Izložba “Slike po Ivanu (Đovaniju)” i istoimena publikacija arhitekta Nenada Fabijanića, otvorena i predstavljena u utorak navečer u Oris Kući arhitekture  autorov su kreativni dijalog s njegovim profesorom, suradnikom i prijateljem istaknutim hrvatskim arhitektom Ivanom Vitićem, rečeno je na predstavljanju.
Nenad Fabijanić jedan je od najznačajnijih hrvatskih arhitekata, urbanista i teoretičara dizajna, a ova izložba i publikacija umjetnički su hommage nekim radovima iz Vitićeva opusa.

Arhitekt Maroje Mrduljaš napomenuo je da je izložba nastala na temelju publikacije, što se rijetko događaj jer je obrnuta situacija gotovo standardna. Izložba se, istaknuo je, bavi Fabijanićevim reinterpretacijama nekih od kanonskih Vitićevih djela i objasnio kako profesor Fabijanić ta Vitićeva djela nadograđuje – konceptualno, prijedlozima i konkretnim intervencijama u zatečeno stanje i onda ih preoblikuje u neki novi intelektulani ili fizički konstrukt.

Prodekanica za za međunarodnu suradnju i umjetnost na Arhitektonskome fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta Mia Roth Čerina podsjetila je kako je, na pitanje kakva je situacija na Arhitektonskom fakultetu koje joj je postavaljeno prije nekoliko godina, odgovorila kako karizmatici pomalo odlaze u mirovinu. Pod karizmaticima, objasnila je, misli na sve one profesore koji su svojim snažnim osobnostima – karakternim i autorskim na neki način pesonificirali i utjelovljivali taj fakultet. Roth Čerina istaknula je kako je Nenad Fabijanić jedna od takvih karizmatičnih osobnosti.

Fabijanić u dijalogu

Povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević napomenula je kako bi, da piše tekst o Fabijanićevoj izložbi i publikaciji, njegov naslov bio – Fabijanić u dijalogu. Pri tomu, istaknula je, to nije običan dijalog već onaj izuzetne osobnosti s istim takvim osobnostima, među kojima su uz Vitića, Ivan Šebalj, Milko Šparemblek, Josip Vaništa i Neven Šegvić.

Jer, istaknula je, Nenad Fabijanić spada među vrlo rijetke ličnosti koje imaju snažan identitet i djelo, a sposobne su i željne baviti se drugima. Taj Fabijanićev instinkt za dijalogom nešto je što se, podsjetila je Knežević, može pratiti od sredine 80-tih godina prošloga stoljeća do danas variran u različitim medijima, izrazima i najrazličitijim povodima.

Dijalog je to vođen s ogromnom radošću, bez ikakvih kompleksa i želje za natjecanjem već je to jednostavno intimni dijalog koji se realizira prvenstveno arhitektonskim sredstvima, ali se Fabijanić okušava i kao redatelj malih video filmova i kao izvrstan urednik publikacija, što nije tipično za arhitekte, te kao izvrstan dizajner koji se, vjeruje Knežević, “može natjecati s najboljim dizajnerom i pobijediti ga”.

“Završit ću s jednom tezom koja bi se trebala provjeriti – što su svi ti ljudi koji su interesirali Fabijanića”, rekla je Knežević koja smatra da su ti ljudi zapravo subverzivni. Odnosno, to su ljudi koji potkapaju postojeće, traže nove puteve, otvaraju nove puteve, a to je ono što mi se čini da interesira Fabijanića, zaključila je Knežević.

Fabijanić kreativno reagira na četiri odabrana Vitićeva projekta

Nenad Fabijanić odabrao je četiri projekta Ivana Vitića i na izložbi kroz četiri “slike” predstavio kako na te projekte kreativno reagira kao arhitekt i vizualni umjetnik. Tako prva slika donosi detaljnu analizu i prikaz projekta Hotela Jadran u Šibeniku, druga prikaz i analizu čuvenoga projekta stambenog objekta u Laginjinoj ulici u Zagrebu, a na nju se nadovezuje i treća slika – autorska adaptacija stana na 7. katu Vitićeva nebodera u Laginjinoj 9 koju potpisuje Nenad Fabijanić. Četvrta i posljednja slika bavi se tzv. Kockicom, Zgradom društveno – političkih organizacija u Zagrebu i jednim od najmonumentalnijih primjera hrvatskoga visokog modernizma. Fabijanić daje prijedlog adaptacije i prenamjene danas zapuštene i devastirane zgrade u novo sjedište Vlade Republike Hrvatske te kroz analizu prostornih mogućnosti zgrade, kao i mogućnosti njezine metamorfoze, stupa u autorski i kreativni dijalog s Ivanom Vitićem.

Fabijanić je rekao kako je na projektu publikacije i izložbe radilo stotinjak ljudi i on je po tome velik projekt. Napomenuo je kako je o tom projektu pokušao nešto napisati, ali i posvjedočio kako “pisanje ide vrlo teško” te da poznaje samo nekoliko arhitekata koji izvrsno pišu.

Istaknuo je kako je u knjizi napisao i da je “tekst u knjizi nastao u vrijeme Perzeida u noćima neispunjenih želja” i dodao kako je ova knjiga puna neispunjenih želja.

Izložba, priređena o stotoj obljetnici rođenja Ivana Vitića, bit će otvorena do 5. lipnja.