Danijelu Buntaku, predsjedniku udruge ‘’Badel badelovcima’’, autoru monografije o toj poznatoj hrvatskoj kompaniji u prehrambenoj industriji, prema njegovim riječima, danas je zabranjen ulaz u službene prostorije tvrtke Badel 1862 na Žitnjaku. A cijeli je radni vijek do odlaska u mirovinu odradio u Badelu, nekada moćnoj tvornici alkoholnih i bezalkoholnih pića ne samo u bivšoj državi, nego i u široj regiji. Razlog zabrane ulaska Buntaku, inače diplomiranom povjesničaru koji je počeo raditi još kao student u toj kompaniji u Badelovo zlatno doba preko Student servisa. Kasnije je radio kao pravnik do umirovljenja. Činjenica je da više od desetljeća s članovima udruge vodi pravnu bitku za pravično obeštećenje malih dioničara. Dakle, za obeštećenje nekadašnjih, ali dijelom i današnjih zaposlenika. Prošloga tjedna na Trgovačkom sudu u Zagrebu bilo je odgođeno pripremno ročište i zakazano 24. veljače dok tuženici, a tužila ih je Buntakova udruga, ne dostave li, ovaj put i prema nalogu suda, dio nedostajuće dokumentacije.

Dok mali dioničari po tko zna koji put sada i na sudu pokušavaju ispostaviti bolju cijenu za otkup njihovih dionica dobivenih kroz poznatu hrvatsku pretvorbu i privatizaciju, Buntak u razgovoru za Nacional ponavlja da i „u Plenkovićevo, baš kao i u Sanaderovo, ali i u Milanovićevo vrijeme kao premijera traje agonija Badela“ kojoj ne vidi kraj. „Upozoravali smo institucije, Vladu, Sabor i predsjednika države. Udruga ‘Badel badelovcima’ dostavljala je dopise i dokaze, a do danas se praktički ništa nije dogodilo“, rekao je Buntak. Nekadašnja upravna zgrade te kompanije u kojoj danas, prema podacima FINA-e, radi manje od 300 zaposlenih bila je prije tri desetljeće u samom centru Zagreba, nedaleko Kvaternikova trga na početku Vlaške ulice. Danas je ta reprezentativna zgrada iznajmljena. U njoj stoluje USKOK, pa se često može vidjeti i na televizijskim ekranima prilikom dovođenja osumnjičenika nerijetko za korupciju, u čemu dio Buntakovih malih dioničara prepoznaje i svojevrsnu simboliku.

Martina Dalić, bivša potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva i Goran Marić, bivši ministar državne imovine su, po riječima Buntaka i njegove udruge, odigrali ključnu ulogu u propasti Badela. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

U podzemlju te reprezentativne građevine nalaze se i nekadašnji Badelovi podrumi, 50-ak metara duljine i 60-ak metara širine, a izgradio ih je još Vladimir Arko, prvi vlasnik tvornice jakih alkoholnih pića, ali i vlasnik nekadašnje tvornice emajliranog posuđa „Gorica“ na početku Šubićeve ulice, u takozvanom Badelovu kompleksu. Ta prazna zgrada nekadašnje tvornice s oznakom „Gorica“ na vrhu danas propada, a restauratori je čuvaju kao kulturnu baštinu industrijske arhitekture.

„Tražimo da se obeštete mali dioničari, a bili smo nepravedno istisnuti iz tvrtke. Zbog toga smo izgubili pravo glasa na skupštinama. Bilo je to u trenutku kada nam je, prema njihovu izračunu, udio u vlasništvu tvrtke pao ispod zakonski definiranih 5 posto dionica, a sve se to događalo postupno i smišljeno. Što je to značilo za samu firmu? U Badelu 2010. godine, nakon ostavke Ante Perkovića, tadašnjeg predsjednika Uprave, a na ostavku je bio prisiljen jer se proširio glas da nam prijeti stečaj, formirana je nova uprava na čelu sa Zvjezdanom Blažić. U to vrijeme sve je bilo učinjeno u dogovoru s politikom, a neposredno involviran kao ministar bio je Petar Čobanković, najprije kao ministar poljoprivrede, a nakon 2008. i ministar regionalnog razvoja. Nešto pozitivno dogodilo se samo u vladi Tihomira Oreškovića, ali ona je kratko trajala“, opisao je kronologiju političkog utjecaja na situaciju u Badelu 1862.

Osvrnuo se i na svoje pismo upućeno Saboru i vladi u vrijeme koalicije HDZ-a i Mosta. Tim ga je povodom na Markovu trgu primio i predsjednik Sabora Božo Petrov, a u Sabor je stigao s dopredsjednikom udruge Brankom Ćorlukom. „Izložili smo što se dešava u Badelu, a to je bio lopovluk do neba“, rekao je Buntak. Na izravno pitanje tko je u tom „lopovluku do neba“ bio lopov, Danijel Buntak odgovorio je opisno.

Evo kako je to opisao: „Gospoda iz Bobite iz Čitluka ispostavili su fakturu na konto nerealizirane dobiti. Izračunali koliko su navodno izgubili u poslovanju. Tada je na čelu Bobite bio Marinko Sulić. Božo Petrov je postupio vrlo korektno. Bio sam iznenađen. Saslušao je, pogledao dokumente koje smo mu pokazali. Istog je trenutka pred nama nazvao Gorana Marića, ministra državne imovine. Rekao mu je da nas primi. Prije toga ni u ludilu nismo mogli doći do Gorana Marića unatoč svim našim naporima. Marić nas nije mogao primiti istog dana, ali je zakazao sastanak sutradan. Došli smo dopredsjednik udruge i ja u pratnji odvjetnika. I Goran Marić imao je svoju ekipu. Kada je to vidio, a nije bila riječ samo o deklariranom gubitku od 229 milijuna kuna, nego je i Ministarstvo državne imovine dalo Badelu preko 300 milijuna kuna. Marić kada je vidio dokumentaciju rekao je da se tu više ništa ne može učiniti. Sve je bilo potpisano. Rekao je da se to mora rješavati sudskim putem. To je onda i počelo u kratkom razdoblju Orešković-Karamarkove vlade, a traje sve do danas. Tada su došli Goran Marić i Martina Dalić. ministrica gospodarstva i rekli da se to mora završiti. Badel 1862 potom je predan Meteor Labud Grupi. Pogodovalo im se, a na kraju je praktički i uništen“.

Danijel Buntak je opisao i tehniku istiskivanja malih dioničara smanjivanjem vrijednosti dionica s početnih 300 kuna na samo 10 kuna. Evo kako se, prema njegovim riječima, odvijala ta operacija istiskivanja uobičajena u mnogim privatiziranim tvrtkama. „Kada je dug narastao na 260 milijuna kuna, bila je sazvana skupština Badela 1862 na kojoj je vrijednost dionice, koja je do tada nominalno vrijedila 300 kuna, zbog tog manjka smanjena na 100 kuna. Dakle, na trećinu početnog iznosa po kojoj su zaposlenici upisivali te dionice. To je bio prvi korak. Drugi korak dogodio se kada je u Badel 1862 ušla Meteor Grupa, pa je zbog pogodovanje države vrijednost dionice smanjena na 10 kuna. Što se dogodilo? Mali dioničari bili su vlasnici 42,3 posto dionica, pa su prvim potezom spali na 24 posto, a drugim smo došli na nešto više od 5 posto, a poslije smo pali i ispod tog minornog postotka“, objašnjavao je Buntak tehniku eliminacije malih dioničara.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na kraju je zaključio: „Vlasnik je bila i država, a ona je prodala dionice po minornoj cijeni i omogućila ulazak Meteor Labud Grupi. Vlasništvo malih dioničara u konačnici palo je ispod 5 posto. Došli smo u poziciju istiskivanja, u opasnost na koju smo upozoravali punih 10 godina. Kad padnete ispod 5 posto, onda vas brišu. I to se dogodilo. Oni su procijenili dionicu na nešto više od 12 kuna bez naše suglasnosti, a onda je to i isplatilo Središnje depozitarno klirinško društvo (SKDD), koje vodi dionice. Naši su računi bili tamo i samo su nam dostavili novac. S tim je završila priča i stvar je bila gotova. Imao sam nešto više od 3000 dionica i dobio sam nekih 40.000 kuna“, ugradio je u ovu rekonstrukciju događaja i osobno iskustvo Buntak. Da su njegov paket dionica isplatili po početnoj vrijednosti dionica, umjesto 40.000 kuna dobio bi 900.000 kuna.

Sada istisnuti nekadašnji mali dioničari traže obeštećenje, da im Hanfa kao agencija za nadzor financijskih usluga ponovo obračuna njihove udjele u Badelu 1862, jer im je rješenjem iz 2010. godine, kako smatraju, blokirano 42,3 posto njihova udjela u temeljnom kapitalu tvrtke. „Ovaj slučaj u Hanfi raspravlja se i danas, a odlukom Visokog upravnog suda slučaj je vraćen Hanfi na ispitivanje. Kakva će biti sudbina ne znam, ali oni su kao hrvatska agencija onemogućili malim dioničarima obeštećenje. I trgovalo se dionicama malih dioničara, a to se nije smjelo, jer to nisu bile burzovne dionice nego opcijske dionice. Te dionice dobili smo po posebnom programu. Dio malih dioničara ih je prodavao, a tako je stvarana podloga za neprijateljsko preuzimanje, ali to je posebna priča“, zaključio je Danijel Buntak u razgovoru za Nacional.

Temeljem odluke skupštine udruge ‘’Badel badelovcima’’ iz 2016. godine dostavio nam je i kaznenu prijavu protiv Zvjezdane Blažić, bivše predsjednice Uprave i dvojice generalnih direktora Srđana Oreba i Ive Markotića zbog nesavjesnog gospodarskog poslovanja i sklapanja štetnog ugovora. Međutim, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu zatražilo je nadopunu te njihove kaznene prijave s dodatnim dokazima. Evo što je o tome Buntak rekao: „Udruga nema mogućnosti ići u dodatno dokazivanje. Nismo mi policija da ispitujemo. Nemamo mi tu moć. Udruga je upozorila i pobrojala, a oni su odgovorili da nema osnove za pokretanje kaznenog postupka“.

Buntak se osvrnuo i na lokaciju u centru Zagreba na kojoj je nekada poslovao Badel. Osim bivše upravne zgrade u Vlaškoj ulici u kojoj je danas USKOK, ostale nekretnine prodane su Gradu Zagrebu, a to je onda Grad djelomice iznajmio za skladišta. Pitanje je kakva će biti sudbina nekadašnjeg Bloka Badel koji se protezao od Heinzlove ulice do Derenčinove ulice. Jedna od ideja bila je da se zgrada u kojoj je nekada bila proizvodnja jakih alkoholnih pića pretvori u muzejski prostor s kulturnim sadržajima. Taj urbani blok Badela najprije se pokušavao riješiti u okviru Badela 1862, ali to je propalo. A riječ je o posebno vrijednoj lokaciji koja se direktno veže na os prema Trgu bana Jelačića. I Buntak smatra da se „mora kvalitetno riješiti ta cjelina da dobije urbani smisao“.

I zaključno je kao povjesničar podsjetio: „Vladimir Arko je današnji Badel 1862 stvorio kao najmoćnije poduzeće jakih alkoholnih pića u Kraljevini Jugoslaviji. U neposrednoj blizini sagradio je i 11 vila na početku Heinzlove ulice, sa zapadne strane današnjeg autobusnog stajališta ZET-a. Bilo je to naselje u kojem su stanovali njegovi inženjeri, ljudi koji su vodili proizvodnju. I to se naselje zvalo Arko, a u njemu je stanovala ekipa koja je vodila tvornicu jakih alkoholnih pića“. Prema Buntaku, danas još od Badela 1862 postoji pogon u Sesvetama, a tvornica na Žitnjaku protuzakonito je srušena. Postoje i vinarije u Daruvaru i Benkovcu, vinogradi u Križevcima, a kao vrijedna lokacija pokazao se i Korlat, selo u Zadarskoj županiji u kojem je zasađen prvi vinograd na kamenoj podlozi.