Svjetske financijske agencije toliko su FASCINIRANE NASTUPOM našeg mandatara da su odmah objavile da nam je kreditni rejting i dalje u smeću

Želite li saznati sastav nove hrvatske vlade ili što planira predsjednica Republike, kako skija guverner Narodne banke Vujčić ili koji će biti prvi potezi i reforme novog mandatara, trebate samo biti u dobrim odnosima s recepcionarima hotela. Raznih. U domovini i svijetu. Formula je jednostavna – naoko bezbrižno ušećete u foaje, nehajno priđete recepciji i onda tihim glasom prijateljski upitate recepcionara: “Oprostite, ovdje se mogu iznajmiti sobe za popodnevni odmor? Ili na sat?”

“Naravno, to radimo svaki dan!”

“Uz punu diskreciju?”

“Apsolutno”, namignut će recepcionar i sasvim neprimjetno pružiti malu omotnicu u koju ćete ubaciti neku novčanicu u domaćoj ili stranoj valuti.

“A recite, tko će onda biti ministar poljoprivrede?”

“Eh, to malo skuplje košta, ako me razumijete…”

Tako nekako izgleda formiranje nove vlade o kojoj se, kao s eskort damama, cjenka po hotelskim sobama, daleko od očiju javnosti i što dalje od medija koji svaki dan izbacuju probne balone, ne bi li možda pogodili ime nekoga od budućih ministara. A navodno se, kao i od eskort dama, po hotelskim sobama nastoje iskamčiti razne perverzije koje se nisu spominjale prilikom sklapanja pogodbe. No čim su namirisali vlast, mašta je proradila, apetiti su porasli, a nebrojeni koalicijski partneri narajcali su se na pozicije i privilegije i ne odustaju. Supermen Karamarko, kao svodnik koji se suočio s prevelikom potražnjom na tržištu, na sto je čuda jer mu ni samome nije jasno kako smiriti sve te pohotnike koji će ga rastrgati ako im ne zadovolji nastrane želje.

NA TOM TRAGU, kao loše prerušeni mafijaši koji u prugastim odijelima dolaze u hotel u kojem se održava konferencija „Prijatelja talijanske opere“ u nezaboravnom filmu „Neki to vole vruće“, tako su i Nikica Valentić, Branko Mikša, Mladen Vedriš, Franjo Gregurić, Marina Dropulić, Mirko Barišić, Božo Prka, Anton Kovačev i mnogi bivši viđeniji HDZ-etovci u isto vrijeme stigli na „privatni ručak s rodbinom i prijateljima“ u hotel Panorama u Zagrebu, u kojem privremeno stoluju Veliki Toma i njegov štićenik Tihomir Orešković. Od njega se valjda očekuje da na brzinskim pripremama u kratkom roku svlada dva i pol desetljeća mafijaškog vođenja Hrvatske, usavršenog od strane HDZ-a. Čiji su bivši premijeri, ministri i gradonačelnici, svaki prema mogućnostima, ostavili traga u uništavanju poduzeća, gomilanju javnog duga, kao i stvaranju stotina tisuća nezaposlenih, milijuna penzionera i petsto tisuća navodnih branitelja koji uživaju u povlasticama nezamislivima za puk i invalide vulgaris. Velika je šteta da im se ovoga puta, barem kroz kuhinjska vrata, nije pridružio ćaća Sanader, jer njegov doprinos dvadesetogodišnjoj pljački još uvijek je nemjerljiv. Nesumnjivo je bilo vrijedno saslušati njihove savjete i iskustva za buduće vođenje države u kojem će, kao što znamo, Tim biti potpuno samostalan. Što bi rekli kanadski Rvati: Oh, how yes no!

NO BEZ OBZIRA NA POZNATE PODATKE O OTIMAČINI devedesetih, a i šire, još uvijek veliki dio hrvatskih građana kao da pati od stockholmskog sindroma i eto baš HDZ-ejce smatra najvećim domoljubima. Koji se ponovo skupljaju u hotelima i po sistemu – dva tebi, tri meni – dijele plijen. Ovoga puta malo im je otežao situaciju smjerni Božo koji je od silne smjernosti prvo samo sebe nakanio utrpati na mjesto potpredsjednika vlade, a sve ostale potopiti u Saboru, dok se nije suočio s ozbiljnom pobunom u vlastitim redovima. “Čekaj malo, Božo! Primjenjuj ti principe na svom slučaju, a nas pusti u vladu! Što da radimo u Saboru u kojem su laptopi, zamisli, stari tri ili čak četiri godine? O mobitelima bolje da i ne govorimo! Sramota! A i sobe su skučene i namještaj loš! Zar smo se za to borili na izborima?” pitaju se mostovljani, skromni kakvi jesu i isključivo zainteresirani za reforme i boljitak hrvatskog naroda. Zbog velike samozatajnosti zaključili su logično da je ipak pametnije imati pokoje ministarsko mjesto. Voze se bolji auti, nekako i sam narasteš u svojim očima, a i lijepo je doći sa šoferom nedjeljom u Metković. Ako ste mislili da su Zokini ministri neznalice koje je voda nanijela na nesuđene funkcije, pogledajte samo što nas čeka. Ružica ima odlično iskustvo u štali pa nema razloga da se ne zaposli kao ministrica poljoprivrede, gospodin Penanić bio je načelnik općine Tompojevci pa je logično da bude ministar gospodarstva, dok na primjer Grmoja nema baš nikakve veze s policijom, ali je diplomirao povijest kao veliki Toma Karamarko, što je odlična preporuka za ministra unutarnjih poslova. Zar ne? Tko zna koje će im ime, osim dosadašnjih 60, do petka još pasti na pamet?

I dok je u hotelu Panorama trajala redaljka potencijalnih ministara o kojima mandatar nema blage veze, predsjednica Kolinda, kao majka svih Hrvata i državljana Hrvatske, stolovala je u hotelu Lav u Vukovaru. Gdje je prigodno sudjelovala u kolinju i miješala čvarke i kobase, dok su joj tamburaši, kao pravoj državnici, pjevali bećarce. “Bit će kruva, vina, kobasica, jer Kolinda nam je predsjednica”, orili su se razdragani stihovi.

U međuvremenu su Tima Kanađanina poslali u hotel Kempinski u Kitzbühel, na račun Tome Karamarka i njegove svite! Kad je beg bio cicija!? Idi tamo Time i ponašaj se! Pričaj engleski, spominji tamo neke strukturne reforme, fondove štatigajaznam, pa nek’ vide da i mi konja za trku imamo. Samo što dalje od Rvatske! Kad se vratiš, mi ćemo sve dogovoriti, a ti samo reci DA! I pravi se da si sam odabrao ministre.

ŠTO JE I S KIM ZAPRAVO TIM pričao u poznatom austrijskom skijalištu, nemamo pojma jer ispada da od svih velikih „investitourra i vjerrouvnika“ – od Deutche Banka, Goldman Sachsa, Merily Lyncha do Eaton Vancea – među nazočnima nije bilo ni traga. A svjetske financijske agencije toliko su fascinirane nastupom našeg mandatara da su odmah objavile da nam je kreditni rejting i dalje u smeću.

Nakon tog nezaboravnog iskustva, s kakvim će se to programom pojaviti skupusana nova vlada u kojoj će se, kao u vreći s rogovima, tući svak za svoga i svoje interese, ostaje nam da čekamo do petka. Bit će sigurno konzistentno. Kao i pregovori.

Za razliku od HDZ-ovaca koji su se okupljali po hotelima, Zoran Milanović je odradio svoj posljednji let na liniji „Ima li pilota u avionu“. I dok za avion u kojem su hrvatski građani još uvijek nismo sigurni hoće li se srušiti, možemo biti sigurni da će borba za mjesto kapetana u pilotskoj kabini SDP-a biti prilično žestoka. A možda i pomalo prljava. Budući da Alfa Zoka, kao i ćaća Sanader, pati od viška samopouzdanja i manjka samokritike, a osim toga je i ovisan o adrenalinu, teško je da će prepustiti svoju poziciju bez tučnjave. A vojska patuljaka kojom se okružio brojčano je sigurno jača od nezadovoljnika na ljevici, unutar i izvan stranke.

HOĆE LI SE USUDITI PODIĆI GLAVE i reformirati sami sebe, kako bi možda za koju godinu stvarno reformirali državu, teško je predvidjeti. Ono što mogu primijetiti jest to da su oponenti – osim Komadine, Ostojića i Bernardića – tako hrabri da uopće ne žele u javnost. Toliko o unutarstranačkoj demokraciji, stranačkom dijalogu, pravu na vlastito mišljenje i ostalim bajkama o kojima je „sine studio et ira“ – iliti bez srdžbe i pristranosti – na tečnom latinskom Aci Stankoviću zborio naoko pripitomljeni Zoka.

Baš me zanima što o tome misle Zvonimir Mršić, Željka Antunović, Igor Rađenović, Mirando Mrsić, Davorko Vidović ili Josip Leko? Koji uglavnom šute. Stari Rimljani bi na to rekli: abnes carnes. To jest, tko je odsutan, ne dobiva ništa. Pada mi na pamet još jedna: qui tacent, consentire videtur. Iliti: tko šuti, čini se da pristaje.