Otto Barić, arhitekt i nezavisni zastupnik u Gradskoj skupštini Zagreba, tvrdi da je Tomaševićev plan završetka stadiona u Kranjčevićevoj do jeseni 2026. nemoguća misija

Počeli su pripremni radovi za izgradnju novog stadiona u Kranjčevićevoj. Uređuje se okolni prostor oko stadiona kako bi mogli započeti radovi. Gradonačelnik Tomislav Tomašević prije nekoliko mjeseci izjavio je kako očekuje da bi novi stadion trebao biti gotov do jeseni 2026. Nezavisni zastupnik u gradskoj skupštini i arhitekt Otto Barić rekao je u kojoj se trenutno fazi nalazi plan izgradnje. „Grad je srušio restoran Zagrebački bijeli u sjeverozapadnom kutu stadiona pa pretpostavljam da je parcela čista. Na pretprošloj gradskoj skupštini je Grad Zagreb otkupio jednu parcelu uz zapadni rub stadiona koja im je, pretpostavljam, potrebna za izgradnju. Neke osnovne predradnje su napravljene. No jako dugo traje, što i razumijem, postupak izrade glavnog projekta. Koliko sam shvatio, on je ovih dana završen i uskoro će se zatražiti građevinska dozvola. Ishođenje dozvole bi moglo trajati do Božića ako sve bude u redu. Projekt bi trebao zadovoljiti UEFA-ine standarde četvrte kategorije, što znači da će se na Kranjčevićevoj moći igrati utakmice Lige prvaka“, rekao je.

Iako gradonačelnik vjeruje da će se stadion završiti do jeseni 2026., Barić smatra da je to prekratak rok. Predviđa kada bi stadion zapravo mogao biti gotov. „Grad Zagreb sam sebi daje građevinsku dozvolu i tu neće raditi probleme. Nakon toga ide postupak javne nabave. Za takav skupi projekt taj postupak mora trajati barem tri mjeseca. Ako u siječnju raspišu javnu nabavu, nakon pravomoćnosti dozvole, onda u travnju može biti spremna odluka da se dodijeli posao nekoj firmi, ako se nitko na tu odluku ne žali. U tom trenutku više nema gradske skupštine i tu skupu odluku donosi gradonačelnik na vlastitu odgovornost. Skupština se raspušta najkasnije početkom travnja jer idu lokalni izbori. Uvođenje u posao tog izvođača radova moglo bi biti u svibnju, što gradonačelnik Tomašević smatra plusom na izborima. Vjerujem da se projekt ne može izgraditi prije kraja 2026., a prve utakmice na novom stadionu bit će tek 2027. No može se dogoditi da Zagrepčani izaberu drugog gradonačelnika ili da Tomašević izgubi Skupštinu. Onda će se projekt preispitivati tako da sumnjam da će se odluka o izgradnji Kranjčevićeve donijeti prije izbora“, rekao je.

Novi stadion proširit će kapacitet na oko 11 tisuća mjesta. Barić napominje kako su troškovi novog stadiona u međuvremenu jako narasli, a cijeli projekt trebao bi financirati Grad iz vlastitog budžeta. „Na početku je rečeno da će projekt koštati od 12 do 14 milijuna eura što je, po meni, bila premala cifra. Ispod dvije tisuće eura po stolici je nemoguće napraviti jer su cijene narasle. Realna cijena bila bi 22 milijuna eura, ali pošto se stadion nalazi u zagušenom prostoru na kojem je nemoguće graditi, ta cijena sada iznosi 30 milijuna eura. Ja i dalje mislim da je lokacija za stadion kriva jer je ta zona oko stadiona postala zona guste izgradnje sa zgradama koje imaju po 20 stanova. Broj automobila je drastično narastao i taj dio grada se toliko razvio da je nepodoban za novi stadion. I navijači nisu više toliko dobronamjerni. Na derbiju Dinama i Hajduka imate pet tisuća Bad Blue Boysa i tri tisuće Torcidaša koji će jedno subotnje popodne lijepo razveseliti cijeli kvart“, rekao je.

Stadion u Kranjčevićevoj je preduvjet za izgradnju stadiona na Maksimiru. Barić kaže da se određene predradnje za novi maksimirski stadion mogu paralelno odvijati s izgradnjom Kranjčevićeve. „Za Maksimir se mora napraviti dokumentacija. Prvi korak je bila famozna studija izvedivosti koja je navodno izrađena, koju nitko nije vidio u gradskoj skupštini. Ako postoji, vidio ju je samo Grad Zagreb i možda Dinamo. No Dinamo tu nije faktor jer je zemljište gradsko, što znači da će Grad Zagreb donositi sve odluke o tome što će se graditi na području maksimirskog stadiona. Grad Zagreb mora pokazati tu studiju. Očito je da nešto znaju jer ne bi inače u izmjenama Generalnog urbanističkog plana predvidjeli da se određene parcele mogu izdvojiti i na njima zasebno ishoditi dozvole za popratne sadržaje poput hotela i shopping centara. Nejasno mi je da toliko ‘transparentna’ gradska vlast skriva takve informacije kao zmija noge. Ja vjerujem da se tu radi o površini od 35 tisuća kvadrata dodatnih sadržaja koji bi trebali omogućiti investitoru da taj posao napravi s većim profitom“, rekao je.

Barić je kazao i koji su daljnji koraci koji se moraju poduzeti da se izgradi stadion na Maksimiru te je kazao koliki bi trebao imati kapacitet. „Idući korak je raspisivanje međunarodnog arhitektonskog natječaja. On će iznjedriti nekakvo rješenje koje može biti sjajno, ali onda neće biti najjeftinije. Netko mora donijeti odluku koliki će biti kapacitet stadiona na Maksimiru. Mislim da je idealna brojka od 35 tisuća sjedećih mjesta jer nakon toga troškovi rastu eksponencijalno. S 35 tisuća radite tribine s dva nivoa. Čim idete preko toga, onda morate graditi i treći nivo koji jako poskupljuje projekt. Stadion od 35 tisuća, s rušenjem, koštao bi oko 100 milijuna eura. Stadion od 65 tisuća mjesta mogao bi postići cijenu do 400 milijuna eura. Prošla Dinamova uprava procijenila je da je 35 tisuća sjedala dovoljno za njihove potrebe“, rekao je.

Nakon što se predradnje riješe, Barić je dao procjenu kada bi maksimirski stadion mogao biti dovršen. „Potrebno je oko dvije i pol godine da se svi papiri riješe, od natječaja do izvedbenog projekta. Krajem 2026. ili početkom 2027. moglo bi se krenuti s realizacijom Maksimira. Izgradnja bi trebala trajati od dvije do dvije i pol godine, malo dulje od Kranjčevićeve jer se radi o ozbiljnijem rušenju postojećeg stadiona. Izgradnja je zato jednostavnija zbog bolje prometne povezanost i većeg prostora, stoga je puno lakše organizirati gradilište. Pod idealnim uvjetima, stadion bi mogao biti gotov 2030.“, rekao je Barić.