Na intenzivnom odjelu u KB-u Dubrava u Zagrebu liječnici i medicinske sestre opisuju trenutno stanje i s čime se susreću svaki dan.

Specijalist anesteziologije, dr. Andrej Šribar rekao je da se u intenzivnom odjelu smještaju najteži covid-pacijenti, jer jedini imaju kapacitete gdje mogu provoditi izvantjelesnu membransku oksigenaciju ili ECMO.

Opisujući dan na intenzivnoj, Šribar je rekao da je ujutro na viziti obično troje do četvoro liječnika, dvoje specijalista i dvoje specijalizanata. “Što se tiče broja sestara, obično ujutro imamo tri, četiri sestre na ovih devet pacijenata. Trebalo bi ih i više, ograničeni smo brojem ljudi, ali naše sestre naprave junački posao i naprave duplo od onoga što mogu”, rekao je Šribar.

“Na intenzivnoj, moguća je i najgora posljedica”

Nakon primopredaje smjene, provjeravaju se stanja pacijenata, gleda se kako podesiti aparat za disanje. “Mehanička ventilacija spašava život, ali je iznimno invazivna metoda”, rekao je Šribar, dodavši da je iz toga razloga iznimno važno da aparatima upravljaju vrlo stručne i kvalificirane osobe.

“Čim je pacijent na intenzivnoj, moguća je i najgora posljedica, dakle smrt, ali korištenje tehnologije skupa sa svim znanjima i vještinama koje imamo, omogućava nam da pacijentima pružimo šansu. Mnogi pacijenti, za koje se mislilo da im nema spasa, na svojim su nogama otišli iz bolnice”, rekao je Šribar, dodavši da je smrtnost pacijenata na respiratoru 60 do 70 posto, ali da to ovisi o nizu parametara, od kojih je dob jedna od najvažnijih.

Na intenzivnoj njezi je i jedan mladi pacijent, koji ima izrazito tešku upalu pluća izazvanu covidom i trenutno se nalazi na uređaju ECMO u izoliranoj sobi, rekao je liječnik.

KB Dubrava, odjel intezivnog liječenja Covid pozitivnih pacijenata koji su na respiratoru. Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

“Slike iz intenzivne nisu laž, to je pravo stanje”

Sestra Natalija Frketić rekla je da je posao jako težak i naporan. “Izdržavamo, moramo, to je naš posao i naš poziv, ali teško je. Radimo bez slobodnog dana, iscrpljene smo sve, ne uzmemo ni pauzu jer si to ne možemo priuštiti i zato molimo ljude da se paze, jer jednom kad završe na intenzivnoj, teško izađu van”, rekla je Frketić.

Prosvjede koji se događaju protiv mjera i covid-potvrda te cijepljenja ne može razumjeti. “Svaki dan se prikazuju scene iz intenzivne, ljudi misle da je to laž i inscenirano, a to je pravo stanje i nije mi jasno zašto se ne žele cijepiti”, rekla je.

Opisujući stanje pacijenata na intenzivnoj, medicinska je sestra rekla da budu žalosni, jer dugo budu u bolnici pa po mjesec-dva ne vide svoju obitelj. “Oni se nama i žale i prepričavaju svoj život, tako da s vremenom te ljude upoznate i bude vam teško kad im se stanje pogorša”, kazala je.

Liječnici i sestre na intenzivnoj sad borave bez skafandera, koji su im ranije bili dio zaštitne opreme.

“Nosimo zaštitne maske i naočale, to su mjesta kontakta. Pokazalo se da smo mi koji smo cijepljeni, u osnovi zaštićeni. Kad pogledate sve nas u kolektivu, nitko se nije zarazio koronavirusom u bolnici, a ako i jest, onda je to bilo izvan bolnice”, rekao je dr. Šribar u reportaži za N1 Televiziju.

Što pacijenti najčešće pitaju osoblje?

Od posla se, ističe, teško odvojiti, zato što stalno u glavi vrte priče pacijenata.

“Ovo je liječenje koje ima kontinuitet, često smo telefonski u kontaktu, nazoveš da vidiš kako je neki pacijent. U intenzivnoj medicini nakon terapijske intervencije rezultati se vide u satima, nije situacija da ćete doći doma i sljedeći dan pogledati nalaze”, rekao je Šribar.

Ono što ih pacijenti često pitaju jest jesu li u kontaktu s njihovim obiteljima, a onima koji su u fazi oporavka i u situaciji da mogu komunicirati, omogućava se videpoziv s obitelji, što je svjetlo na kraju tunela i poticaj za dalje, rekao je liječnik.

“Kod nekih članova obitelji osjeća se grižnja savjesti zbog pacijenata, jer su im upravo oni rekli da se ne cijepe pa nas pitaju bi li bilo drugačije da je cijepljen, a mi kažemo da bi”, rekao je Šribar, dodavši da su trenutno svi pacijenti koji borave na jedinici intenzivne necijepljeni.

Poseban slučaj

Opisao je i slučaj koji mu je ostao u posebnom sjećanju.

“Bila je jedna mlada pacijentica koja je završila na ECMO-u, radilo se o rodilji koja je razvila tešku upalu pluća neposredno nakon što je rodila i prvo su je reanimirali u bolnici na sjeveru Hrvatske, nakon toga je doveli nama, ali bila je toliko loše da je morala na ECMO, na koji je iznimno dobro reagirala.

Devet dana smo je držali na ECMO-u i nakon devet dana joj je omogućeno da videopozivom prvi put vidi svoju novorođenu kćer”, rekao je dr. Šribar.

“Prosvjedi su frustrirajući, ljudi, cijepite se!”

Voditeljica Intenzivističkog centra Jasminka Perčec rekla je da je posao vrlo zahtjevan i težak, ali da nemaju drugog izbora, jer su naviknuti na takav rad.

“Organizacija u radu jedinice intenzivne medicine traje 24 sata, dan i noć je isto. Teško je i zahtjevno, nemamo drugog izbora, jer smo naviknuli. Osoblje nosi, vuče, prekovremenih sati je puno, ali sve bolesnike moramo zbrinuti”, rekla je Perčec.

Prosvjede je ocijenila frustrirajućima.

“Kad dođete u jednu intenzivnu i vidite bolesnike koji se bore za život, onda nije jasno kako netko to ne razumije. Poruka – jako dobro razmisliti i što prije promijeniti odluku. Ove brojke koje vidimo, zaraženih, hospitaliziranih, opterećenje zdravstvenog sustava, uz koji drugi bolesnici ne mogu doći do bolnice, to nije normalno stanje i sve što pojedinac može učiniti, treba učiniti”, rekla je Perčec.