INSTALACIJA ‘INFLATABLE REALITIES’ DAMIRA ŽIŽIĆA I KRISTIANA KOŽULA POSTALA JE DIO ZBIRKE NA OTVORENOM ZAGREBAČKOG MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI

Umjetnička instalacija “Inflatable Realities” Damira Žižića i Kristiana Kožula postala je dio zbirke na otvorenom zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, koja okuplja odabrane umjetničke instalacije u javnom prostoru tog muzeja. Zbirka na otvorenom predstavlja radove vrhunskih domaćih i međunarodnih umjetnika kao što su Mrđan Bajić, Miroslaw Balka, Ivana Franke s Petrom Miškovićem i Studijom Up, Igor Grubić, Carsten Höller i Ivan Kožarić.

“Postavljanje prve javne skulpture svakom je umjetniku – pa i nama – jedan od presudnih trenutaka u karijeri. Osim, naravno, zadovoljstva što je naš rad ocijenjen dovoljno kvalitetnim da ga se postavi u javnom prostoru ispred Muzeja, ta činjenica zahtijeva i osobno suočavanje s vlastitim radom. Skulptura postavljena u javnom prostoru je – za razliku od izložbe ograničenog trajanja – neumoljivi i neprolazni podsjetnik na vlastite slabosti i kvalitete”, rekao je Kožul za Nacional.

Kao utjecaj za “Inflatable Realities” prepoznaje se animirani film “Surogat” iz 1961., poznati rad oskarovca Dušana Vukotića, jednog od autora Zagrebačke škole crtanog filma.

“Svaki naš rad svojevrsna je reakcija na aspekte sociokulturnog okoliša u kojem djelujemo. U trenutku kada smo počeli razgovarati o tom specifičnom radu, kolektivna psihotična opsesija turističko-uslužnim djelatnostima kao Svetim gralom ekonomskog oporavka bila je na svom vrhuncu. Nije bilo teško zamisliti spomenik vlastitoj servilnosti. Trenutak je omogućavao viđenje ikoničkih turističkih rekvizita kao ovjekovječenih herojskih artefakata. Sama transformacija prirode materijala i značenja sadržanih u objektima bila je integralni dio procesa, način da definiramo naš stav o takvoj viziji”, objasnio je Žižić što ih je inspiriralo za “Inflatable Realities”.

• ‘U HRVATSKOJ JE JEDNOSTAVNO doći do određene razine vidljivosti, dok su produkcijski uvjeti i nekakve mogućnosti plasiranja svog rada dosta skučeni’, kaže Kožul

Ovaj umjetnički dvojac surađuje od 2013. Dosad su samostalno izlagali u Galeriji Karas, u Kući Lauba i u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Samostalno su predstavljeni u prestižnoj online platformi DIS Magazine iz New Yorka. Sudjelovali su u grupnim izložbama 53. porečki Annale u Poreču, Bijenale industrijske umjetnosti u Labinu i Apocalypse/Rohkunstbau u Schloss Roskowu u Potsdamu.

“Mnogo je lakše raditi kao dvojac. Jednostavno postoji još jedan filter, svojevrsni osigurač da neke ideje ipak ostanu zauvijek skrivene u ateljeu. S druge strane, uvijek postoji onaj trenutak uvjeravanja drugog, borbe za suglasnost, koji je nužan da se projekt s papira pomakne prema realizaciji. Svojevrsna kreativna mikrodemokracija koja sprječava trijumf malodušnosti, kojoj znamo naginjati, i definitivno funkcionira motivirajuće u oba smjera”, navodi Kožul.

Radovi ovih umjetnika povezani su s faktorima posttranzicijske stvarnosti, u kojima se otkriva raskorak između ekonomsko-društvene stvarnosti i njezine prezentacije kroz različite mehanizme marketinške industrije. Vjerojatno najzanimljiviji trenutak, objašnjava Žižić, razotkriva se na individualnoj razini.

“Mislimo na sposobnosti pojedinca da ignorira stvarnost oko sebe, prilagodi prošlost vlastitom viđenju trenutačne situacije i ignorira mogućnosti neugodnog – pa čak i katastrofalnog – ishoda vlastitih nastojanja. Može se govoriti o ružičastim naočalama, o nemogućnosti sagledavanja kompleksnih sustava, ali možda je dovoljno govoriti o želji. Što stvara želju i što je potencira do razine opsesija? Kako možemo svojevoljno ne vidjeti raskorak između dobivenog i izgubljenog unutar poprilično kratkog vremenskog perioda? Zašto ponavljanje identičnih obećanja djeluje uvjerljivo, bez obzira na redovito razočaranje ili kratkotrajnost stvorenog zadovoljstva? Jedan od aspekata našeg rada je manipulacija rječnika kojim se stvaraju želje te njegovo korištenje u kreiranju apsurdnih i disfunkcionalnih sistema koji simuliraju vjerodostojnost”, pojasnio je Žižić.

Kaže da je stvaranje umjetničkog rada proces kreiranja neke nove stvarnosti. Ta stvarnost ponekad za umjetnike, posebno mlade, nije nimalo jednostavna, pa nije lako ‘’probiti se’’.

“Trenutačna situacija zapravo je, na neki način, dvosjekli mač. S jedne strane, u Hrvatskoj je poprilično jednostavno doći do određene razine vidljivosti, dok su produkcijski uvjeti i nekakve mogućnosti plasiranja svog rada dosta skučeni. Čini nam se da je uspjeh ili neuspjeh potrebno promatrati kroz malo dulje vrijeme i da smo se zapravo tek malo udaljili od početka”, govori Kožul.

Najavljuje da za sljedeću godinu pripremaju samostalnu izložbu u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu i idu na rezidencijalni program u Graz kao dobitnici stipendije za Styrian-Artist-in-Residence program.