Da je gazda s Pantovčaka odavno pretjerao sa svojim retoričkim divljanjem i političkim vrludanjem od nemila do nedraga, kako u Rvackoj tako i u regionu, to znamo. Ali sada je za svoje opasne verbalne eskapade i neobjašnjivo kurčenje pred Zapadom, Europćanima i Amerima, koji bi trebali biti naši saveznici, dobio i glasno međunarodno priznanje. Ne samo da je Zoki postao zvijezda ruskih medija, već ga se na press konferenciji spomenuo i ruski vanjskoposlovnjak, pjesnička duša Sergej Lavrov.

Njega se posebno dojmila Zokijeva izjava da je rat u Ukrajini posredni rat koji SAD i NATO vode protiv Rusije. No to nije sve! Proglasio je on i sankcije protiv Rusije besmislenima i glupima i retorički se zapitao: „Što bismo trebali biti? Američki robovi?“ Kakva glazba za ruske uši, kakva milina za Kremlj! Ni oni sami ne bi to boje sročili. Normalno da je stari lisac Lavrov glasno pohvalio rvackog predsjednika pred ruskim državotvornim medijima, posebno naglasivši kako je Milanovićeva tvrdnja iskrena i poštena. A kad tako nešto ustvrdi vječni Putinov concierge i megafon za međunarodnu upotrebu, to ipak ima težinu. Dapače, odjeknulo je i do Bruxellesa, pa i preko bare, a o Rvackoj, gdje su se uzburkali duhovi, da i ne govorimo.

Iako cijela priča Zokija nije previše impresionirala. Jer je, navodno, prema Lavrovu svojedobno bio hladan ko špricer. Za razliku od hrvatskog ministra vanjskih poslova, koji je posjetio Moskvu tek koji tjedan prije početka ruske agresije i pozvao Putina u Hrvatsku. „Plenković je poslao Grlića, kao križanca Orfeja i gejše, da mu na liri pjevuši ruske pjesmice na uho”, podsjetio nas je cinični predsjednik države. Nije se Zoki suspregnuo ni od naslađivanja nad nestalom jahtom Irina VU u vlasništvu Ališera Usmanova i njegove supruge Irine, bliskih Putinu, koja je bila pod sankcijama, ali eto, usprkos tvrdoj Plenkovićevoj europćanskoj politici prema Rusiji, odjednom se misteriozno pojavila u grčkoj luci. “Trebali su je čuvati, ne može na ‘majke mi’, bar HDZ-ovci to znaju, čim je na ‘majke mi’, nestane nešto“, komentirao je predsjednik. Ha ha! Sve je to istina, ali avaj, Lavrov hvali Zokija, a ne Plenkovića!

Ta nepobitna činjenica dovela je HDZ-tovce, koji su, dakako, na pravoj strani povijesti, u stanje ekstaze. Nisu se prestali lupati u pravovjerna prsa ponavljajući po svim medijima kako su odavno prepoznali Zoku kao rusofila i Putinova igrača na ovim prostorima. I dok su se SDP-ejci, na čelu s mlitavim Peđom Grbinom, neuvjerljivo koprcali nastojeći izbjeći izravni komentar na najnoviji skandal svog bivšeg šefa, predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin imala je tri čiste reći Zokiju ono što ga ide: „Mislim da bi se svatko trebao zabrinuti ako ga pohvali izrazito visoki dužnosnik zemlje koja već gotovo godinu dana vrši agresiju na teritoriju druge zemlje s nemjerljivom štetom i ljudskim tragedijama.“ Drugim riječima, čuvaj se Lavrova i kad te hvali.

No iako ga dio vlastitih birača odavno doživljava kao ludog strica kakvog ima svaka obitelj i čije riječi ne treba uzimati ozbiljno, to baš ne prolazi tako lako na međunarodnoj sceni. Osobito u situaciji krvave ruske agresije na Ukrajinu, kada je načeto ionako krhko jedinstvo među zemljama članicama Europske unije, a svijet je već godinu dana na rubu trećeg svjetskog rata. Sve to dobro zna veliki vođa HDZ-ta i Vlade, licemjerni Andrej Plenković, koji kod kuće tolerira korupciju, ustašofiliju i kršenje medijskih sloboda, ali se svojom proeuropskom i proturuskom politikom nametnuo kao partner Bruxellesu i Washingtonu.

I zato je Lavrovljeva izjava Andreju došla ko kec na asa. Konstatacijom da Zoki vodi štetočinsku vanjsku politiku dodatno je sam sebi napuhao perje među Europćanima i ostalim moćnim inozemnim prijateljima na godišnjem sastanku Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, gdje se, između ostalog, šegačio sa svojim srpskim pandanom, velikim voždom Aleksandrom Vučićem Vučkom.

Ne samo da su u Davosu zajedno mlatili kroasane na kasnom doručku, kako bi odmrznuli odnose između nas i njih, već se i do sita napričaše. Uostalom, usprkos tamo nekim nesuglasicama, imaju njih dvojica puno zajedničkih briga – od zlonamjerne opozicije, preko bezobraznih i lažljivih novinara do nezahvalnih građana. Nema sumnje da gaje i podjednaku netrpeljivost prema drčnom Milanoviću, koji ih je obojicu do sita izvrijeđao. Međutim, iako se očima ne mogu vidjeti, sva trojica ipak imaju jednu zajedničku slabost. A to je mađarski autokrat Viktor Orbán s kojim njeguju posebno srdačan odnos. Dapače, otimaju se za njegovu naklonost.

Najproblematičniji premijer među zemljama članicama, kojeg cijela Europa obilazi u širokom luku i nameće mu sankcije zbog brutalnog kršenja vladavine prava i neskrivenih simpatija prema Putinu, njihov je zajednički prijatelj. I Vučku, i Plenkiju, i Zokiju on je uzor i saveznik, primjer političara koji se beskompromisno brine za interese svoje države. Što bi se reklo – našla krpa zakrpu!

Zato nije ni čudo da se novopečeni euroskeptik i suverenist Zoran Milanović, nakon pohvala iz usta Sergeja Lavrova, uputio u dvodnevni posjet Mađarskoj, na otvorenje Europske prijestolnice kulture, gdje ga dočekaše ko svoj svoga! By the way, osim Milanovića u Veszpremu se nije pojavio nitko od europskih čelnika, pa čak ni povjerenica Europske komisije za kulturu, ne bi li zorno svima dali do znanja što o Orbánu misle.

No puca našem predsjedniku… prsluk za Europu, Europćane i njihove institucije, u što je uvjerio i svoje mađarske prijatelje kada si je dao maha i razvezao jezik kako bi izrazio veliko razumijevanje za Orbánov režim. Zato ga je njegova mađarska kolegica Katalin Novák predstavila kao heroja koji je, osim u Hrvatskoj, i njima omiljeni političar jer često vrlo hrabro djeluje na europskoj pozornici.

Normalno da je heroj kad je svojski popljuvao Josepa Borella, visokog predstavnika Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, kojeg je optužio da je Hrvatskoj uputio dopis pun laži u kojem nas tretira kao da smo retardirani. Izjavio je i da se EU ponaša prema nekim zemljama kao da su djeca s teškoćama u razvoju: „Ta vrsta odnosa duboko iritira. Danas je to Mađarska, sutra će biti neka veća država koju će trebati dovesti u red. To je do jučer bila i Poljska. Danas su oni zbog okolnosti u Ukrajini super. Sutra će ponovno doći na red.“

Pa kako ga Orbán onda ne bi volio! Ko rukom odneseni zaboravljeni su svađa oko migrantske krize 2015., Orbánove kravate s „povijesnom kartom Hrvatske“, svojatanje Jadrana, koruptivno MOL-ovo preuzimanje Ine za koje je zaslužan Zsolt Hernádi, kojeg Mađarska ne želi izručiti Hrvatskoj dok Ćaća Sanader čuči u bajboku. Sve su to nevažni detalji za njih dvojicu koja su se napokon prepoznala. Valjda po onoj: neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj. A zajednički neprijatelj im je, kao i svim ostalim populistima, dakako, Bruxelles. Zar je onda čudno što na intimnoj večeri u Budimpešti navodno ni sekunde nisu govorili o Ini i MOL-u. A o čemu onda jesu? O ribičiji, ženama, sekeli gulašu, janjetini, tokajcu? Ili su tračali Ursulu von der Leyen?

I tako se Zoki od vođe socijaldemokrata koji se zalagao za otvoreno društvo temeljeno na europskim vrijednostima, pretvorio u miljenika ne samo Orbána, već i svih ostalih autokrata u zemljama iliberalne demokracije. To smo nekada zamjerali Kolindi Nacionale, no ona ispada prava kamilica u odnosu na svog nasljednika, šaku s Pantovčaka.

Zokija voli i Milorad Dodik, vožd Republike Srpske, također divan čovjek, Putinov miljenik, kojem je zabranjen ulaz u SAD i mnoge europske zemlje te koji teži pripajanju majci Srbiji i negira genocid u Srebrenici. Sjećamo se ne tako davne Dodikove izjave da bi o budućnosti BiH mogao razgovarati jedino s Milanovićem, Putinom i Erdoğanom, jer su to njegovi jedini istinski prijatelji i pravi državnici. A sad još i Orbán. E pa stvarno se Zoki našao u biranom društvu.