’50 godina slušam o krizi u teatru, ali žilavost ga uskrsne’

Autor:

Tomislav Čuveljak

Redatelj Ivica Kunčević premijerom ‘Ne plaćamo, ne plaćamo’ u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića – u kojem je i započeo karijeru – proslavio je pola stoljeća umjetničkog rada koji je obilježen režijama klasika kao što su Držić, Vojnović i Shakespeare

Dio radnje kazališne predstave „Tužna Jele“ koju je režirao dubrovačko-zagrebački redatelj Ivica Kunčević na Dubrovačkim ljetnim igrama početkom devedesetih godina prošlog stoljeća događa se u moru. Protagonistkinja je umiruća mlada žena kojoj je more odnijelo djecu i muža, nakon čega je izgubila smisao života i nije ustajala iz kreveta. Predstava je bila postavljena u zaljevu dubrovačkog kvarta U Pilama. Kunčević je u predstavu uključio i djecu iz tog kvarta. Zadatak im je bio da u jednom trenutku s hridi koja se nalazila stotinjak metara od gledališta skoče u more i plivaju prema publici. Za vrijeme prve noćne probe jedno je dijete, suprotno dogovoru, odjednom počelo plivati prema pučini i nestalo. Potom su i druga djeca odustala od kazališne mizanscene i zaplivala prema mjestu na kojem je dječak nestao u moru. Nastala je opća panika. Nakon kraćeg vremena začuo se veseli žamor mališana koji su pronašli tog odmetnika. Naime, dogodilo se to da su za potrebe noćne probe stavljeni reflektori u more, što je omogućilo dječaku da na dnu vidi ogromnu osvijetljenu hobotnicu. Amaterski glumac u tili čas pretvorio se u ribara pa je, gonjen snažnom željom da izroni hobotnicu, zaboravio na kazalište…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.