Umjesto da imaju muda, članovi MILANOVIĆEVE SLJEDBE pokazali su da ih brinu samo vlastite guzice, ulazak u Sabor i lov na buduće pozicije

Možete li zamisliti Andreja Plenkovića kako, daleko od očiju javnosti, na sastanku, recimo, s potpisnicima peticije “Kulturnjaci 2016″ , šeretski se cereći i namigujući Viliju Matuli ili Dunji Vejzović u povjerenju razotkriva dušu sljedećim tekstom:”A čujte, znam ja da je Haso kreten, nacist, prikriveni ustaša i psihopat, al moram ga trpjet’, da me ne bi oni moji jastrebovi raščerečili. Al’ riješit ću ga se ja, samo nek’ prođu izbori, neće ni sam znati što ga je snašlo. By the way, kad pobijedimo, jel’ biste htjeli da vam Oliver Frljić bude ministar kulture? Baš je drčan taj lik i ima gard, takvi mi trebaju, da dokažem kako se HDZ promijenio! A inače, što da vam kažem, ona šaka jada od HDZ-a u Hercegovini radi mi probleme, sve go’ debil do debila. Ne znam što bih s njima, muka mi je da ih podržavam, al’ treba nam dijaspora, morate me shvatiti. Još mi se i onaj matori Ćiro umiješo’ u krađu glasova! Iskreno, najradije bih se dogovorio s Vučićem, on je prava frajerčina, zna što hoće i brani brate srpske interese samo tako. A i Nikolić je mrcina, svaka mu čast! Kako oni to samo trguju s Rusima i Kinezima, majstori su! I nek’ sude našima, nek i ih hapse, to mi je lakše nego da ih mi proganjamo sami. Al’ ne smijem to reć’, kad bi znali da sam dobar s komšijama, satrali bi me oni naši naporni lažni branitelji maljem… A glupi Milanović s kraterima od prišteva pun je kompleksa jer su ga tukli ko’ balavandera na Trnju, pa se sad iživljava nad svojim poltronima po SDP-u, dok mu je ćaća bio komunjara”.?!

NORMALNO DA NE MOŽETE ZAMISLITI Plenkija da izgovara takve stvari. Ne samo zato što je pristojan, civiliziran, odmjeren, uravnotežen, oprezan, širokih pogleda i Europejac, već zato što nije glup. Jer mu je, kao svakom prosječno inteligentnom građaninu Hrvatske, jasno da takvim izražavanjem pred predstavnicima tuđeg biračkog tijela i ideologije može ispasti samo vrijedan prezira te da ne može ušićariti glasove koje ušićariti ne može. Osim što se takvim hazardom može poniziti, posvađati s vascelim regionom i susjednim zemljama, to je i najbolji put da se izgube vlastiti birači, i to u nepovrat. Plenki, kojem sve to skupa ne bi palo na pamet, bio bi unaprijed svjestan opasnosti da mu taj salto mortale promptno objave u nekom od hrvatskih medija ili na YouTubeu, ne bi li se nacija i međunarodna javnost zabavljale i naslađivale. Za razliku od Plenkovića, o Zoranu Milanoviću, o kojem je sve rečeno ovih dana, znala sam da je bahat, arogantan, loš govornik, ciničan, netaktičan i da pati od manjka socijalne inteligencije, ali sam naivno vjerovala da nije nacionalist, da ga stvarno smetaju ustaški pozdravi i simbolika i da je iskreni antifašist.

Gorko sam pogriješila jer sadržaj onoga što su Klemm i pajdaši dali Jutarnjem listu odraz je ne samo Milanovićeva diletantizma i nedostatka ikakvih principa i skrupula, već i iskonske Milanovićeve političke gluposti. Koju povremeno podcjenjujemo kao takvu. Glupost je neizmjerna i uvijek pobjeđuje, pa i Zoku. Jedino gore od svega navedenog jest to da se nitko od preostalih apologeta Milanovićeva lika i djela iz navodno najjače lijeve stranke u Hrvata nije osjetio pozvanim ograditi se od neprimjerenosti koje je Zoka razgaljeno dijelio s dojučerašnjim mrskim neprijateljima, dokonim predstavnicima braniteljskih udruga koji su preko godinu dana u šatoru raspirivali građanski rat, prijetili plinskim bocama i radili mu o glavi. Dakako figurativno. Uz veliku pomoć Tome Karamarka i najbližih mu ulizica.

No kad je Karamarko pretjerao u svakom pogledu, Prgomet i Kujundžić napustili su stranku, Šeks je otišao iz Sabora, a najpametniji HDZ-etovci čučali su u Bruxellesu dok im se nije ukazala prilika da progovore. Naravno da su kalkulirali, ali u ključnom momentu na skupu stranačkih vampira koji su ovacijama popratili izbor Hasanbegovića u predsjedništvo HDZ-ta, Plenki je ipak prevalio preko usta kako stranka ne može biti talac jednog čovjeka.

Na žalost, kažem na žalost, jer lijevu građansku opciju u Hrvatskoj više nitko ne zastupa, u SDP-u ne postoji nijedna osoba koja bi se nešto slično usudila izgovoriti. Umjesto da imaju muda, članovi Milanovićeve sljedbe pokazali su da ih brinu samo vlastite guzice, ulazak u Sabor i lov na buduće pozicije, pa su Zokine nebuloze promptno počeli prevoditi neupućenima na neki pristojniji jezik.

ŠTA JE PESNIK ZOKA zapravo hteo da kaže, objasnili su nam Arsen Bauk i Branko Grčić i ostadoše živi. I tako u teatru apsurda koji se zove hrvatska politička scena, notorni Zlatan Hasanbegović i branitelji pozivaju na smirivanje tenzija, zgražajući se nad Zokinim agresivnim prijetnjama Srbiji s kojom žele uspostaviti dijalog, dok manjine lagano skreću u Plenkijevu luku, zajedno s IDS-om kojem je naša stožerna Kolinda, još za vrijeme Trke na prstenac indirektno ponudila brak i veću regionalnu autonomiju Istre. Kako je Aleks Braun očito miljama daleko, sličan pokušaj koketiranja Narodne koalicije s nečijom tuđom biračkom bazom dogodio se i na glazbenom planu. Ne znam tko je među Milanovićevim magovima PR-a odlučio namiciti Gazde da tamburaju po predizbornim skupovima, ali zauzvrat je dobio debelu šamarčinu. Što nisu pitali Thompsona, da se još više približe širokom narodnim masama? Možda bi pristao za neku sitnicu od milijun eura? Uostalom, poznati su nam neki istaknuti i visoki, pa čak i najviši članovi SDP-a, oni od oko dva metra koji intimno luduju baš za Markom Perkovićem.

DOKAZ JE ONA URNEBESNA SNIMKA Velog Jože iz Istre, to jest Peđe Grbina kako teturajući urla Čavoglave u nekoj birtiji. Ovako je s Gazdama ispao ćorak, kao i kada je, sa sličnom namjerom, Ivica Račan angažirao Sevku u kampanji za izbore koje je, naravno, izgubio. No što god da privatno konzumirali, SDP-ovcima bi bilo pametnije da se okane muzike, nego da nastoje glazbeno zadovoljiti svjetonazor čiji je zastupnik Krešo Beljak, kojeg voli svaki seljak. Ukratko, postoji narodna poslovica o tome kako ne možeš biti jeben i pošten.

O njoj će, nakon što je Zoka, po mišljenju sve većeg broja pripadnika ljevice, upravo napravio političko samoubojstvo, uskoro morati razmisliti i Andrej Plenković dok se uporno trudi dokazati kako HDZ pod njegovim vodstvom nije radikalno desna nacionalistička i filofašistička stranka, već demokršćanska utvrda desnog centra, utemeljena na čvrstom antifašizmu. Al’ uzalud mu trud i umjerenost kada tehnički Hasanbegović, a bogami i uvaženi akademik Reiner i dalje trube po svojem.

Činjenica da Haso dominira kampanjom u kojoj docira o totalitarističkim režimima, odbija potvrditi intendanta kazališta u Rijeci i prijeti lustracijom, dok se opozvani predsjednik Sabora sastaje s najokorjelijim austrijskim desničarem Norbertom Hoferom, od kojeg strepi ne samo austrijska javnost, nego i cijela Europa, trebala bi zabrinuti PR-ovce angažirane za redizajn HDZ-ta za novo doba. Bez obzira na veliku pomoć u kampanji koju mu pruža Milanović i njegovi osobni demoni, Plenković bi morao prestati braniti neobranjivo.

Zanimljivo je kako se i HDZ i SDP iz petnih žila trude svidjeti baš najdesnijoj desnici, dok birače ljevice i lijevog centra nitko zapravo ne zarezuje. Odnosno, u Narodnoj koaliciji uzimaju ih zdravo za gotovo. Iako ga je na sva usta ishvalio Nino Raspudić i usporedio s Franjom Tuđmanom i iako postoji perverzna teza prema kojoj bi Milanović od Zokagatea i kočijašenja na kraju mogao imati više koristi no štete, meni se čini da je za njega gotovo. Ljevica hitno treba raspisati natječaj za novog vođu. HDZ je svog imao u Bruxellesu, a što se SDP-a tiče, njihov se ne nazire ni u Australiji niti na Novom Zelandu. Tamo gdje je Zoka, ne zna se zašto, svojim posjetom svojedobno počastio desničarsku slikarsku ikonu Charlesa Bilicha, a bilo mu je bolje da je vrbovao Aboridžine.