Kako su ga mediji objavili usred božićnog i novogodišnjeg uzbuđenja, otvoreno pismo glavnom ravnatelju HRT-a Robertu Švebu, koje je krajem prosinca uputio niz udruga profesionalnih filmskih djelatnika, prošlo je gotovo nezapaženo.

U njemu izražavaju svoju zabrinutost pa i zgražanje nad predstavljenim programskim potrebama HRT-a u proizvodnji audiovizualnih djela, koje je vodstvo te kuće javno prezentiralo 14. prosinca. Pismo potpisuju DHFR – Društvo hrvatskih filmskih redatelja, HDFD – Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, HFM – Društvo hrvatskih filmskih montažera, HRUP – Hrvatska udruga producenata i SPID – Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela.

U pismu, između ostalog, navode da se iznesene programske potrebe svode na krajnje podilaženje gledatelju, što je svojstveno komercijalnim, a ne javnoj televiziji. „One su navodno utemeljene na analizi prosječnog građanina RH, ujedno prosječnog HRT-ova gledatelja koji, citiramo: voli heroje, ne antiheroje i ambivalentne likove; želi eskapizam, a ne socijalnu kritiku (osobito ako je na njoj fokus u dramskim sadržajima); prihvaća sadržaje koje može usporediti sa svojim iskustvom; želi gledati ‘serije nade’ uz koje je ‘lakše suočavanje sa stvarnim životom’, voli gledati reality showove i sl.“

‘Čini mi se da HRT nije u 21. stoljeću, jer ove smjernice pripadaju prošlosti i idu čak pedesetak godina unatrag, kada je televizija doživljavala sebe kao bilten vlasti. Taj se princip nastavio i u Tuðmanovo doba, a svjedočimo mu i danas. Naravno, to se najviše ogleda u informativnom programu, čija je glavna krilatica da ‘ne želi talasati’ ni previše uzburkati duhove’, kaže Nenad Puhovski. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

Udruženja hrvatskih filmaša navode kako otvorenim pismom žele upozoriti na to da HRT takvom uređivačkom politikom postupa neeuropski i suprotno Zakonu o HRT-u, u čijim člancima 6., 7. i 9. stoji da je „HRT u ostvarivanju programa dužan pridonositi razvoju hrvatske kulture i umjetnosti, poticati medijsko-stvaralačku inovativnost, pridonositi razumijevanju i poštivanju različitosti, unapređenju kulture javnoga dijaloga i poticanju medijske pismenosti“.

Po mišljenju filmskih profesionalaca, umjesto da bude na braniku javnih vrijednosti, javni servis takvom najavljenom uređivačkom politikom vrijeđa gledateljstvo, pri čemu nadležna tijela i dalje ignoriraju eklatantno nepoštivanje zakonskih obaveza HRT-a kao javne televizije zemlje-članice EU-a.

Dodaju i da je HRT u kontekstu javne nabave tek prije nekoliko godina započeo s uvažavanjem svojih zakonskih obaveza nabave sadržaja od nezavisnih producenata i ističu kako ne razumiju zašto se sada očekuje da nezavisna produkcija razvija formate koji su u raskoraku sa zakonskim obavezama HRT-a i nacionalnom kulturnom politikom.

Na kraju podsjećaju na činjenicu da HRT ima zakonsku obavezu informiranja, obrazovanja, medijskog opismenjavanja, kulturnog uzdizanja i produhovljavanja, a ne podilaženja javnosti. Stoga mole hitno očitovanje glavnog ravnatelja HRT-a.

Za tjednik Nacional otvoreno pismo Robertu Švebu komentirao je Nenad Puhovski, filmski i kazališni redatelj, scenarist i producent, profesor dokumentarne režije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, osnivač i direktor festivala dokumentarnih filmova ZagrebDox i producentske kuće Factum koja slavi 25 godina postojanja. O očekivanjima od Roberta Šveba, Nenad Puhovski je rekao:

„Nada umire zadnja. Ipak, mislim da će neki odgovor doći i očekujem da će on zvučati kao PR tekst koji je pisao glasnogovornik predsjednika Vlade. Bit će zamotan i u njemu će se tvrditi da je sve u redu i da se oni trude. Kao što premijer tvrdi da je sve sjajno i da je 2022. bila godina isporuke, u kojoj smo dobili Pelješki most. I na kraju se ništa neće dogoditi, jer na ovako strukturiranoj televiziji ništa se ni ne može promijeniti. Tu kuću bi trebalo pošteno pročistiti i reorganizirati tako da program bude na prvom mjestu, a ne održavanje prenapuhanog i preskupog sustava. HRT je zapravo svrha samome sebi.“

Umjesto javnog očitovanja o pismu, glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb, ekskluzivno za tjednik Nacional, najavio je sljedeće:

“Odmah nakon zaprimljenog pisma filmskih profesionalaca pozvao sam ih na sastanak kako bismo u atmosferi dijaloga porazgovarali i pojasnili sve možebitne nejasnoće. Poziv je prihvaćen od strane udruga filmaša, termin je usuglašen i jako se veselim konstruktivnom razgovoru s ciljem zajedničkog promišljanja kako dodatno unaprijediti kvalitetu HRT-ovih programskih sadržaja i usluga.“

Evo kako je tu odluku prokomentirao nagrađivani redatelj Danilo Šerbedžija, predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja:

„Pozdravljam odluku o sastanku. Uvijek je korisnije sjesti za stol i razgovarati nego se javno prepucavati. Razgovarati možemo i moramo jer nam je svima u interesu što kvalitetnija javna televizija. Sastanak će biti za tjedan dana. Očekivanja? Ne znam što očekivati. Nadam se samo da nas nisu pozvali kako bi nam rekli da smo krivo shvatili prezentaciju. To bi značilo da ne vide nikakav problem u takvoj prezentaciji, a problema ima.“

‘Jako se veselim konstruktivnom razgovoru s ciljem zajedničkog promišljanja kako unaprijediti kvalitetu HRT-ovih programskih sadržaja i usluga’, kaže Robert Šveb, glavni ravnatelj HRT-a. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Upitan je li iznenađen navedenim programskim smjernicama i je li očekivao više od novog vodstva HRT-a, dakle od Marije Nemčić i Roberta Šveba, Nenad Puhovski je rekao:

„Moram reći da nisam iznenađen činjenicom da nisu ništa promijenili. Ono čime jesam iznenađen jest da je to tako bjelodano i crno na bijelom objavljeno u javnosti. Nikada do sada nije u pisanom obliku bila tako jasno predstavljena programska strategija HRT-a. Nama koji smo bili na toj javnoj prezentaciji u Studiju Bajsić na HRT-u, a tamo je bio dobar dio najznačajnijih hrvatskih producenata, autora i redatelja, istoga trena bilo je jasno da se radi o strategiji jedne komercijalne, a ne javne televizijske kuće, koja se programski temelji na istraživanjima publike. I to prema jednom demografskom modelu koji nikako ne može funkcionirati kao temelj za program javnog medijskog servisa, čija je zadaća informirati, obrazovati, dizati standarde, a tek onda zabavljati.“

Puhovski je dodao da se tu doista radi o vrijeđanju inteligencije obrazovane publike i podilaženju „najnižim strastima“. To se možda može tolerirati komercijalnim televizijama, koje rade za profit, ali HRT dobiva milijardu i gotovo 500 milijuna kuna godišnje samo od pretplate i za taj novac dužan je proizvoditi kvalitetan program.

„Nama je tamo prezentiran postotak od nekih 17 posto visokoobrazovanih među gledateljima HRT-a, odnosno, oko 35 posto na razini Hrvatske. Pa neće HRT valjda za njih proizvoditi kvalitetan program!? To se njima očito ne isplati. Jedna od zanimljivih stvari iz tog istraživanja bila je i podatak da većina gledatelja HRT-a živi u vlastitim kućama, dakle, radi se uglavnom o ruralnom stanovništvu. Zašto je to relevantno za program? Nemojte me krivo shvatiti, nikoga ne bih htio uvrijediti niti diskriminirati, ali HRT-u je zadatak podizati standarde, a ih snižavati. Sve to ide k jednom zaglupljujućem programu i ne postoji neka jasna, pozitivna i razvojna vizija tog programa u budućnosti“, smatra Nenad Puhovski.

‘Nadam se samo da nas s HRT-a nisu na sastanak pozvali kako bi nam rekli da smo krivo shvatili prezentaciju’, kaže redatelj Danilo Šerbedžija, predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Nakon što je izabran za glavnog ravnatelja HRT-a, Robert Šveb je početkom 2022. u svom predstavljanju upozorio na inflaciju površnih sadržaja i dezinformacija, posebno na online platformama. Zato je naglasio potrebu jače uloge javnog medijskog servisa, proizvodnju sadržaja trajne vrijednosti i vraćanje relevantnosti.

Što je od toga ostalo u novim programskim smjernicama? Puhovski odgovara:

„Prema ovome što smo vidjeli, čini mi se da HRT nije u 21. stoljeću, jer takve smjernice pripadaju prošlosti i idu čak pedesetak godina unatrag, kada je televizija doživljavala sebe kao bilten vlasti. To je jedan princip koji se nastavio i devedesetih, u Tuđmanovo doba, a svjedočimo mu i danas. Naravno, to se najviše ogleda u informativnom programu, čija je glavna krilatica da ‘ne želi talasati’ ni previše uzburkati duhove. To je onda najlakše postići takvom programskom strategijom koja je prezentirana kao potreba, a na najnižoj je razini zadovoljavanja ukusa nekog takozvanog prosječnog gledatelja.“

Iako, po mišljenju struke, nove programske smjernice HRT-a vode dodatnoj komercijalizaciji programa, Robert Šveb o tome, dakako, razmišlja posve suprotno:

„Istina je da je HRT-ova zadaća informirati, obrazovati i zabavljati, a idealno bi bilo kada bi svaki naš sadržaj, u određenoj mjeri, sadržavao sva ta tri sastojka. Pritom je potrebno razumjeti da mi na HRT-u, kao što to uostalom čine i ostali javni medijski servisi u Europi, pod riječi ‘zabava’ ne smatramo samo pjevanje, plesanje, humor i slično. Tu krilaticu, koja najbolje definira ulogu javnog medijskog servisa, lansirao je BBC, a na engleskom glasi ‘to inform, educate and entertain’, a riječ ‘entertain’ ima puno šire značenje i zapravo znači ‘zaokupiti pažnju i potaknuti na razmatranje neku informaciju, ideju ili osjećaj’. Programske smjernice HRT-a nikako ne idu u smjeru komercijalizacije niti podilaženja publici, već naprotiv, želimo kvalitetu koja će dosegnuti do svih skupina hrvatskih građana. Pritom moramo biti univerzalni i raznoliki kako bi svatko pronašao ponešto za sebe u HRT-ovoj ponudi.”

Danilo Šerbedžija ovako je komentirao Švebov odgovor:

„Potpuno se slažem s ovom izjavom gospodina Šveba. Drago mi je da tako misli. Volio bih i da smo takvo mišljenje čuli na prezentaciji. Vjerujem da su ljudi koji su tu prezentaciju organizirali imali najbolje namjere, ali neke premise i izjave bile su dosta nespretne i iz njih su se mogli izvući zaključci koji ne bi smjeli biti putokaz javne televizije kojoj na prvom mjestu moraju biti izvrsnost, raznolikost i edukacija.“

Filmaši su, inače, u svom pismu naveli i kako prema Zakonu o HRT-u, HRT-ova programska načela počivaju na zadovoljavanju interesa javnosti kroz proizvodnju, suproizvodnju i emitiranje hrvatskih audiovizualnih projekata visoke kvalitete, svih filmskih vrsta, s temama koje su važne za povijesni i suvremeni kontekst Hrvatske, osobito s namjerom očuvanja hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, a to se u novim programskim smjernicama koje se prilagođavaju ukusu „prosječnog gledatelja“ nigdje ne može iščitati.

O tome Nenad Puhovski kaže:

„Dodatni problem je u tome što se HRT uglavnom najviše bavi informativnim programom, dok je sve ostalo u drugom planu. To je, prije svega, takozvani sporovoz – dakle, ono što inače radimo moji kolege i ja u filmskom, dramskom ili dokumentarnom programu. Ti programi uglavnom više ne postoje na takozvanoj javnoj televiziji. Ima, doduše, nešto dokumentarnih emisija, ali to su prije reportaže nego filmovi. Nekada je TV Zagreb bio najbolja televizijska kuća u državi i u dramskom i dokumentarnom programu, a imao je vrsne autore kao što su Lentić, Miladinov, Golik, Hetrich. Sve to brutalno je prekinuto devedesetih, a onda se krenulo ispočetka. I to ne od tamo gdje se stalo, već desecima godina unatrag. HRT takve filmove i dramske serije više nije u stanju sam proizvoditi, a i ne želi jer taj posao prepušta takozvanim nezavisnim producentskim kućama, koje to vrlo često nisu.“

Na primjedbu da je to u skladu s trendom koji je eskalirao kada je 2019. bivše vodstvo HRT-a, na čelu s Kazimirom Bačićem, odbilo otkupiti 34 hrvatska filma, prikazana na 370 festivala i ovjenčana s 90 nagrada, što je zasmetalo čak i Ministarstvu kulture i medija, Puhovski je istaknuo:

„Evo, Factumu su opet odbili nekoliko filmova iako, usprkos svim problemima, proslavljamo 25. godišnjicu postojanja i svojim dokumentarcima osvajamo nagrade na međunarodnim festivalima.“

Nenad Puhovski, filmski i kazališni redatelj, scenarist i producent, profesor dokumentarne režije na zagrebaèkoj Akademiji dramske umjetnosti, osnivač i direktor festivala ZagrebDox. FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Kao što je poznato, HRT prema europskoj Direktivi mora 15 posto budžeta potrošiti na nezavisnu produkciju. O tome da se javni novac troši uvijek na nekoliko istih produkcijskih kuća, koje su sve negoli nezavisne, tjednik Nacional posljednjih godina opširno je pisao. U svom nastupnom intervjuu tjedniku Nacional početkom 2022. godine, komentirajući tu tezu, Robert Šveb je rekao: „Što se tiče članka 11. Zakona o HRT-u, koji je centralno mjesto za razvoj kreativne audiovizualne industrije u Hrvatskoj, mi smo dužni 15 posto budžeta potrošiti na nezavisnu produkciju, a naša je intencija da se on iskoristi za produkciju sadržaja trajne vrijednosti.“

Što će nove programske smjernice značiti za nezavisnu produkciju? Nenad Puhovski podijelio je svoje iskustvo:

„Mi smo u Factumu do sada producirali 84 filma, koja su osvojila niz međunarodnih nagrada, dvije Nagrade Vladimir Nazor za filmsku umjetnost, dva Grand prixa na Danima hrvatskog filma, četiri nagrade za najbolju produkciju i niz nagrada za pojedine umjetničke doprinose. Od ta 84 filma nijedan nije napravljen u koprodukciji s HRT-om, što je u Europi nezamislivo. To znači ili da mi kao produkcija ne funkcioniramo ili da HRT kao kuća ne funkcionira. Ne može biti da nijedan od tih filmova nije bio dovoljno kvalitetan da HRT ne uđe s nama u koprodukciju. Dakle, koristi se niz načina da se filmaše i filmske profesionalce odmah u startu spriječi da rade kvalitetan program.“

Nove smjernice zvuče prilično „gebelsovski“, u duhu propagande čiji je cilj stvarati poslušnike režima koje se zabavlja banalnim sadržajima, bez kritičkog razmišljanja. Puhovski je o tome rekao:

„Čini mi se da je suština tih smjernica da se njima de facto – doduše, još uvijek ne de iure – ubija kreativnost ljudi koji mogu napraviti kvalitetan program, ne samo dokumentarce i igrane filmove već i neke forme koje su tipično televizijske, poput serija. Ovo je očito bio pokušaj da se to racionalizira. Mene samo čudi da netko te materijale nije pregledao prije nego što su ih pustili u javnost, netko tko bi rekao – čekajte, možda da to ne predstavimo baš tako direktno? Mi smo se u tom studiju Bajsić samo pogledavali, jer dobar dio ljudi koji je došao na prezentaciju nije mogao vjerovati u to što čuje i vidi. A napominjem, to su bili sve iskusni, pametni, obrazovani profesionalci s puno kilometraže u nogama. Ljudi koji su nam prezentirali te smjernice predstavljaju sam vrh kuće – nije nama došao neki šegrt. Oni valjda znaju što rade jer se ne smiju zamjeriti Vladi o kojoj potpuno ovise. Ovo vodstvo ne želi se jednostavno zamjerati politici, a to postiže tako da se radi program koji nikome ne smeta. Program koji nikome ne smeta nije cilj javne televizije.“

‘Ovo je strategija komercijalne, a ne javne televizijske kuće. To je vrijeđanje inteligencije obrazovane publike i podilaženju ‘najnižim strastima’. Sve ide ka zaglupljujućem programu’, kaže Nenad Puhovski

Nenad Puhovski zaključno je komentirao preporuke kao što su „heroji, a ne antiheroji“, „eskapizam, a ne socijalna kritika“, „serije nade“:

„Lijepo je proizvoditi ‘serije nade’, ali stvarnost ne budi neku pretjeranu nadu. A ja mislim da je posao javne televizije i filmske umjetnosti pokušati odgovoriti na pitanje zašto je stvarnost takva kakva jest. Zašto je ovo društvo došlo do čega je došlo, kako je to naše društvo suvremeno, polivalentno, kako uvažava različite interese… Kao čovjek koji radi dokumentarce i plaća RTV pretplatu, imam pravo pitati: gdje ja to na HRT-u mogu vidjeti? Ovo svođenje na statistiku je zapravo vrsta statističkog jednoumlja. A to je jako opasno. Ne postoji prosječni gledatelj.“

Može li reakcija svih udruga filmskih profesionalaca nešto promijeniti i utjecati na financiranje nezavisne produkcije i kvalitetniju produkciju unutar HRT-a, pogotovo s obzirom na to da slične inicijative dosad uglavnom nisu imale efekta? Danilo Šerbedžija umjereno je optimističan: „Na nama je da reagiramo kad mislimo da nešto ne valja. Što kvalitetnija produkcija, kako nezavisna tako i unutar kuće, jedna je od ključnih obaveza HRT-a. Da se može kvalitetno raditi, pokazali su u zadnje vrijeme zaista odličnim programom za najmlađe. Uskoro kreću i razgovori o poboljšanju takozvane koregulacije. Nadamo se da će Društvo hrvatskih filmskih redatelja

(DHFR) kao predstavnik autora biti pozvano i na te sastanke jer mi je nevjerojatno da bi se tako bitni razgovori mogli voditi bez predstavnika autora.“