Iako drevna krilatica, koja se može vidjeti u svakoj poštenoj zagorskoj kleti, glasi: „Buna traje!“ – od Seljačke bune, hrvatskog proljeća, demonstracija za Stojedinicu i ‘ajde, onih za obrazovnu reformu, nismo primijetili da se građani Rvacke bune. A nije da nemaju zašto.

Povoda ima na sve strane – gdje god zagrebeš, grabež, blato i kaljuža, stranačkih uhljeba ko u priči, ljudi umiru zbog nefunkcioniranja zdravstvenog sustava, pravosuđe nije efikasno i nitko mu ne vjeruje, ministri se bogate ko krezovi đapajući javni novac – što domaći, što europski – a Ćaća Sanader još prije deset godina predao je Inu Mađarima za 10 milja eura mita.

Pa ako sve to do sada nije potaknulo narod da iziđe na ulice, je li moguće da će proći lišo i pljačka Ine epskih razmjera, prema kojoj je Ćaćina korupcija mačji kašalj, a u koju su umočeni, kao i obično, sve sami HDZ-tovci, mali i veliki. A o čemu, dakako, Andrej Plenković, faraon vladajuće stranke, onako pošten, staložen i anemičan pojma nema.

Uostalom, zašto njega mediji i opozicija maltretiraju dosadnim pitanjima o mažnjavanju milijarde kuna u režiji Damira Škugora, dosadašnjeg direktora Ininog Sektora za trgovinu prirodnim plinom, inače nižerangiranog člana partije iz HDZ-tove područne organizacije Maksimir, kad Vlada s tim nema ništa? Nek’ pitaju Upravni odbor Ine i Mađare! Tako je! Tko jebe Orbána i njegovu podršku kada se spašava vlastita koža! Premudri je Andrej pronašao spasonosno rješenje za prebacivanje krivnje – Mađari su krivi! A osobito predsjednik Uprave Ine iz njihovih redova! Nisu valjda krivi rvacki članovi Niko Dalić, Darko Markotić i Barbara Dorić, koji za pišljivih 130 tisuća kuna mjesečno, plus bonus od tristotinjak tisuća kuna godišnje, kimaju glavom i ni o čemu ne odlučuju. Zato ih je predsjednik Vlade i HDZ-ta valjda tamo i postavio.

I sada se, kaže, osjeća bijesno jer se već do grla najeo tuđih govana, a on je tu da se brine o napretku Rvacke. Ajde??? Zanimljivo je kako Andrej, sit tuđih govana, tek sada, deset godina prekasno, traži promjenu načina upravljanja Inom, a ne pada mu na pamet, recimo, poništiti ugovor o MOL-ovu preuzimanju upravljačkih prava koji je, prema pravomoćnoj odluci Vrhovnog suda, rezultat korupcije između Ćaće Sanadera i mađarskog mu pajde Zsolta Hernádija. I koliko god da se brižni premijer pravio iznenađen i uvređen, ostaje činjenica da je za sve što se događalo posljednjih godina kriva njegova vlada, koja je i imenovala sebi odane članove Uprave. Ne zna se samo je li gore da je Plenković znao za pljačku plina ili da nije.

Zbog još jedne stoljetne pljačke Ine, iz ljetne letargije trgnula se i opozicija. Pa su, nakon što je njihov zahtjev za sazivanjem izvanredne sjednice Sabora ‘ladno odjebo predsjednik istog, inače vrsni disco plesač Gordan Jandroković-Njonjo, na dan izlaska ovog broja Nacionala, 6. rujna, sazvali zajedničku sjednicu klubova zastupnika. Budući da je prostim okom vidljivo kako u Saboru nemaju dovoljno ruku za smjenu Vlade, nema sumnje da se Plenkoviću gaće tresu od njihovih zahtjeva. No da smo čemu, kao što nismo, Plenkoviću bi se trebale tresti gaće od nas. Od vlastitog naroda.

Ali zna on s kim ima posla! Premda bi otkriće o kapitalnoj krađi domaćeg plina, i to u situaciji globalne energetske krize, trebalo izazvati neku građansku reakciju, da ne kažemo pobunu širih razmjera, premijer zna da se to neće dogoditi. Možda u nekoj drugoj zemlji, ali ne i u Rvackoj. A jok!

Bahati predsjednik Vlade računa upravo na kmetski mentalitet naroda koji se svega nagledao i na sve oguglao, navikao da mu HDZ-tovi tajkuni otimaju društvenu imovinu, kriminalno privatiziraju tvrtke, odmarališta, aerodrome i telekomunikacije građene njihovim novcem i koji i dalje uporno bira korumpiranu vlast. Po sistemu – tko zna uzet sebi, dat će i nama!

I dok bi se zbog ovakve afere u Francuskoj po ulicama slijevali milijuni bijesnih prosvjednika, dok bi u Italiji pobunjene mase bez pardona tražile smjenu vlade, dok bi u Njemačkoj kancelar vjerojatno sam dao ostavku da se ne mora sukobljavati s vlastitim građanima koji marširaju Berlinom, dotle u zemlji Rvata nema tko da se buni. Slučajni prolaznici na koje nalete reporteri u anketama za TV vijesti, na priču o milijardi pokradenih kuna iz državne tvrtke tek odmahnu rukom i kažu – a čemu se čudite? Pa radili bi to i drugi samo da su bili u prilici…

A gdje je tu ljevica, gdje su aktivisti i sindikati koji bi trebali štititi radnička i ljudska prava i socijalnu državu? Indikativno je, naime, da će se jedini prosvjed protiv HDZ-ta u posljednjih ohoho godina, najavljen za 10. rujna ispred središnjice na Trgu žrtava fašizma pod nazivom „Dajemo vam otkaz“, dogoditi u organizaciji desničarske nevladine udruge Slobodni zajedno.

Njih snažno podržavaju Domovinski pokret i Most, aktivirajući svoje članstvo, dok je Veli Jože alias Peđa Grbin sramežljivo najavio da će im se vjerojatno pridružiti jer se zalaže za borbu protiv korupcije. Pa zar ne bi trebalo biti obrnuto? Zar nije SDP trebao pozivati na pobunu protiv svog najljućeg političkog neprijatelja HDZ-ta, korumpirane vlasti navodno desnog centra?

Zar gazda SDP-a ne bi trebao biti prirodni vođa potlačenih i pokradenih građana koji grcaju pod naletom ekonomske krize, inflacije i divljanja cijena energenata? Naprimjer, plina, kojeg su HDZ-tovi igrači u Ini kupovali jeftino, a prodavali skupo negdje na svjetskom tržištu i tako pokrali vlastitu zemlju.

Ali, avaj, Peđa je bljedunjav od samog početka, njegova pozicija na čelu stranke rezultat je trulog kompromisa zakrvljenih frakcija u SDP-u, a onda je takav neuvjerljiv dodatno zasro motku primanjem naknade za odvojeni život od obitelji s kojom je uredno živio u Zagrebu i prozirnim objašnjenjima o porijeklu kragujevačke diplome vlastite supruge. Postoji li itko među simpatizerima ljevice tko smatra da bi Peđa trebao biti na čelu prosvjeda protiv HDZ-ta? Ma dajte, molim vas! Pa taj ne bi mogao povesti ni pobunu stanara protiv kućnog savjeta u vlastitoj zgradi. Na predsjednika Republike, koji se odavno odmetnuo od socijaldemokracije i svojih obećanja da će biti pučki pravobranitelj, suvišno je trošiti riječi.

Za razliku od najvećeg francuskog sindikata Confédération Générale du Travail, koji i bez otkrića o korupciji vlastite vlade, kao i španjolski sindikati, najavljuje velike prosvjede u rujnu, od rvackih sindikatlija nismo čuli ni be ni bu! Uostalom, njima se, baš kao i SDP-u, pretjerano ne vjeruje, a i civilne udruge liberalno-lijeve provenijencije imaju puno manji utjecaj od, na primjer, Markićkine opskurne organizacije U ime obitelji ili Batarelova Vigilarea. Jer kad oni organiziraju Hod za život, prosvjede protiv Istanbulske konvencije, cijepljenja protiv covida-19 ili sakupljaju potpise za referendum protiv stožerokracije, na ulice izlaze tisuće discipliniranih sljedbenika i volontera diljem zemlje.

Sličan trend jačanja desničarskog aktivizma može se primijetiti i u ostatku svijeta – od SAD-a, gdje su militantni radikali zaluđeni Donaldom Trumpom i njegovom opasnom ideologijom organizirali juriš na Capitol Hill, do Europske unije kojom su, uzduž i poprijeko, u doba pandemije harale nasilne demonstracije protiv epidemioloških mjera iza kojih je čvrsto stajala ekstremna desnica.

Evo, ovoga vikenda već su se dogodili masovni prosvjedi u Pragu, ne samo zbog rastućih cijena energenata, već i protiv primanja ukrajinskih izbjeglica, također u organizaciji radikalne desnice, ali i Komunističke partije. Sličan scenarij sprema se i na istoku Njemačke, gdje najveću popularnost uživa radikalno desna Alternativa za Njemačku (AFD), stranka koja, između ostalog, poziva na ukidanje sankcija Moskvi.

Dakle, ne samo u Rvackoj nego i šire, problem je u tome što je ljevica izgubila svoj prvotni smisao, rasula se, razjedinila i nema potporu javnosti. U situaciji globalne krize, straha od nestašice plina, recesije i gladi, jačaju opasni radikalni pokreti, kao što nas uči povijest. Uostalom, nije li tako nastala Nacionalsocijalistička stranka i uzdigao se Hitler? Upravo zahvaljujući šutljivoj građanskoj većini, po kojoj je Rvacka poznata. Ima li, pobogu, netko normalan u ovoj zemlji da se konačno pobuni?