Otto Barić, arhitekt i zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, objašnjava zašto kasni projekt proširenja i rekonstrukcije stadiona u Kranjčevićevoj ulici

Zagreb još uvijek čeka na stadion u Kranjčevićevoj ulici. Iako je gradska vlast kazala da se s njegovom izgradnjom trebalo početi još krajem prošle godine, žalbe zbog glavnog i izvedbenog projekta odgodile su projekt. Stadion bi trebao imati kapacitet od 11.000 sjedećih mjesta te je preduvjet za izgradnju stadiona na Maksimiru. Arhitekt i zastupnik u zagrebačkoj gradskoj skupštini Otto Barić kaže da je dobro što gradimo mali gradski stadion, ali da je lokacija pogrešna. „Trešnjevka je prije bila naselje prizemnica i jednokatnica. Međutim, ona je u zadnjih 30 godina narasla tri puta što se tiče broja stanovnika. Jako je velika gustoća stanovanja i parkinga. Zato mislim da je sama ideja da se taj stadion, kako gradska vlast kaže, rekonstruira, nije nužna. Mislim da je bilo puno boljih lokacija za novi Dinamov stadion dok se Maksimir gradi. Postoji građevinska dozvola i čisto zemljište u Sesvetama za stadion od osam tisuća ljudi. Tamo je 150 tisuća stanovnika koji nemaju svoje igralište. Po meni, Kranjčevićeva je mogla ostati rezervna lokacija. Ona je postala previše zagušena da bi imala smisla. Zamislite situaciju na utakmici Dinama i Hajduka. Na stadion dolaze tisuće pripadnike Boysa i Torcide. To su utakmice visokog rizika, a odvijaju se na gusto naseljenom prostoru sa stotinama parkiranih automobila. No Grad Zagreb inzistira na toj lokaciji.“

Barić je dao procjenu kada bi stadion u Kranjčevićevoj mogao biti dovršen. Zbog njegove lokacije, smatra da će radovi trajati dulje od predviđenog. „Vjerojatno će do kraja godine uspjeti sami sebi izdati građevinsku dozvolu nakon čega ide izbor izvođača. Tada bi se na proljeće 2025. moglo početi graditi. Za to se u gradskom budžetu moraju osigurati sredstva, a ona iznose, prema mojim zadnjim informacijama, 26 milijuna eura, što je realna cijena. U petom mjesecu 2025. godine dolaze lokalni izbori i pretpostavljam da će se gradska vlast sa stadionom dokazivati, tako da očekujem da će do tada krenuti radovi. Pričali su da će radovi trajati godinu dana, no mislim da to nije realno jer je stadion u centru koji je prometno ograničen. Smatram da će im zbog toga za radove trebati dvije godine te da će stadion biti gotov na proljeće 2027. godine. To znači da će se najesen iste godine moći igrati u Kranjčevićevoj.“

Nakon Kranjčevićeve, Grad planira krenuti s izgradnjom maksimirskog stadiona. Barić je objasnio kakva je trenutna situacija s tim projektom. „Grad Zagreb, Katolička crkva i Republika Hrvatska napravili su trojni sporazum, i koliko znam, te su parcele koje je Crkva imala na Maksimiru izbrisane tako da Grad Zagreb ima čisto vlasništvo nad zemljištem. Drugi preduvjet je studija izvodivosti koju je Grad započeo prije par mjeseci i koja bi trebala biti gotova sada u svibnju. Ona se radi kako bi se izračunalo koliko se dodatnih sadržaja uz stadion mora izgraditi da bi se nekom investitoru isplatio projekt. Sam stadion, po mišljenju Grada, ne pokriva sam sebe i stoga budućem investitoru treba ponuditi još nešto. Tu se radi, prema mojim saznanjima, o 35 tisuća kvadrata dodatnih prostora u sklopu stadiona.“

Barić je detaljno opisao kako bi trebala izgledati procedura oko izgradnje maksimirskog stadiona. Kazao je koji su procijenjeni rokovi i što se sve mora obaviti. „Nakon studije izvodivosti, ide dvostupanjski arhitektonski natječaj. Prvi stupanj je javni međunarodni anketni natječaj. Tijekom njega će se probati cijeli taj prostor organizirati. Bazen pored stadiona je u sredini svega i on se neće rušiti i stoga se mora organizirati prostor oko njega, što uključuje dio zapadno od bazena, sadašnji stadion i pomoćne terene. Taj prvi stupanj će trajati sigurno pet mjeseci. Prema mojim informacijama iz Zavoda za izgradnju grada, onda slijedi drugi stupanj na kojem će deset najboljih autora radova biti pozvano da predstave svoj prijedlog za stadion. Tu će se rješavati projekt stadiona i dodatnih sadržaja. Taman negdje do idućih izbora 2025. taj bi natječaj mogao biti završen te bi se moglo znati koji je projekt najbolji, nakon čega slijedi godinu dana izrade dokumentacije i dobivanja građevinske dozvole. Krajem 2026. moglo bi se pregovarati s potencijalnim investitorima. Kada bude gotova Kranjčevića 2027., postoji mogućnost da bi se počeo graditi stadion na Maksimiru. Procjenjujem da bi nogometne sezone 2029./2030. mogao biti završen.“

Iz Grada Zagreba su poručili da bi novi Dinamov stadion trebao imati oko 35 tisuća sjedećih mjesta. Barić smatra da je ta brojka adekvatna te je napomenuo koje još sadržaje mora imati kvalitetan stadion. „Realnost je da Zagrebu treba stadion od 35 tisuća gledatelja. Postoje možda jedna ili dvije utakmice godišnje koje bi nadišle tu potrebu. Ljepše bi bilo napraviti stadion od 50 tisuća sjedala, ali on neće biti ekonomski isplativ. Za Ligu prvaka je dovoljno 35 tisuća sjedala, a taj je kapacitet dovoljan i za finala Europa lige i Konferencijske lige. To treba primarno biti stadion Dinama, a taj broj sjedala je dovoljan i za hrvatsku reprezentaciju. Bitno je da to bude stadion bez atletske staze kako bi navijačka atmosfera došla do izražaja. Gledaoci moraju maksimalno biti pet metara od terena. A na kvalitetnom stadionu se podjednako dobro osjećaju i ultrasi i obitelji kao i stariji navijači. Današnji Maksimir je jedini stadion s takvom kvalitetnom momčadi bez krova. Sjedalice moraju biti potpuno natkrivene, sa svakog dijela stadiona se treba dobro vidjeti teren, a potrebna je dobra ugostiteljska i sigurnosna infrastruktura. Ako se ti uvjeti zadovolje, Dinamo kontinuirano može imati 20 tisuća gledatelja.“

Barić je procijenio i da bi stadion na Maksimiru mogao koštati oko 100 milijuna eura. „Ta cijena je maksimum za 35 tisuća gledatelja sa svim popratnim sadržajima. Otprilike dvije tisuća eura po stolcu, uključujući i garažu te cijenu rušenja postojećeg stadiona. Još prije dvije, tri godine taj bi iznos bio 70-80 milijuna eura, ali inflacija nam je pojela barem 20 posto cijene.“