Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja uputio je otvoreno pismo članovima Senata Sveučilišta u Zagrebu u povodu suspenzije dekanice Filozofskog fakulteta Vesne Vlahović – Štetić zbog pravomoćne presude kojom je “osuđena za šikaniranje – mobing zaposlenika Fakulteta”.

Radi se o rijetkoj situaciji korištenja rektorske ovlasti suspenzije dekana koja bi trebala biti rezervirana za najteže slučajeve ozbiljnog i trajnog kršenja zakona i Statuta Sveučilišta odnosno Fakulteta, kaže su u pismu Sindikata u ponedjeljak i naglašava da dekanicu nije moguće suspendirati i razriješiti u svim slučajevima njezinog eventualnog nezakonitog ili protustatutarnog postupanja, nego samo u najtežim slučajevima.

Naoko moćan argument gubi na snazi kada se vidi da odluka nije donesena protiv dekanice nego protiv Filozofskog fakulteta, niti je presudom dekanica na bilo što “osuđena”.

Upravo suprotno, Odlukom Županijskog suda u Zagrebu preinačena je presuda prvostupanjskog suda te je odbijen zahtjev tužitelja Ante Čovića da se utvrdi da ga je na radnom mjestu uznemiravala Vlahović Štetić. Presudom je utvrđena odgovornost Filozofskog fakulteta sukladno odredbi Zakona o radu po kojoj poslodavac odgovara za svaku štetu koju zaposlenik pretrpi u radnom odnosu po općim propisima o odgovornosti za štetu.

Iz “činjenica” proizlazi da sud ni u jednom slučaju nije utvrdio da bi postupanje dekanice bilo takvo da bi zaista predstavljalo ozbiljno i trajno kršenje zakona ili Statuta Sveučilišta, pa argument postojanja pravomoćne presude gotovo postaje kontraargument, kaže se u priopćenju Sindikata.

Utvrđenje suda da je dekanica počinila određene radnje na štetu dostojanstva Ante Čovića temelji se na pojedinim propustima dekanice u ispunjenju proceduralnih obveza, a koje mahom proizlaze iz pravnih akata koji nisu zakon odnosno statut Sveučilišta ili sastavnice, pri čemu se najviše apostrofira Etički kodeks Sveučilišta i Vodič kroz rad tijela u etičkom postupku etičkog savjeta Sveučilišta.

Sud gubi iz vida da je člankom 33. st. 2 Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu jasno propisano da zahtjev za davanje mišljenja dekan podnosi predsjedniku nadležnog etičkog povjerenstva, a ne Etičkom savjetu, slijedom čega je sud ovdje zapravo zauzeo pogrešno stajalište. Sasvim je druga priča što sud uopće nije upoznat s činjenicom da je koordinator tog Etičkog savjeta, kojeg je dekanica navodno propustila obavijestiti o vođenju etičkog postupka, ista osoba protiv koje je etički postupak pokrenut, sam Ante Čović, kaže se u pismu.

Okolnost da je na Fakultetu pokrenut postupak kako bi se utvrdilo postoje li valjani razlozi za oduzimanje zvanja Anti Čoviću sud tumači kao radnju koja je podobna naštetiti dostojanstvu, časti i ugledu zaposlenika, no ta se radnja nikada ne bi smjela podvoditi pod povredu dostojanstva, posebno u slučajevima kada većina fakultetskog vijeća sastavnice smatra da je vođenje takvog postupka potrebno i opravdano. Također, jednom kada je takav postupak pokrenut i to temeljem odluke Fakultetskog vijeća, nije u ovlasti dekanice da ga zaustavi.

Također, protiv nekih fakulteta i dekana na gotovo svim sveučilištima u zemlji postoje pravomoćne presude donesene temeljem nezakonitog rada, a slijedom kojih su fakulteti dužni isplatiti neusporedivo veće iznose i troškove parničnih postupaka nego je to u slučaju dekanice Filozofskog fakulteta, pa bi stajalište Senata da je za razrješenje dovoljna pravomoćna presuda u kojoj se utvrđuje nezakonito postupanje dekana doveo do razrješenja svih dekana koji izgube sporove sa svojim zaposlenicima o (ne)zakonitosti otkaza, kaže se.

Nije na odmet spomenuti da je 2014. godine po tužbi Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja donesena presuda temeljem koje je utvrđeno nezakonito postupanje Fakulteta pod vodstvom tadašnjeg dekana Damira Borasa. Vidimo da standardi odgovornosti koje on danas uvodi kroz suspenziju dekanice, za njega, tada, kada je bio u identičnoj poziciji kao što je to danas suspendirana dekanica, iz nekog razloga nisu vrijedili, stoji u priopćenju.

Kada su u pitanju drugi “grijesi” dekanice valja upozoriti da se mahom radi o situacijama u kojima je rektor upozoravao dekanicu da krši njegove “statutarne” odluke koje su usmjerene na sprečavanje provedbe postupka provjere postojanja uvjeta za oduzimanje znanstveno-nastavnog zvanja Anti Čoviću.

Valja primijetiti da je jedno od upozorenja rektora dekanici na navodni nezakoniti i protustatutarni rad dano 9. listopada 2018. godine, upravo istoga dana kad se Ante Čović obratio rektoru s opsežnim podneskom u kojem traži zaštitu obavještavajući ga o “montiranim procesima” koji se protiv njega pokreću na Filozofskom fakultetu. Samo okolnost da je istog dana primljen zahtjev prorektora i izdano upozorenje dekanici upućuje na potrebu dobrog promišljanja o tome tko zapravo tu i što montira.

Upozoravamo da je Odluka rektora o suspenziji pravno sporna, a posebno u dijelu u kojem se obnašateljem dužnosti dekana Filozofskog fakulteta imenuje Miljenka Šimpragu koji je kvalificiran u znanstvenom području koje nije zastupljeno na Filozofskom fakultetu, pa se čini da za vršitelja dužnosti dekana Filozofskog fakulteta nema odgovarajuću kvalifikaciju.

Odredbama Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu, svaki dekan je dužan, kada je suočen s ozbiljnim sumnjama u etičnost djelovanja pojedinog zaposlenika, bez obzira na hijerarhijsku poziciju toga zaposlenika u sveučilišnom sustavu, pokrenuti etički postupak. A Senat Sveučilišta u Zagrebu, dužan je štiteći akademske vrijednosti, zaštititi takvog dekana od neopravdanog procesa suspenzije čak i onda, i posebno onda, kada one dolaze od hijerarhijski najviše pozicioniranih osoba na Sveučilištu, kao što su rektor i prorektor, kaže se uz ostalo u otvorenom pismu Sindikata znanosti i visokog obrazovanja Senatu Sveučilišta u Zagrebu.