Na ovogodišnji Međunarodni dan žena, 8. marta, kada se slavi ravnopravnost među spolovima, žene cijelog svijeta, pa i Hrvatske, osim za svoja prava marširat će i protiv ruske agresije na Ukrajinu. Točnije, protiv Vladimira Putina, jednog u nizu muških predatora koji započinju krvoprolića. A koji je naredio brutalnu invaziju na susjednu suverenu državu i zaprijetio čovječanstvu nuklearnim kataklizmom.

I kao što su se još 1857. radnice tvornice tekstila u New Yorku digle protiv muške dominacije, zahtijevajući bolje uvjete rada za sebe i sve žene, tako će se i 2022. nastaviti boriti protiv muške dominacije u politici, koja je kroz povijest imala razorno djelovanje, a ima ga, nažalost, i danas.

Jer otkad je svijeta i vijeka, besmislene i razorne ratove započinju otromboljeni, napaljeni ili frustrirani muškarci, šaljući djecu da ginu u ime njihovih zločinačkih ideja i monstruozne gladi za vlašću, po mogućnosti nad tuđim teritorijem. U posljednja dva tjedna nagledali smo se ljudskih tragedija po Ukrajini, razrušenih gradova, spaljenih sela, ubijenih civila, izbjeglica koji u milijunima nadiru prema granicama europskih zemalja, a među njima najviše prestrašenih i uplakanih žena s malom djecom, koje spašavaju živu glavu iz pakla rata.

Dirnule su nas i telefonske poruke zarobljenih ruskih dječaka-vojnika, ročnika koji su mislili da idu na vojnu vježbu, a ne u krvavi pohod na Ukrajinu, kamo ih je Putin poslao kao topovsko meso. Što ga briga, nisu njegovi sinovi! Tko nije zaplakao na riječi dječaka u uniformi koji u strahu zove mamu, našavši se usred eksplozija bombi i raketa, tamo gdje nikada nije želio biti. Nije želio ubijati i biti ubijen.

U svakom slučaju, kad čovjek malo bolje razmisli, agresija i želja za destrukcijom imaju veze s testosteronom. Ili ga ima previše ili ga ima premalo. Usudila bih se primijetiti i da su među pokretačima ratnih katastrofa najčešće ostarjeli primjerci muškog roda kojima se više, da prostite, ne diže. A budući da je moć posljednji afrodizijak, što im drugo preostaje nego poklati i zapaliti sve oko sebe kako bi napumpali vlastiti ego i zatomili frustracije zbog beznadne impotencije. Uostalom, nije li i Hitler bio kronično impotentan, a nije bio ni posebno naočit pa je zbog seksualno-erotske disfunkcije i neizlječivih kompleksa mrzio cijeli svijet i zato ga želio pokoriti.

Ima li takvih problema i Vladimir Putin, poludjeli ruski diktator s paranoidno narcisoidnim poremećajem, koji pomno njeguje svoj macho imidž, teško je reći, jer medicina danas čini čuda. No i njemu je sedamdeseta na leđima i ma koliko se trudio izgledati kao prava muškarčina, bildati mišiće, loviti tigrove, jahati ruskim stepama, bacati se u ledenu vodu, trpati steroidima i botoksirati obraze, priroda čini svoje. Iako vjerojatno misli da će živjeti vječno, megalomanija koja je obuzela bivšeg bezličnog špijuna KGB-a tjera ga da ostavi neki trag u povijesti, pa makar povijesti nakon njega više ne bude. I zato nakon što je podjarmio vlastiti narod, pozatvarao političke suparnike, poubijao novinare, zabranio nezavisne medije, a što bi drugo u svom mužjačkom bijesu nego pokrenuo ratnu mašineriju, navalio na susjede i dignuo planetu u zrak.

Vjerojatno ga je dodatno raspametila činjenica da je mali ukrajinski Židov Volodimir Zelenskij, bez velikog političkog iskustva, postao prvi globalni heroj 21. stoljeća. Bivši glumac i komičar, onako neobrijan i bez mišića, preko noći se pretvorio u karizmatičnog ratnog vođu koji svojom hrabrošću i odlučnošću u obrani domovine ne motivira samo milijune Ukrajinaca, već i mase diljem svijeta. Treba li posebno spominjati da je i 25 godina mlađi i sviđa se ženama, pa čak i u Rusiji, gdje je serija „Sluga naroda“, u kojoj je glumio, bila megapopularna, što Putina vjerojatno posebno nervira. Takvu konkurenciju njegova muška taština naprosto ne podnosi. Zato Zelenskog i naziva narkomanom i nacistom iako mu je obitelj stradala u holokaustu, a djed bio borac Crvene armije.

Indikativno je i da u Putinovu najužem krugu silovika – poltrona kojima se okružio i kojima navodno jedinima vjeruje – nema nijedne žene. A od 33 člana ruske vlade samo su dvije „light“ ministrice. Jedna je potpredsjednica Vlade za socijalu, rad, zdravlje i umirovljenike, a druga je ministrica kulture. Ostalo su glasnogovornice. Logično, jer politika i ratovanje su muški posao, čemu da žene zamaraju svoje lijepe glavice tako ozbiljnim pitanjima.

Najviše što od pripadnica ljepšeg spola Putin očekuje jest da svojim besprijekornim izgledom promoviraju Rusiju ili, naprimjer, šarmiraju putnike Aeroflota. Zato se uoči 8. marta sastao sa zgodnim stjuardesama i s tog ugodnog druženja, kojim je dominirao kao pijetao među kokošima, poslao još jednu zastrašujuću prijetnju Zapadu i cijelom svijetu. Ko da stjuardese znaju nešto o ratu u Ukrajini i čemu služe nuklearne rakete!

Zato je ruska politika i toliko nemilosrdna i svirepa, jer nema žene s velikim mudima koja bi bilo dovoljno blizu ruskom voždu i zaustavila ga u njegovu opasnom mahnitanju. Beskičmeni siloviki i ostali državni dužnosnici i činovnici od silnog straha za vlastitu kožu i privilegirane pozicije namazali su se vazelinom i duboko se uvlače u Putinov analni otvor, pa makar i po cijenu trećeg svjetskog rata u kojem će i sami nestati s lica zemlje.

Bilo je upravo gadljivo gledati kako se tresu pred njim na izvanrednoj sjednici ruskog Vijeća sigurnosti, na kojoj je proglasio proruske separatističke države u Ukrajini neovisnim republikama. Međunarodne javnosti osobito se dojmilo mucanje Sergeja Nariškina, šefa ruske obavještajne službe, koji se pred velikim gazdom skoro rasplakao od muke. Zanimljivo, ni među oligarsima, koji su žestoko pogođeni neviđenim ekonomskim sankcijama i zbog toga jako ljuti, nema žena, s obzirom na to da njima žene uglavnom služe kao skupi ukras. Za kaznu, barem ih razvodi jako skupo koštaju. Po nekoliko milijardi dolara ili eura, pravo im budi.

Više hrabrosti od svih njih zajedno imaju ruske feministkinje iz skupine Femen, koje se u toplessu godinama bore protiv globalnih muških moćnika, a osobito Maria Alyokhina i Lyusya Shtein, članice punk benda Pussy Riot koje su odavno Putinu rekle što ga ide i zbog toga godinama leže u zatvoru. Nažalost, u zatvoru će ležati i svi oni obični građani i građanke, aktivisti i aktivistkinje, koji su preplavili ulice ruskih gradova demonstrirajući protiv agresije na Ukrajinu. A svi koji „šire lažne vijesti o ruskim oružanim snagama“ – dakle, novinari i mediji čiji je posao prenositi očiglednu istinu koja je užasnula cijeli svijet – prema Putinovoj uredbi od prošloga tjedna mogu biti osuđeni na 15 godina zatvora.

Upravo zbog tih prijetnji teško je očekivati da će se protiv Putina dići mase, čak i kada – nakon Forda, General Motorsa, Volkswagena, Toyote i ostalih stranih automobila, Levi’s traperica, namještaja iz IKEA-e, iPhonea i hamburgera iz McDonald’sa – s polica ruskih dućana nestane brašna, mlijeka i mesa, a rublja potone u galopirajuću inflaciju. Jedine koje nemaju što izgubiti, jer im je Putin uzeo sinove, muževe i unuke, ruske su majke, žene i bake, one koje nitko ništa ne pita i one koje na kraju plaćaju najvišu cijenu. One su neustrašive i imaju najviše razloga pobuniti se i pokušati zaustaviti zlo koje se valja. Jer i ruske, i ukrajinske, i sve majke ovoga svijeta jednako su prestravljene, jednako pate i mole milost za vlastitu djecu. Jednako žele mir i jednako se groze Putina Groznog zbog zla koje čini.

No, tko zna, možda bi u ovom dramatičnom trenutku ne samo za Ukrajinu i EU, već i za cijeli svijet, trebalo iskoristiti žensku lukavost i mušku slabost, pa umjesto njemačkog Scholtza, francuskog Macrona, kineskog Xi Jinpinga ili izraelskog premijera Naftalija Bennetta, Putinu na pregovore poslati bivšu rvacku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Nije li njega i njegovog pajdu, bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka, Kolinda Nacionale svojedobno očarala na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji? Možda bi Kolinda mogla ono što svi diplomati i premijeri svijeta ne mogu. Jer Putin je ipak samo glupo muško. Slava Ukrajini!