Plenkovićev politički život ne bi imao smisla da s druge strane Drine ne postoji srpski vožd Aleksandar Vučić Vučko, vječni četnik početnik, koji ga izvlači iz govana kad god zagusti. Dakako, i obrnuto. Da nemaju jedan drugoga, morali bi se izmisliti.

Taman kada je zakuhalo s Antikorupcijskim vijećem – čije održavanje su vladajući HDZ-tovci rukama i nogama nastojali spriječiti, sazivajući sjednice saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i ovo i ono kako bi dokazali da je saslušanje svjedoka o marifetlucima u Ini protuustavno – i taman kad su Plenkija predstavnici opozicije počeli unisono optuživati za veleizdaju nacionalnih energetskih interesa zbog gašenja sisačke rafinerije, dogodio se Vučko.

Eto, baš su stranački spin doktori poslali najnovijeg prebjega u redove HDZ-ta, osebujnog Hrvoja Zekanovića Zeku, da prima metke za premijera. Ah, tko zna što su mu ponudili za takvu žrtvu. Nadajmo se da nisu bubreg. I bogami, borio se Zeko za HDZ i Plenkija junački, napadajući sve po spisku, dobacujući dosjetke i uvrede kome je stigao. Dapače, ukrao je skoro cijeli šou na sjednici Antikorupcijskog vijeća, koja se ipak i usprkos svemu održala. I to zahvaljujući predsjedniku istoga Nikoli Grmoji, koji je zagrizao kao pit bul, ali i začudnoj upornosti iznimno ujedinjene opozicije – od krajnje desnih do krajnje lijevih.

Sve to je sa sigurne udaljenosti, iz prijateljskog Praga, promatrao veliki vođa Andrej, koji se nije zamarao tricama i kučinama u Rvackom saboru, već je sudjelovao na prvom sastanku Europske političke zajednice i neformalnom summitu Europskog vijeća, na kojem je Srbija dobila odbijenicu za uvoz sirove ruske nafte kroz Janaf. Tamo je, dakako, naš premijer zauzeo suverenistički stav, braneći svojim širokim plećima nacionalne interese Rvacke i Europske unije. One iste koje je svojedobno podredio Mađarskoj i Orbánovim sitnosopstveničkim kombinacijama. Koji državnik!

A Vučko ko Vučko, ne zna kako bi drugačije opravdao svoje političke promašaje i propast taktike sjedenja na dvije i više stolice istovremeno, nego da Plenkija i Rvacku kao takvu optuži za ustašluk. U Pragu je to suptilno naznačio riječima: „Šta imam da se ljutim. Oni su samo nastavili raditi ono što su započeli 1941.“ Ima još! Vučko je vasceloj srpskoj javnosti smireno objasnio kako sve to nema veze s Europskom komisijom ili njenom predsjednicom Ursulom von der Leyen, kojoj „nema šta da zameri“, već se je Srbiji zabranilo uvoz ruske nafte kroz Janaf samo zato što je on želio položiti vijenac žrtvama Jasenovca. Izbile su iz njega i razne druge frustracije i palanački kompleksi pa nije mogao prešutjeti kako se Hrvatska pravi važna zato što je „kao“ ispred Srbije, a Srbi i Vučko bi valjda „trebali da se stide svog seljačkog porijekla“. O, Bože, dokle to ide? Dotle Plenki trlja ruke od sreće.

Nema veze što osmi paket sankcija protiv Rusije, donesen na razini cijele Europske unije, uključuje potpuni embargo na uvoz sirove ruske nafte morskim putem i nema veze što su se izuzeću Zapadnog Balkana iz tog paketa osim Hrvatske protivile i druge zemlje, bitno je da je rvacka vlast ta koja povlači osvetničke poteze protiv komšija na istoku.

Vučkovom naricanju nad Srbijom, vječnom žrtvom rvackog imperijalizma i fašizma, zdušno su se pridružili svi njegovi vjerni predatori – od premijerke Ane Brnabić, inače Bodulke porijeklom, koja je tu odluku nazvala otvorenim aktom neprijateljstva prema Srbiji, do Aleksandra Vulina, ministra od unutarnjih stvari, koji je sve proglasio ustaškom politikom, bre! A onda su optužbe u istom tonu krenule vrištati i s naslovnica svih istinoljubivih srpskih tabloida, koje Vučko kontrolira svojom čeličnom pesnicom. Te ustaše ovo, te ustaše ono, te ustaško ludilo, te Hrvatska objavila rat Srbiji, te srpska nejač, te Jasenovac, a najveći ustaša među svim ustašama trenutno je Andrej Plenković.

Nemoguće da u Srbiji ne znaju kako su mu time napravili najveću uslugu u životu. To da se mora braniti da nije ustaša, došlo je Plenkiju ko kec na asa. Zapravo, nije se ni branio, samo je onako svisoka, samozadovoljno se smješkajući, dopustio drugima da to rade umjesto njega.

A na udicu su se ulovili baš svi, pa i oni koji su zazivali njegovu ostavku zbog korumpirane Vlade kojoj je na čelu i već spomenute veleizdaje nacionalnih energetskih interesa. Od Domovinskog pokreta, preko Peđe Grbina i Davorka Vidovića, do neizbježnog Hrvoja Zekanovića Zeke, koji svakim danom u svakom pogledu sve više dokazuje lojalnost svojoj novoj stranci HDZ-tu. Zbog obrane premijerova lika i djela sazvao je presicu na kojoj je izrazio iskreno divljenje njegovu iznimnom suverenizmu.

“Bitno je i ono što je napravio prije par mjeseci kad je Vučić htio orgijati po Jasenovcu pa mu je rekao – šišaj, rođo! Ovo što mu je sada napravio, jasno mu je rekao da ruska nafta preko Jadranskog naftovoda neće ići i točka. Meni je jako drago što se Plenković postavio suverenistički!“ urlao je Zekanović. I onda se toliko zanio pohvalama velikog vođe rvackog naroda da ga je prozvao Aleksandrom Plenkovićem! Eh, na što je spao Aleksandar Plenković da ga od svih HDZ-tovaca najglasnije brani Zeko, novi žetončić u njihovim redovima.

Njegove su riječi odjeknule sve do Srbije, dapače, Zeko je postao zvijezda već spomenutih tabloida, a i Vučko ga se sjetio u svom famoznom obraćanju naciji: „Da si ti živ i zdrav, Hrvoje, još sto godina, Bog da te poživi tako pametnog i mudrog!“ U raspravu se iz ropotarnice političke povijesti uključio i Ante Đapić, nekoć eminentni HSP-ovac koji se volio pozivati na Antu Pavelića, a imao je i određenih ambicija s rehabilitacijom ustašluka. On je posprdno, ali i pomalo ljubomorno komentirao srpske optužbe: „Andrej Plenković ustaša? Ma dajte, molim vas!“

I eto, tako je naš Andrej od izdajnika nacionalnih energetskih interesa preko noći postao heroj suverenizma na braniku domovine, koji se drži sankcija protiv Rusije ko pijan plota. I velikodušno nudi Srbiji Janaf za bilo koju drugu naftu.

I baš kad je pomislio da ga je Vučko opet izvukao iz još jedne neugodne afere i nakon što je energetsko i naftno domoljublje ujedinilo njegove najljuće neprijatelje, eto ti ga vraže, novi tjedan započeo je novim blamom u Ini.

Ko iz vedra neba privelo još dvojicu dugoprstića povezanih s plinskom aferom, zbog koje je nedavno u apsu završio bivši Inin šef trgovine prirodnim plinom Damir Škugor. Uskokova mreža je ovoga puta zahvatila Stjepana Leku, rukovoditelja Prodaje plina i energije u Ini, kao i Vladu Mandića, direktora tvrtke EVN Croatia Plin, jednog od četiriju velikih kupaca Inina plina. Bit će da su maznuli poveću svotu ako su oni prije njih uspjeli zamračiti milijardu.

Da ne ponavljam staru mantru, nakon ovakve epohalne krađe u tvrtki koja je 49,1 posto u državnom vlasništvu, čije članove uprave imenuju premijer i njegovi ministri, u svakoj bi normalnoj državi pala vlada. Ali ne i u Rvackoj! Zato se nakon najnovije akcije policije i Uskoka ministar pravosuđa Ivan Malenica požurio poručiti kako se to ni na koji način neće odraziti na Centralni komitet i njegova predsjednika Andreja Plenkovića. A koji je opet uvređen i iznenađen i nema ništa s tim.

Naravno da je Malenica i ova najnovija hapšenja pokušao predstaviti kao veliki uspjeh pravne države i njenog represivnog aparata, jer Vlada, naime, poštuje rad nezavisnih tijela. Da pukneš od smijeha!

U međuvremenu bi Vučko mogao opet pomoći svom jaranu u Rvackoj. Na primjer, s popisom stanovništva koji upravo traje u komšiluku i koji će zacijelo pokazati alarmantni pad broja pripadnika hrvatske manjine u Srbiji. Pa će se onda Plenki postaviti kao njihov veliki zaštitnik, u čemu će i opet imati plebiscitarnu podršku političkih stranaka u Rvackoj. Jer kada je u pitanju opstanak Rvata, ma gdje bili, tko će ga više piliti po Ini?

Da sam na Plenkijevu mjestu, poslužila bih se Vučkovim riječima upućenim Zekanoviću: „Da si ti živ i zdrav, Vučiću, još sto godina, Bog da te poživi tako pametnog i mudrog!“