Eh, što taj AP – onako uljuđen, sposoban i sveobuhvatan – baš nema sreće sa stranačkim drugarima koji stalno završavaju u bajboku! Ili drpaju europske pare, ili mrtvi pijani i bez važeće vozačke dozvole izazivaju prometne nesreće, ili nekontrolirano žderu i piju na račun građana, ili mijenjaju prostorne planove kako bi se nenormalno obogatili, ili kradu plin iz Ine, ili sve to zajedno. I onda uzoriti šef Vlade i HDZ-ta mora kusati njihova govna. Stvarno nije fer!

Eto, taman kad je nezahvalnom narodu sedmi put, ali sada i službeno, predstavio veličanstveni paket novih mjera, vrijedan 1,7 milijardi eura, kojima će ublažiti posljedice inflacije, energetske krize, bla bla bla, u’apsilo HDZ-tova vukovarsko-srijemskog župana Damira Dekanića! I to zato što se prije godinu dana nalio ko majka, službenim autom zabio u ogradu i onda tvrdio da on nije bio za volanom. O čemu su mediji još tada sve napisali, dok je Plenki svog župana branio s puno razumijevanja. Pa nitko nije bio ozlijeđen, u čemu je problem? Nezgodno je, međutim, što su uz Dekanića privedena i trojica policajaca koja su zataškavala slučaj jer im je tako netko naredio.

Kud baš da hapse Dekanića i kud baš sada kada je AP, neprestano ponavljajući isti tekst, konačno narodu utuvio u glavu koliko je Vlada velikodušna. Čak je, kako je ponosno istaknuo, na listu zamrznutih cijena ubacio i carsko meso! Pa tko ga ne bi volio? Zanimljivo je, naime, da je policiji Vukovarsko-srijemske županije trebalo godinu dana da provede istragu i dođe do saznanja koja su već svi znali. Ili kako je to slikovito opisao nadahnuti Zoran Milanović, po zanimanju predsjednik Republike s opakom jezičinom, kojem se ovoga puta zalomilo da bude u pravu: „Poznaje li zakon proceduru prema kojoj se napiješ, divljaš u autu i burgijaš okolo i mašeš kandžijom po selu, srušiš ogradu, streseš auto s časnim sestrama i onda krivotvoriš izvješće? Poznaje li to zakon? Ili je to stranačka legislativa koja to poznaje?“

Dakako da se sve to nije moglo dogoditi bez znanja nekoga tko je visoko pozicioniran u policiji, a zataškavalo se zato što je, budimo iskreni, župan iz HDZ-ta. Da je, recimo, iz Možemo!, SDP-a, Mosta ili neke druge premijeru mrske stranke, vjerojatno bi policija bila nešto ažurnija i ne bi lažirala izvješća. Sve neodoljivo podsjeća na slučaj brutalnog cipelarenja pripadnika HGSS-a na Platku, kada djelatnici riječke policije nisu vidjeli razlog za kaznenu prijavu sve dok afera nije eksplodirala u javnosti. A čujte, otac jednog od divljih napadača je lokalni HDZ-tov šef u Hrvatskim šumama i upravitelj šumarije Crni lug, pa se nije trebalo zamjerati.

No sve se to odbija od AP-a kao od teflonske tave. Nakon što je razgalio siromašne mase smrznutom svinjetinom, stamen kakav već jest, nije se dao smesti lošim vijestima iz Vukovarsko-srijemske županije. Prvo je oprao ruke od Dekanića, a onda mrtav ‘ladan izjavio da o njegovu pijanom divljanju u službenom autu nije ništa znao. Pa kamo bi stigao da se bavi takvim glupostima? Zato je i tezu Šake s Pantovčaka da i ova priča vodi sve do vrha, s gnušanjem odbacio ustvrdivši da su to zlurade insinuacije koje nemaju veze ni s njim ni s njegovom kamarilom. Hm?!

Jer ako je suditi po SMS-ovima Jozefine Rimac i Gabike Žalac ili Krunoslava Jakupčića, bivšeg ravnatelja Hrvatskih šuma, beznadnom Marku Miliću, glasnogovorniku Vlade, veliki šef AP prilično je dobro informiran i petlja se baš u sve, čak i u uhljebljivanje pripravnika u javnim poduzećima. No usprkos svim tim poznatim činjenicama, praveći se grbav, premijer se poslužio onom starom: neka institucije rade svoj posao! I to, molit ću lijepo, bez pritiska Vlade i stranke. Jer da ne rade bez pritiska, ne bi bilo ni hapšenja. Reče Plenki i ostade živ.

Da nije tragično, bilo bi urnebesno smiješno. Koje institucije? One koje su držale slučaj Plenkijeve miljenice Gabike Žalac u ladici sve dok ga nije zatražio Ured europskog javnog tužitelja? One koje nisu do kraja istražile dvadesetogodišnju korupciju u rvackoj metropoli ni kada je pokojni zagrebački šerif otišao u vječna lovišta? One koje nisu primijetile kako nije normalno da bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić dobiva europske pare za vinariju, kao i za vinograd koji je počupao pa ponovo posadio, baš nakon što je otišao s dužnosti? One koje su dopustile braći Mamić da odmagle u susjednu državu netom prije nego ih je trebalo strpati iza rešetaka u Hrvatskoj? One koje žmire na oba oka kada su u pitanju HDZ-tovi moćnici i lokalni šerifi, sve dok im netko iz Vlade ne da diskretni mig da je taj otpisan?

Zar Plenki zaista misli da je narod malouman i da mu vječno može prodavati bureke o nezavisnim institucijama? Narodu koji u svoje institucije vjeruje najmanje od svih u Europi? I ma koliko ga gotivili europćanski kolege i pokrovitelji, poput predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, i njima je jasno da institucije u Hrvatskoj, koja je među trima najkorumpiranijim članicama EU-a, ne funkcioniraju. A još su manje nezavisne. Ali, eto, trpe Andreja jer je Orbán gori. A Putin je pred vratima.

Nakon svega što smo čuli, logično da poštenjačina AP ne očekuje ostavku župana Dekanića, jer božemoj, čovjek još nije osuđen. Dočim su trojica nesretnih policajaca, koja su radila po nalogu nekog svog šefa, promptno dobila pedalu iz službe. Sjetimo se samo kako je premijer likovao kada je uhapsilo Tonija Turčinova, gradonačelnika Murtera koji je peglao općinsku karticu u austrijskom kupleraju. Napokon netko tko nije član HDZ-ta, već je izabran kao nezavisni! Dizao je Plenki obrve u pravednom gnjevu, tvrdeći da takav više ne bi mogao ostati u njihovim redovima, a kamoli gradonačelnik.

To odlično zvuči, ali kamo bi stigao kada bi se toga zaista držao? Morao bi izbaciti podosta članova svoje stranke koji su u nju, po svemu sudeći, i ušli kako bi nekažnjeno krali, a morao bi se riješiti i većine dužnosnika diljem Lijepe im Njihove koji su se i kandidirali kako bi uhljebili rodbinu i kumove.

Jer teško je više i pobrojiti sve te HDZ-tove lokalne šerife koji su posljednjih godina uhvaćeni s prstima u pekmezu i završili u bajboku. Od gradonačelnika Požege Darka Puljašića, koji je lažirao troškove radova na dogradnji osnovne škole koji nisu izvedeni, gradonačelnika Kutine Zlatka Babića, optuženog za trgovanje utjecajem i podmićivanja zastupnika, do bivšeg načelnika Općine Seget Donji Vinka Zulima, optuženog za trošenje općinskih para u skupim restoranima i krivotvorenje službenih isprava. Uostalom, tko bih ih se više sjećao. A sve su to sitne ribe. Ministre da i ne spominjemo. Zar ih nije ukupno dvadeset i dvoje otišlo upravo zbog sumnje na korupciju? Je li netko od njih i osuđen?

Iako je na početku svog drugog mandata najavljivao „clean start“ i nultu toleranciju na korupciju, treba podsjetiti da su sve to dužnosnici iz Plenkijeve ere. Ne iz Tuđmanove, Sanaderove ili Karamarkove, već njegovi osobni odabranici od kojih je mnoge zubima branio. Dakle, da svijećom tražiš, teško ćeš pronaći poštenog HDZ-tovca. A institucije bi, sve je šire uvjerenje, proradile isključivo ako bi bili u pitanju oni koji premijeru nisu bitni.

Je li moguće da se AP, onako ispravan i beskompromisan, nikada nije zapitao: pa što, pobogu, radim u takvom društvu? Zar sve te godine nije shvatio da zato i postoji dojam da HDZ-tu pomoći nema? Magla koju je uspješno prodavao kada je preuzeo vlast u stranci pravomoćno osuđenoj kao zločinačka organizacija, tvrdeći da će mijenjati HDZ kako bi promijenio Hrvatsku, odavno se rasplinula. U to više nitko ne vjeruje, lako moguće ni on sam. Očito je u međuvremenu promijenio taktiku i odlučio držati se one: ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se. Pa lakše je promijeniti sebe nego stranku! Institucije će ionako jako teško, ako i uopće, onda prilično selektivno raditi svoj posao sve dok je HDZ na vlasti.