Slutili smo da predsjednica ima sabotere u svojim redovima. Ti profesionalci već je godinama uspješno uvjeravaju da joj nemoguće modne kombinacije sjajno stoje i čine joj dobro figuri, kao i da fenomenalno zvuči dok vrišti ‘U boj, u boj’

Eto, dočekali smo i taj sunčani dan s povremenom kišom u kojem je predsjednica Republike konačno objavila svoju kandidaturu za predsjednicu Republike. Ali – to nije sve! Dok je ne potvrde stranačka tijela HDZ-ta, dotle ne smije nestrpljivoj javnosti otkriti svoj senzacionalni politički program i slogan kampanje. To je odgovor na pitanje zašto na objavi njene kandidature nije bio nijedan prepoznatljivi HDZ-tovac, već su aplauze, prema dogovorenom scenariju, odradili statisti iz mladeži i stareži stranke.

No iako smo očekivali pravi spektakl, dostojan svih njenih dosadašnjih estradnih pokušaja, ono što nam je Kolinda Nacionale izvela mašući rukama kao da sudjeluje na sletu za druga Tita ili tumači vijesti za gluhonijeme (s blagim smiješkom), ispalo je vrhunski debakl. Iako je marljivo vježbala ne bi li djelovala prirodno, kao da sve te patetične floskule izgovara napamet. A ne da ih čita s teleprintera (bez ‘hvala vam!’).

Oduvijek smo slutili da predsjednica ima ubačene sabotere u svojim redovima, no do sada se činilo da su oni fokusirani isključivo na njen modni izričaj i pjevačke eskapade. Ti samozatajni profesionalci već je gotovo pet godina uspješno uvjeravaju da joj nemoguće modne kombinacije sjajno stoje i čine joj dobro figuri, kao i da fenomenalno zvuči dok vrišti „U boj, u boj“ ili „Lijepa li si“, otimajući mikrofone plaćenim izvođačima ma gdje se našla. Tako sugestivni mogu biti majstori svoga zanata! Ali da će napaljenim novinarima kojima nije bilo dopušteno postavljati pitanja nakon najave kandidature, neki nespretnjaković iz protokola podijeliti tekst njenog govora s upisanim didaskalijama, toga se mogao sjetiti samo jako pokvaren um. Ili vrhunski saboter.

Miroslavu Škori, na primjer, to se nije moglo dogoditi. Jer on je svoj široki osmijeh vježbao na dernecima i masno plaćenim koncertima pa mu didaskalije ne trebaju. A Zoka Milanović je ionako izgubljeni slučaj. On se može smijati samo cinično. Blago nikako. Pitanje je samo za koga od njih dvojice rade Kolindini saboteri i tko je bio dovoljno lukav da ih ubaci u njene redove. Jer očito je riječ o dugoročnom projektu.

No usprkos otrovnim Milanovićem reakcijama na njene didaskalije, kao i urnebesnom odjeku na društvenim mrežama i širokom podsmijehu diplomatskog kora, naša Kolinda Nacionale prevladala je svoj debakl s blagim smiješkom. Jer, Kolinda se obraća narodu. A logično je da će narod oprostiti sve njene gafove, kad je ona jedna od nas. I vjeruje u Hrvatsku. Zemlju po mjeri čovjeka.

Uostalom, ispraznost njenog govora malo je koga mogla iznenaditi, pa čak ni Plenkijeve ministre koji su dobili zadatak da rukama i nogama brane njen slabašni scenski nastup, na koji se čekalo mjesecima. Oni najhrabriji, poput Darka Horvata, usudili su se reći da je ocjena vrlo dobar prema odličan jer je, eto, bilo nekih nespretnosti. Ali, molit ću vas, ne treba tražiti dlaku u jajetu! To je izgovarao s blagim smiješkom, kako i dolikuje vojniku partije koji ne vjeruje ni u jednu riječ koju je izgovorio.

Je li nakon toga nastao lov na sabotere ili veći dio HDZ-ta na njene „nespretnosti“ gleda s blagim smiješkom i naslađuje se, jer ionako potajno rade za Škoru, teško je reći. No bitno je da predsjednica ima dobre PR savjetnike, koji su joj u akciji kontrole štete preporučili da smiješak već na Danima turizma iskoristi za novo brendiranje same sebe i Rvacke kao takve. Zato je i znakovito poručila da ne samo blagi, već osobito široki osmijeh otvara sva vrata.

Dobro je to shvatila i Plenkijeva odabranica za potpredsjednicu Europske komisije Dubravka Šuica, koju su prošloga tjedna rešetali u Europskom parlamentu. I ona je sa smiješkom od uha do uha na dubrovačkom engleskom odgovarala na pitanja kolega iz raznih stranaka i provukla se kroz ušicu igle. Iako su mnogi očekivali da će saslušanje biti puno sočnije i puno neugodnije, Dube je, vodeći se onom dubrovačkom „sa svakim lijepo, ni s kim iskreno“, na kraju dobila zeleno svjetlo za jednu od najbolje plaćenih pozicija u Europskoj uniji. Iako ni na jedno pitanje zapravo nije odgovorila, pogotovo na ono o svojoj u posljednjih dvadeset godina čudesno stečenoj imovini. „Sve je savršeno transparentno!“ rekla je Dube s blistavim osmijehom. I to je bilo to. Uostalom, i europarlamentarci su samo ljudi, skloni raznim političkim trgovinama, pa su svi, osim jednog nezavisnog njemačkog zastupnika, odustali od čačkanja po toj škakljivoj temi. Čak su je i socijalisti, iz samo njima znanih razloga, pustili na miru.

Zahvaljujući svom dubrovačkom porijeklu Šuica očito ima puno bolje genetske predispozicije za snalaženje u neugodnim situacijama od svog stranačkog šefa Andreja Plenkovića. Njega su žderali veleizdajnici iz domaćih nevladinih udruga, a osobito GONG koji je europćanske institucije zatrpao pismima i pitanjima o porijeklu Šuičine imovine. I zato mu, bogami, nije bilo do smijeha, ni blagog ni širokog. Jer da je stvar završila drugačije i da su europarlamentarci manje licemjerni, bio bi to povijesni debakl. I njega i njegove vlade. Nisu mu najbolje legli ni prosvjedi medicinskih sestara, kao ni zahtjevi učitelja koji najavljuju štrajk 10. listopada ako im se ne povećaju plaće šest posto.

Ulje na vatru dodala je i mlada nada riječkog HDZ-a Ivona Milinović koja je u žaru borbe protiv nacionalne mržnje poslala zanimljivu poruku Torcidi o Srbima i vrbama: „Ako ćemo baš biti bezobrazni, ljudi trebaju znati da u Rijeci postoji 6,5 posto Srba. Nama ne trebaju nikakve vrbe. Možda po nekim selima u Dalmaciji gdje ih ima 30, 40 posto.” Blebnula je to nakon što je Plenković jedva nekako smirio pobunjenike iz HVIDRA-e, pacificirao virovitičkog motorista Josipa Đakića Jopu, kojem nitko ne bi rekao da je teški invalid Domovinskog rata, i natjerao Pupovca da pristane na sastanak s braniteljima koji traže njegovu glavu i izbacivanje SDSS-a iz vladajuće većine.

Na sve to nadovezao se i Milorad Batinić iz HNS-a koji se baš sad odlučio uzjoguniti. I dirnuti premijera ravno u živac izjavom da je u svom djelovanju statičan i najavom da HNS može izaći iz koalicijske vlade ako se ne uvaže zahtjevi učitelja. Što je previše, previše je, čak i za anemičnog Andreja. Da je slučajno oko sebe imao Kolindine PR stručnjake ili da je naslijedio Šuičine gene, samo bi se blago osmjehnuo. Ovako se vidno uznervozio i krenuo dokazivati kako nije statičan, već dinamičan. U čemu nije baš bio uvjerljiv. Što nije razveselilo samo HDZ-tove jastrebove, već i svekoliku javnost.

Pomoć stručnjaka, ne samo onih za komunikaciju s medijima, nasušno je potrebna još jednom Plenkijevu koalicijskom partneru, zagrebačkom pastuhu Miletu Fontani. Iako je godinama tvrdio da svoje neprijatelje ubija ljubavlju i dobrotom, Mile je svojim posljednjim kočijaškim ispadom u eteru Radio Sljemena opet dokazao da je potpuno izgubio kontrolu nad samim sobom. Ovoga puta nije samo izvrijeđao voditelja i nazvao ga klošarom, već je i opsovao slušateljicu! Bez blagog osmijeha.

Poučeni ovim primjerima iz života svim rvackim političarima od srca preporučujemo tečaj blagog osmjehivanja, koji se sastoji od teoretskog i praktičnog dijela. U teoretskom dijelu prolaze se sve moguće neugodne situacije iz kojih se čovjek može izvući dvjema rečenicama: „Nemam komentara.“ i „Sve je transparentno!“ A praktični dio izgleda tako da ih njihovi osobni treneri vrijeđaju i izvikuju sve što bi moglo pasti na pamet političkim protivnicima, u stranci i izvan nje, kao na primjer: „Govno pokvareno korumpirano lažljivo, smrdljivi stranački uhljebu, pokrao si ovaj narod, živiš na grbači poreznih obveznika, radiš budale od svih nas i vučeš za nos hrvatsko pravosuđe jer te štite stranački moćnici i DORH! Gdje su pare???“ A oni na to moraju odgovoriti: „Hvala vam na ovom pitanju!“ A onda se moraju smiješiti. Prvo blago, onda široko. Jer to otvara sva vrata u Zemlji smiješka. Autorska prava za ovaj novi slogan brendiranja Hrvatske su zaštićena