Charles Darwin je u svom vrtu uzgajao golubove. Nije mu to bio hobi, već eksperiment. Križanjem ptica s različitim karakteristikama mogao je stvoriti različito potomstvo. Neki su imali smeđe perje, drugi bijelo, neki duge noge, drugi vrlo kratke kljunove.

Ovakvim umjetnim odabirom prikupio je dragocjene dokaze za svoju teoriju evolucije prirodnom selekcijom. Velik dio prvog poglavlja knjige ‘O podrijetlu vrsta’ posvećen je golubovima, gdje Darwin opisuje mnoge pasmine koje se mogu stvoriti umjetno.

Uzgajivači golubova stvorili su stotine vrsta koje izgledaju dramatično drugačije od divljih golubova. Ali svi potječu od jedne vrste, Columba livia. Darwin je bio fasciniran time kako se jednom vrstom može manipulirati do takvih krajnosti.

Danas, međutim, razonoda uzgoja i trkaćih golubova opada u popularnosti. Oba hobija zahtijevaju mnogo strpljenja i predanosti – robe koja je deficitarna u modernom svijetu. Iako su golubovi još uvijek bili važan izvor hrane u 1800-im godinama, krali su ih iz golubarnika u velikom broju kako bi se opskrbio novopomodni sport gađanja golubova: na natjecanjima su ih koristili kao žive mete. Hurlingham Club u Londonu osnovan je 1869. godine isključivo za gađanje golubova. Kada je ta praksa zabranjena 1921. godine, zadovoljili su se i onim glinenima.

Osim što su nam davali hranu, gnojivo i zabavu, golubovi su imali i korisnu ulogu u medicini. Prolaktin, hormon odgovoran za proizvodnju mlijeka kod sisavaca, prvi je put izoliran 1933. godine kod golubova; isti hormon stimulira muške i ženske ptice da luče ‘mlijeko’ kako bi nahranili svoje mlade, piše BBC Wildlife.

Mi vas danas vodimo na Kvaternikov trg u Zagrebu, popularno okupljalište golubova. Pogledajte fotografije Pixsellovog Davora Puklavca: