Na otoku Cresu divlje svinje prave probleme ovčarima već gotovo tri desetljeća, bilo da ruše gromače ili ubijaju ovce i janjad, a sada se dogodilo ono čega su se svi pribojavali – divlja svinja napala je čovjeka.

Novom listu obratio se ovčar Livio Hrelja, stanovnik Ivanja, malog sela na sjeveru otoka, te opisao traumatičan događaj.

“Oko 8 sati ujutro, na svom ograđenom pašnjaku u neposrednoj blizini kuće, gdje moja supruga i ja držimo ovce, vidio sam uznemirenost i čuo bespomoćno blejanje ovaca. Ušao sam u pašnjak i pokušao vidjeti o čemu se radi, te sam uočio da jednoj ovci nedostaje janje. Sumnjajući da je u pašnjak ušla divlja svinja jer je to česta pojava ove zime, dao sam se u potragu i pronašao traženu životinju. Pokušao sam je istjerati iz pašnjaka, no ona se zabila u mrežu kojom je pašnjak ograđen. Zatim se okrenula prema meni, te me tako raskrvavljena, bjesomučno, u punom trku, napala.

U toj situaciji nisam imao izbora kako se obraniti te hvatam prvi dostupan kamen i s daljine od oko 3 metra bacam taj kamen prema divljoj svinji teškoj šezdesetak kilograma. Kamen je tek okrzne, ali srećom hvatam drugi kamen i pogotkom u glavu je usmrćujem. Moj strah i stres u tom trenutku su neopisivi, te ga mogu razumjeti samo oni koji su nešto slično doživjeli. U panici odlazim do kuće, te javljam predsjedniku LD „Orebica“ Cres da mi je divlja svinja usmrtila janje što sam utvrdio kad sam usmrćenoj životinji otvorio trbuh gdje se vide kosti i vuna.”

Ovo nije prvi Hreljin bliski susret s divljom svinjom. Naime, iako je pašnjak ograđen suhozidom, gromačom, na kojoj se nalazi farmer mreža visine 120 centimetara s drvenim stupovima, divlje svinje često ulaze u pašnjake jer na vanjskim površinama nemaju dovoljno hrane, te gladne napadaju sve na što naiđu.

Kao i više puta do sada, Hrelja je uputio apel nadležnima za rješavanje problema koje otočani imaju sa divljim svinjama.

“Stanje je postalo neodrživo jer i od drugih posjednika stada čujem da imaju i do 100% štete, a LD „Orebica“ nema načina da to riješi iako gospodare ovim lovištem od 7.3.2005. Prirodni resursi potpuno su uništeni, bioraznolikost je nestala, a jedino opstaju divlje svinje. Iznemogle glađu, samo je pitanje dana kad će nekog nemoćnijeg čovjeka ozlijediti. U mom slučaju svinja nije imala sreće, a u sljedećem pokušaju može biti uspješnija u odnosu na žrtvu. Stoga je ovo ujedno i apel svima u državi da se problem počne rješavati i ovaj otok ostavi u stanju u kakvom smo ga naslijedili od naših predaka”, zaključuje Hrelja.