nema ničega. Kažem vam, bitno samo da se nitko nije ozlijedio, vjerujte mi. To je danas najvažnija stvar. Meni je najviše žao igrača Slavena Belupa, oni tu moraju igrati cijelu sezonu. Najiskrenije vam kažem.

Okay, takvi su mnogi tereni. Kranjčevićeva, Gorica…

“Ne, ne, ne… Ne Gorica, bio sam tamo trener. Ovakvi su još tereni u Kranjčevićevoj i Puli. Ti polu-hibridi, za 20 eura. To se mora mijenjati češće. Netko jednom treba lupiti šakom po stolu i reći da je zdravlje igrača na prvom mjestu! Bar ja tako mislim. Možda sam u krivu”.

KAKAV NAVIJAČ! Sam i mokar do kože dječak sa zastavom vijori boje i grb voljene Rijeke

Pohvalio je svoju momčad, lidere HNL-a:

“Nemam što zamjeriti svojim igračima. Pucali su kad su mogli, stvorili smo još prigoda uz gol. Teško je, jako teško i gledat sa strane, a kamoli igrati. To sam sad razgovarao sa svojim igračima. Najvažnije nam je bilo u ovakvim uvjetima osvojiti tri boda. Uspjeli smo ih: iščupati. I… Kući pjevajući.

Niko Galešić… I opet raspoložen za ulogu junaka.

“Da, prošli put je tu zabio, sad je zabio. Mislim da mu se lopta odbila od igrača Slavena, je li tako? Znači, dečko je tamo gdje treba. Klasična potvrda one ‘Predano radi jer onda te i nagradi”. Ali po ovakvom terenu sve je uvijek 50:50. Čim sam vidio onaj prvi Pjacin prodor u, kojoj, 1. minuti… Samo sam molio Boga da mu ne ode koljeno! Na žalost moramo pričati o stvarima koje nisu nogometne, ali: to je Hrvatska. Kažu mi ljudi iz Belupa da će na ljeto sigurno promijeniti teren. Ti hibridi se moraju mijenjati svake 3-4 godine, a na ovom terenu ovo je šesta-sedma godina da se na njemu igra”.

SOPIĆ I KEK? IMA TU SLIČNOSTI Riječka molitva: Dabogda Sopa bio kao Kek

Puno negative, razumljive. No prevladavajuća riječka emocija je – sreća.

“Nitko se nije ozlijedio, osvojili smo sva tri boda, na reprezentativnu stanku idemo na prvom mjestu… Sretni smo! Da, sad je trebalo pokazati i onaj dodatni momčadski karakter. Sigurno da će tu biti lakše igrati za jedno tri do četiri tjedna kad vegetacija malo krene. Ali na muci se poznaju junaci, a na kakvom smo terenu po zimi dvaput igrali u Gorici, ovo je bio Wembley. I sva tri puta smo uspjeli pobijediti! Karakterna je moja momčad. Ja skidam kapu mojim dečkima”, rekao je Sopić nakon trijumfa u Koprivnici.

A navijači Rijeke maštaju, guštaju, uživaju, šampionske snove sanjaju i – u tablicu gledaju: