Svečano puštanje u rad plutajućeg LNG terminala u Omišlju na otoku Krku i spojnog plinovoda Zlobin-Omišalj, koji je premijer Andrej Plenković prošlog tjedna nazvao povijesnim trenutkom zbog činjenice da se njegovim otvaranjem mijenja položaj Hrvatske na energetskoj karti Europe, dogodilo se u okolnostima da čak tri naručena LNG broda s ukapljenim prirodnim plinom nisu stigla do Hrvatske.

Dva broda trebala su stići po narudžbi mađarskog zakupca kapaciteta, tvrtke MVM, a jedan brod za hrvatski HEP. U slučaju HEP-a, Nacionalovi izvori tvrde da se to dogodilo zato što se ta državna tvrtka, koja je s Vladom suinvestitor u ovaj 234 milijuna eura vrijedan projekt koji je sufinancirala i Europska unija, naprosto nije zaštitila ugovornom klauzulom koja bi omogućila obveznu isporuku plina po unaprijed dogovorenoj cijeni neovisno o okolnostima i cijenama na tržištu.

No dva izvora, među kojima i onaj iz vrha HEP-a, upozorili su Nacional da to nije jedini problem vezan uz HEP, već da se na dan puštanja u pogon dogodilo to da LNG još uvijek nema vlastiti strujni priključak – a iz HEP-a tvrde da ga nisu ni trebali imati. Za to smatraju najviše odgovornim predsjednika Uprave HEP-a Franu Barbarića. Objasnili su i zašto.

Izvor blizak HEP-u kaže:

“HEP je suinvestitor i jedan od glavnih zakupaca kapaciteta LNG-a, već najmanje dvije godine znalo se da se sigurno ide u realizaciju tog projekta, a oni još nisu ni krenuli s izradom priključka za struju, već sva struja dolazi isključivo s FSRU broda koji pritom proizvodi veliku buku. Zato su se stanovnici Krka i žalili i zato je tvrtka LNG Hrvatska slala priopćenje da je razina buke u granicama normale.”

Drugim riječima, projekt još pošteno nije ni započeo s radom, a već se suočio s brojnim problemima.

Brodovi ne samo da do sada nisu stigli, već do daljnjeg izgleda neće ni stići i to, kako su najprije otkrili Nacionalovi izvori iz energetskih krugova, a neizravno potvrdio i predsjednik Uprave tvrtke LNG Hrvatska Hrvoje Krhen, jer su brodovi preusmjereni kupcima na azijskom tržištu gdje se trenutno može postići puno bolja cijena za plin. Kako je Krhen rekao za Nacional: „S obzirom na trenutna kretanja cijena LNG-a na azijskom tržištu, moguća je kratkoročna promjena dinamike dolaska brodova.“

I ministar Tomislav Ćorić, gostujući u Dnevniku HRT-a prošlog petka, rekao je da će otvaranjem LNG terminala i povećanja ponude plina doći do smanjenja cijene plina za gospodarstvo i kućanstva, ali na pitanje kada će se to dogoditi poručio je: “Kada prestane svojevrsna eskalacija cijena na azijskom tržištu.”

Nacionalovi izvori tvrde da se sve to moglo izbjeći da su odgovorni ljudi u HEP-u znali kako se rade ugovori takve vrste na svjetskom tržištu. U tom kontekstu izvor blizak HEP-u navodi kako je najveća odgovornost na predsjedniku Uprave HEP-a Frani Barbariću. Taj izvor o tome kaže:

‘’Nema opravdanja zašto nije napravljen strujni priključak na terminal. Po firmi se priča kako nismo dobili zahtjev. Od koga? Pa HEP je većinski suvlasnik LNG terminala. Praktički sami sebi taj zahtjev nismo poslali i time pucamo u vlastitu nogu. Točno je da je predviđeno to da se struja proizvodi uz pomoć brodova koji pristaju putem sofisticirane tehnologije, ali što ako taj sustav na nekom od brodova zakaže? Tko će onda platiti penale zbog kašnjenja i slično? Osim toga, otvara se i pitanje odgovornosti za neisporučeni brod. Taj je ugovor potpisao osobno Barbarić. Pa ako je ugovor manjkav, osobno on treba snositi odgovornost. Zato i ne čudi da je posljednjih dana dodatno nervozan.’’

Iz HEP-a pak tvrde da nikakvih problema nema jer su oni na vrijeme osigurali zamjensku isporuku plina:

“HEP Trgovina, koja u ime i za račun HEP-a d.d. provodi postupke pregovora i nabave energenata, ugovorila je brod koji je trebao stići na lokaciju UPP Terminala u razdoblju od 26. do 30. siječnja 2021. u skladu s ugovorom s dobavljačem o isporuci jednog broda. Od strane dobavljača obaviješteni smo kako zbog tehničkih razloga brod nije u mogućnosti stići na lokaciju u predviđenom terminu. HEP je stoga u maniri dobrog gospodara s dobavljačem dogovorio isporuku zamjenskog plina unutar granica RH po istim komercijalnim uvjetima koje je imao i prilikom ugovaranja broda. Cijena UPP-a formira se prema cijeni odgovarajućih terminskih proizvoda na najlikvidnijoj europskoj burzi TTF u Nizozemskoj. S obzirom na to da je osigurana isporuka zamjenskog plina prema istim komercijalnim uvjetima, HEP Trgovina nije pretrpjela štetu. Idući tanker s UPP teretom HEP Trgovina je ugovorila za početak ožujka.”

HEP je, dakle, nedolazak broda pripisao “tehničkim razlozima”, iako je puno vjerojatnije da je riječ o “financijskim razlozima”. Nisu objasnili zbog čega su pod istim komercijalnim uvjetima s dobavljačima ugovorili isporuku zamjenskog plina ako on dolazi iz plinovoda jer je plin iz plinovoda obično jeftiniji od LNG plina.

Prema pisanju portala energetika-net.hr, HEP je nedavno zatvorio nadmetanje u kojem je tražio pet isporuka LNG brodova u periodu siječanj-rujan 2021., “koristeći činjenicu da su trenutačne cijene na tržištu konkurentne isporuci iz plinovoda”. No taj prvi naručeni brod nije ni stigao i to upravo zbog skoka cijena LNG-a na svjetskom tržištu i naprasne odluke trgovaca da plin prodaju drugom kupcu koji je ponudio veću otkupnu cijenu. Nacional je od stručnih krugova dobio objašnjenje da takav razvoj situacije na tržištu plina nije nikakva novost, ali i u tim stručnim krugovima imaju drugačije poglede na to kako se u takvim situacijama zakupac može zaštititi. Jedan od neimenovanih stručnjaka koji dobro poznaje svjetsko tržište plina ovako je objasnio ponašanje trgovaca plinom: „U trenutku kada cijene plina na svjetskom tržištu osjetno porastu – a od rujna do danas cijene su gotovo konstantno u uzlaznoj putanji – trgovci će radije tanker LNG-ja preusmjeriti na neki od japanskih ili kineskih terminala na kojem će teret prodati i do 35 posto skuplje negoli kupcu iz Europe. Potražnja za plinom u Japanu, a posebno u Kini kojoj nakon pandemije koronavirusa BDP ponovo raste, iz godine u godinu se povećava i upravo na tom tržištu završavaju velike količine LNG-a, a tek ostaci se isporučuju Europi. Tako nije rijedak slučaj da se brod koji već plovi prema određenoj destinaciji u Europi doslovno u zadnji trenutak otkazuje i preusmjerava prema drugom terminalu na kojem će se plin prodati po značajno većoj cijeni. Čak i ako će se pritom trebati platiti penali kupcu, zarada od skuplje prodanog plina još je uvijek veća i dovoljan je motiv isporučiteljima i trgovcima da odustaju od isporuka u zadnji čas.“ Direktor tvrtke LNG Hrvatska Hrvoje Krhen, koji je objasnio da je zbog cijene LNG-a na svjetskom tržištu moguća kratkoročna promjena dinamike dolaska brodova, istaknuo je da korisnici, odnosno zakupci kapaciteta LNG terminala samostalno nabavljaju LNG neovisno o tvrtki LNG Hrvatska pa tako on nije htio komentirati njihove poslovne odluke. Na pitanje hoće li promjena u dinamici dolazaka LNG tankera u Omišalj utjecati na poslovanje LNG terminala, koji bi ove godine trebao početi vraćati uloženi kapital, Krhen je odgovorio da korisnici terminala plaćaju ugovoreni godišnji kapacitet uplinjavanja neovisno o iskorištenosti kapaciteta, pa bilo kakvo odstupanje od odobrenog godišnjeg plana dolaska brodova neće imati negativnog financijskog učinka po tvrtku LNG Hrvatska.

Neće na tvrtku LNG Hrvatska, ali zato može imati na HEP jer on zakup kapaciteta plaća neovisno o tome je li plin došao ili ne.

Terminal u Omišlju za sada je primio samo jedan brod s LNG plinom. Prvi tanker za isporuku plina stigao je na Krk 1. siječnja iz SAD-a.

No mještani su se odmah pobunili zbog buke koju je terminal danima proizvodio. Krhen je u izjavi za HRT rekao:

“Ja mogu prihvatiti da smo bili izvor određene buke tijekom pokusnog, probnog rada i vjerujem da je nakon završetka probnog rada buka smanjena i sigurno ćemo postići razinu buke koja je definirana u rješenju o prihvatljivosti utjecaja na okoliš.”

Nacionalovi izvori, međutim, tvrdili su da je jedan od mogućih razloga zašto je razina buke veća od očekivane upravo taj što terminal nema priključak na struju, već struju proizvodi isključivo FSRU brod – te da upravo proizvodnja struje stvara veliku buku. Iz HEP-a, međutim, objašnjavaju i na koji način FSRU brod proizvodi struju i zašto nisu tražili priključak:

“FSRU brod proizvodi električnu energiju iz otparka (boil off) ukapljenog prirodnog plina te se koristi za opskrbu ukupnog procesa uplinjavanja na UPP terminalu. Izgradnja konvencionalnog priključka električne energije nije planirana u obuhvatu zahvata lokacijske i građevinske dozvole, s obzirom na to da se kopneni dio postrojenja opskrbljuje električnom energijom koju proizvodi FSRU brod. Stoga društvo LNG Hrvatska od nadležnog energetskog subjekta nije ni zatražilo priključenje terminala za UPP na elektroenergetsku mrežu, te je stoga potpuno neosnovana tvrdnja iz Vašeg upita da se kasni s izgradnjom priključka. Društvo LNG Hrvatska je izgradnju priključka planiralo naknadno s ciljem dodatnog optimiziranja cjelokupnog postrojenja kako bi se stvorili preduvjeti za smanjenje gubitaka proizvedenih viškova električne energije tako da se viškovi plasiraju u elektroenergetsku prijenosnu mrežu. Imamo potrebu istaknuti kako u ovakvom načinu rada i napajanja terminala za UPP nema ništa čudno, izvanredno ili senzacionalno. “

Kako je plinovod poskupio 200 posto

Osim neprihvatljive buke i priključka na elektroenergetsku mrežu kao dva sporna momenta te uporabne dozvole koja je izdana samo par dana prije službenog puštanja LNG terminala u rad, određenih je nejasnoća bilo i oko evakuacijskog plinovoda Omišalj-Zlobin koji je hrvatski operator plinskog sustava Plinacro dovršio 15. studenoga prošle godine i kojim će se plin s terminala transportirati do plinske mreže. Poznato je da je cijena izgradnje tog plinovoda u kratkom roku skočila čak 200 posto – s prethodno procijenjenih 99 milijuna kuna na konačnih 294,8 milijuna kuna. Posao vrijedan gotovo 300 milijuna kuna dobio je domaći konzorcij koji se jedini javio na natječaj raspisan u kolovozu 2019. i koji je ponudio oko 40 posto veću cijenu od one istaknute u natječaju za javnu nabavu. U njemu je kao jedan od članova sudjelovala i tvrtka Elektrocentar Petek kontroverznog vlasnika Kreše Peteka koji je prije svega 10-ak dana izašao iz istražnog zatvora u kojem je završio još sredinom rujna prošle godine kao prvooptuženi u aferi JANAF. Projekt izgradnje spojnog plinovoda Omišalj-Zlobin ukupno je vrijedan oko 430 milijuna kuna, od čega je oko 120 milijuna kuna (oko 16 milijuna eura) osigurano bespovratnim financiranjem iz Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), dodatnih 58 posto ili oko 250 milijuna kuna osigurano je kreditom koji je Plinacro ugovorio za potrebe realizacije ovoga projekta, dok je preostalih oko 60 milijuna kuna tvrtka osigurala iz vlastitih sredstava.

Iz te tvrtke objašnjavaju kako je došlo do značajnog povećanja cijene izgradnje plinovoda koja je s prvotno planiranih i procijenjenih 99 milijuna kuna porasla na konačnih 294,8 milijuna kuna. U Plinacru kažu da su još u listopadu 2019. izvijestili javnost o povećanju procijenjene vrijednosti izgradnje plinovoda, a kao razlog navode činjenicu da je postupak javne nabave za izgradnju plinovoda pokrenut još u travnju 2018. i to na temelju nekoliko godina stare procjene nadležnog projektanta s procijenjenom vrijednošću nabave od 99 milijuna kuna. U to vrijeme još nije bila donesena investicijska odluka o gradnji LNG terminala niti je bio dovršen open season, odnosno javni poziv zainteresiranim zakupcima kapaciteta da predaju svoje ponude za zakup. U Plinacru tumače: „U skladu s postupkom javne nabave zainteresirani ponuđači uputili su više prigovora na cijenu izgradnje, nakon kojih je napravljena interna analiza stručnih službi koja je pokazala da se navedeni plinovod doista neće moći izgraditi unutar predviđenog proračuna. Kako bi se projekt maksimalno optimizirao, smanjen je promjer plinovoda s DN 1000 na DN 800, čime je zadržana ukupna predviđena vrijednost uz rast troškova radova koji su povećani na 139 milijuna kuna. Vrijednosti nabave od 139 milijuna kuna procijenjena je na temelju troškova izgradnje iz glavnog projekta. Zaprimljene su dvije ponude s ponuđenim cijenama znatno višima od procijenjene vrijednosti i to: zajednice ponuditelja Monter strojarske montaže, ECP, S.C.A.N. i PA-EL i zajednice ponuditelja Monting i Zagreb montaža.“

Plinacro je, uzevši u obzir činjenicu da su dvije pristigle ponude bile značajno više od prethodno procijenjene vrijednosti projekta, zatražio dodatna mišljenja, nakon čega je, kako kažu, projektant izradio novu procjenu izgradnje, ovaj put na iznos do 210 milijuna kuna. Uprava Plinacra je potom još jednom analizirala kompleksnost projekta, ali i činjenicu da će značajan dio sredstava za njegovu realizaciju trebati osigurati iz vlastitih sredstava i kreditnih linija te je odlučila zatražiti još jednu nezavisnu analizu troškova. Za taj je posao, tvrde u Plinacru, angažiran specijalizirani sudski vještak koji je procijenio vrijednost izgradnje na 210.006.047,61 kn uz moguću korekciju od ± 15 posto od ukupnog iznosa, što je bila cijena vrlo slična onoj koju je ponudio projektant u ponovljenoj analizi troškova. „Naime, iako su djelatnici Plinacra u proteklom razdoblju vodili izgradnju gotovo 1000 kilometara plinovoda, s ovako kompleksnim plinovodom koji prolazi morem na dubini od 55 metara nisu se susretali i poslovno opravdana je bila odluka o angažmanu projektanta i sudskog vještaka kako bi se približno utvrdila realna cijena izgradnje“, objasnili su u Plinacru. Ipak, kažu, konačnu cijenu gradnje diktira tržište, pa je u obje spomenute analize navedeno „da je značajno povećanje cijene jednim dijelom uzrokovano povećanjem svih ostalih cijena na tržištu i drugim dijelom kratkim rokovima izgradnje“.

Uzevši u obzir dvije pristigle ponude u prvom postupku javne nabave te naknadna mišljenja i procjene projektanta i neovisnog sudskog vještaka, Uprava Plinacra je odlučila poništiti prvi postupak javne nabave i raspisati novi, što je i učinjeno te je u kolovozu 2019. pokrenut novi postupak. U Plinacru objašnjavaju: „U ponovljenom postupku četiri renomirane tvrtke preuzele su projektnu dokumentaciju i obišle trasu plinovoda, no zaprimljena je samo ponuda zajednice ponuditelja Monter strojarske montaže, Elektrocentar Petek, S.C.A.N. i PA-EL i to s iznosom ponude od 294.835.000 kuna. Ponovna analiza, između ostalog i Inženjeringa za naftu i plin, pokazala je realnost navedene ponude te je uvažavajući sve navedeno i uzevši u obzir dinamiku izgradnje LNG terminala, koji je projekt od strateškog interesa Republike Hrvatske, uz suglasnost Nadzornog odbora i Skupštine Plinacra, prihvaćena ponuđena cijena sistemom ‘ključ u ruke’. Razliku u cijeni između procijenjene i stvarne cijene nakon provedenog postupka javne nabave pokrio je Plinacro.“ Prema navodima iz Plinacra poslove izgradnje plinovoda obavile su tvrtke Monter-strojarske montaže s udjelom od 38,86 posto, BK Montaža s udjelom od 22,93 posto, Elektrocentar Petek s udjelom od 14,25 posto, Pomgrad Inženjering s udjelom od 13,78 posto, S.C.A.N. s 3,93 posto, GP Krk s 1,64 posto, Mipek s 1,52 posto, PA-EL s 1,16 posto te još pet tvrtki s udjelima manjim od jedan posto. Poslove nadzora u vrijednosti 2,899 milijuna kuna obavljale su tvrtke Investinženjering sa 61,61 posto, Institut IGH s 31,08 posto udjela te Geodezija s udjelom od 7,31 posto. Oprema u vrijednosti od 49,8 milijuna kuna nabavljena je od konzorcija domaćih tvrtki Feromihin, Macel plin i Fasek, a plinske cijevi u vrijednosti od 65 milijuna kuna isporučila je tvrtka Umran Celik Boru Sanayii A.S. iz Istanbula. Plinovod je dovršen u zadanom roku od 11 mjeseci, napominju u Plinacru.

Mirela Ahmetović: ‘Buka iz LNG terminala je nesnosna i ljudi se žale’

Mirela Ahmetović, saborska zastupnica SDP-a i načelnica općine Omišalj koja se nalazi u neposrednom susjedstvu terminala, Nacionalu je izjavila da je buka tijekom testnog rada LNG terminala u prosincu, ali i prilikom dolaska LNG tankera Tristar Ruby koji je 1. siječnja dovezao prvi teret ukapljenog plina, bila nesnosna. Ona kaže da su primjedbe na buku pristizale ne samo od stanovnika Omišlja i Njivica koji su najbliži terminalu, već i od nekoliko udaljenijih mjesta. „Ljudi su se žalili na vrlo neugodne vibracije. U ovom trenutku ne znamo što se događa na FSRU brodu jer Uprava tvrtke LNG Hrvatska odbija komunicirati s lokalnom zajednicom. Naš zahtjev da dobijemo pristup dokumentaciji o FSRU brodu su odbili pa smo tu dokumentaciju zatražili od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Oni su nam obećali da će traženo poslati, ali tek za mjesec dana“, kazala je Mirela Ahmetović. Ona tvrdi da su stanovnici Omišlja samoinicijativno vlastitim mjernim instrumentima mjerili razinu buke u susjedstvu terminala te da su na lokaciji arheološkog nalazišta Fulfinum, u uvali Sepen koja se nalazi u susjedstvu terminala, izmjerili buku između 80 i 90 decibela. „Iako to nisu službeni relevantni podaci ovlaštenog mjeritelja, ipak pokazuju o kakvoj je buci riječ i da je ona vrlo neugodna za lokalno stanovništvo“, tvrdi Mirela Ahmetović. Ona upozorava da je LNG Hrvatska prema rješenju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja bila dužna prvo mjerenje razine buke obaviti tijekom testnog rada postrojenja, što nisu učinili, već je mjerenje izvršeno naknadno, nakon što se stanovništvo pobunilo zbog prevelike buke, ali i nakon što je testiranje FSRU-a već dovršeno i nakon što je prvi LNG tanker isporučio svoj teret terminalu. Mirela Ahmetović ipak pomirljivo dodaje kako se nada da će tvrtka LNG Hrvatska poduzeti potrebne korake kako bi smanjila razinu buke, ali i iznosi zamjerku da se problem buke u studiji utjecaja na okoliš LNG terminala vrlo površno obradio.