Jedan od možda najzanimljivijih i nesvakidašnjih umjetničkih podviga i događaja ovoga ljeta svakako je otvaranje stalnog postava Galerije malih formata u preuređenoj kući nekadašnje Hrvatske čitaonice u Bolu na Braču. Nositelj projekta i udomitelj zbirke je Poljoprivredna zadruga Bol koja je nasljednik zgrade čitaonice, a Ivica Karninčić-Koloč javlja se u svojstvu darovatelja kolekcije slika, skulptura, fotografija, video-radova i knjiga.

Ivica Karninčić (1935), ranije istaknuti gospodarstvenik, darovao je svome mjestu oko 300 djela 260 autora iz područja slikarstva, skulpture, grafike, crteža, fotografije i novih medija, uključivši i bogatu likovnu biblioteku. U zbirci su zastupljeni najznačajniji umjetnici od Bukovca, Vidovića, Račkoga, Tartaglie, Šimunovića, Vjekoslava i Dalibora Paraća, Šebalja, Kaštelančića, Maslea, Ružića, do Šime Perića, Glihe, Murtića, Ivančića, Džamonje, Šuteja, Lončarića, Sedera, Biserke Baretić, Nives Kavurić Kurtović, Marije Ujević-Galetović, Jasne Bogdanović, Slavomira Drinkovića, Barišića, Zrinščaka, Majkusa, Kažimira Hrastea, Kesera, Dimitrijevića, Žuvele, Novaka, Stošića, Milana i Jakova Pavića, Trebotića, Matka Mijića, Vrkljana, Buntaka, Duje Jurića, Kuliša, Koydla, Munira Vejzovića, Lapuha, Milenkovića, Luke Mjede, Ane Opalić i cijelog niza manje-više lokalno afirmiranih umjetnika koji nimalo ne zaostaju u kvaliteti.
Karninčić je, nakon školovanja u Dubrovniku i Beogradu, živio u Splitu, Bolu i Milanu, što je odredilo profil njegove zbirke. Ona je specifična po snažnim regionalnim sastavnicama i sredozemno-dalmatinskoj komponenti. Osim hrvatskih umjetnika, zbirka sadrži zanimljiva djela Konjovića, Lubarde, Cavandoli-Cave, Mocennija i drugih. Nakon što je deset godina (1996. – 2005.) okupljao umjetnike na likovnoj koloniji “LoBol”, koju je dokumentirao u monografiji “LoBol”, Karninčić ovom galerijom zaokružuje godine kolekcioniranja darovnicom svome rodnome mjestu.

„Djela koja sam sabirao tijekom šest desetljeća pokazat će u segmentu likovne umjetnosti kako se glas hrvatske kulturne baštine i tradicije najbolje čuje i vidi u množini ideja, tehnika i koncepcija, kao glas Različitih, kao očitovanje demokratskog mnogoglasja“, zapisao je Karninčić u pratećem tekstu kataloga. Važno je istaknuti kako je djelo u manjem formatu često mnogo teže napraviti, a da se ne naruše kompozicijski sklad, proporcije, koncept motiva, i mnogi će umjetnici reći da im je lakše savladati veći format od malog ili mikro-formata.

„Napominjemo da zbirka, unatoč snažnom nacionalnom sadržaju, krije svoje adute baš u zavičajnim (dalmatinskim), lokalnim (bračkim) te dubrovačkim darovitostima. … Napokon, imao je Karninčić još neke, za kolekcionara važne vrline: ustrajnost u praćenju likovnih zbivanja i protagonista na artističkoj sceni te smisao za razgraničavanje, za sistematizaciju, za uspostavu određenih reduktivnih propozicija jer je izbor (selekcioniranje) prvi pokazatelj kriterija“, ističe u tekstu kataloga zbirke Igor Zidić, naglašavajući kako u ovoj zbirci nema nimalo kaosa i „beskraja različitosti bez mogućnosti organizacije, bez zajedničkog nazivnika zbirke, bez potpunijeg uvida u vrijednost segmenata i smisao cjeline, bez uspostave rodoslovlja, bez nade u potpunost“.

Arhitekti Petar Kozina i Nera Nejašmić Kozina projektirali su suvremeni galerijski ambijent, poštujući muzeološke standarde i autentičnost zatečenog prostora. Otvaranje zbirke prati katalog na 48 stranica s 53 reprodukcije te s uvodnim tekstom darovatelja i dužim kritičkim esejem Igora Zidića. Zbirku je kataloški obradila Anabel Zanze, a stalni postav potpisao Joško Belamarić.