Vjerojatno su se mnogi HDZ-tovci koji su se, po naređenju velikog vođe AP-a, morali pojaviti u otužnom izbornom stožeru, duboko u sebi nadali da će Zoran Milanović pobijediti već u prvom krugu predsjedničkih izbora kako ne bi dvaput prolazili sličnu agoniju. I kako ne bi opet morali pred kamerama mucati floskule o svom beznadnom nadstranačkom kandidatu u koje ni sami ne vjeruju.

Na njihovu veliku žalost Zokiju je pobjeda pobjegla za dlaku, točnije, za manje od jedan posto, tako da ćemo sljedeća dva tjedna i dalje biti bombardirani besmislicama počasnog generala Dragana, uz jumbo plakate i TV-spotove s dozlaboga nemaštovitim porukama i svakodnevne tlapnje po društvenim mrežama. Da stvar bude gora, u sve to je, prema službenom financijskom izvješću, do 20. prosinca ulupano skoro 775 tisuća eura. Što znači da će sljedeća dva tjedna biti barem jednako skupa. Ako ne i skuplja.

Zašto smo uzalud bacili tolike pare, mora da su se u muci pitali čak i najvjerniji vojnici partije suočeni s mizernim rezultatom Plenkijeva oktroiranog odabranika. Dobro, ajde, nisu baš sve stotine tisuća eura došle samo iz stranačke blagajne, našlo se tu i izdašnih donatora, osobito među pravovjernim gospodarstvenicima, a jedan od građana koji su se odlučili investirati u kampanju bio je i širokogrudni gazda Vlade i HDZ-ta AP, koji se isprsio s čak dvije tisuće eura. Dočim su, otkidajući od usta, predsjednik Sabora Gordan Jandroković Njonjo i potpredsjednik Vlade Tomo Medved iskeširali duplo manje. Al’ uzalud im darežljivost kada je Primorac skoro popušio već u prvom krugu, gdje je uza svu stranačku mašineriju jedva uspio navući bijednih 19 i nešto sitno posto glasova.

Kakav blam i kakav potop raspoloženja u Westinu kada su stigle prve izlazne ankete! Doduše, znali su da ne mogu očekivati neki senzacionalni rezultat, ali ovakvoj razlici od 30 posto, koja je prava šamarčina HDZ-tu, a osobito bahatom premijeru, ipak se nisu nadali. Kakva drama! I kako ćeš to opravdati? Tijekom govora gubitnika Dragana upravo su cinično zvučali oni naručeni uzvici iz publike: pobjeda! pobjeda! Na to se čak i faraon AP mogao tek kiselo nasmijati, nakon što je napokon odlučio izići iz sobe u koju se navodno zaključao kako bi sakrio svoj gnjev. Ni predsjednik Sabora Gordan Jandroković Njonjo nije se mogao suzdržati ni prikriti svoje razočaranje. Proklete kamere ulovile su ga kako kipti od nezadovoljstva zbog tako ponižavajućeg rezultata. Eh, da je njega kandidiralo, bio bi svakako opasniji izazivač mrskom šogiju Zoranu, s kojim se viđa na obiteljskim ručkovima. Ali eto, nije.

Tako je to kada se stranci nametne kandidat iza kojeg ona iskreno ne stoji. Narod ipak nije toliko glup da to ne primijeti i nema te slatkorječivosti koja takvo licemjerje može zabašuriti. Zar poluprazna Mala dvorana na Gripama, u Primorčevu rodnom Splitu, nije bila dovoljno jasan signal da ga članstvo HDZ-ta ne doživljava, ma koliko disciplinirano bilo. Osobito zato što je nečasno izbačen iz stranke kada se 2008. samokandidirao, nasuprot Andriji Hebrangu kojeg su tada odlučili žrtvovati u srazu s Josipovićem i rahmetli Miletom Bandićem. Ako su neki to i zaboravili, Andrija Hebrang bogami nije te je, bez dlake na jeziku, nazvao bivšeg Sanaderova ministra znanosti Dragana Primorca dezerterom i lažnim znanstvenikom, poželjevši mu sve najgore.

Usprkos tome, ili baš zbog toga, AP ga je i odabrao, na užas velikog dijela stranačkih drugara i birača HDZ-ta, koji su radije ostali doma ili zaokružili nekog drugog. Na primjer, Zorana Milanovića, koji se posljednjih pet godina svojim novopronađenim suverenizmom i proračunatim populizmom iz petnih žila trudio dopasti desnici. I uspjelo mu je! Gotovo već u prvom krugu.

Tih bijednih 19 i nešto sitno posto potvrdilo je najcrnje slutnje skeptičnih HDZ-tovih kapitalaca, koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da među 200 tisuća nisu uspjeli pronaći nikoga dostojnog megdana sa Zoranom Milanovićem

A nije da su HDZ-tovci škrtarili na PR agencijama ili da u izbornom stožeru nisu dali sve od sebe, vozajući Primorca od nemila do nedraga, od sjevera do juga Rvacke. Ukratko, posljednjih mjeseci je uvaženi genetičar, forenzičar, znanstvenik i dragovoljac Domovinskog rata u Americi iskakao iz paštete, svojim objavama na Facebooku svakodnevno maltretirao javnost, družio se s kumicama na placu, brstio jagnjetinu i pjevao s bećarima na Benkovačkom sajmu te spašavao trudnice na misama. I svima obećavao da će nas ujediniti.

Nema gdje Dragana nije bilo, dok ga je svojim širokim plećima od maliciozne opozicije i još gorih medija, koji su iskapali razne afere iz njegova prethodnog života, štitio Andrej osobno, hvaleći ga gorljivo na sva usta kao da je on sam u kampanji. A što ćete, čovjek je toliko fiksiran na mrskog mu rivala s Pantovčaka da se naprosto nije mogao suzdržati. Doduše, sada je i premijeru valjda jasno da bi mu bilo pametnije da se malo manje angažirao kako bi se na kraju balade mogao odmaknuti od gubitnika, koji ionako nije član HDZ-ta, zar ne?

Uostalom, to je i počeo suptilno raditi već u izbornoj noći, kada je ‘ladno izjavio da je počasni general Dragan sam želio biti kandidat jer nitko iz vodstva HDZ-ta nije prihvatio prijedlog da sudjeluje u predsjedničkoj utrci.

Drugim riječima, nije imao koga drugoga, što zluradoj javnosti nije baš zvučalo previše uvjerljivo. Očito Andrej misli da bi on osobno bio jedini logičan izbor, ali tolika muda ipak nema. A zašto bi onda dao priliku nekima od svojih izazivača i oponenata u stranci da dobiju na vidljivosti ili nedajbože ugroze njegovu poziciju božanstva?

Hoće li faraon Plen Ki-mun snositi neke posljedice? Je li ovo početak kraja njegove svevlasti? Ili će opet okriviti opoziciju i medije, kao što ga je već krenulo?

Eh, teška su vremena pred HDZ-tovcima, koji sljedećih desetak dana, usred blagdana i proslave Nove godine, moraju smišljati maštovite isprike za Draganov potop i pokušati nekako privući birače krajnje desnice, čije su predsjedničke kandidate indirektno optužili za rasipanje glasova. Ruku na srce, bila je gužva na desnici, no kada bi se zbrojili svi njihovi postoci, čak ako tu uračunamo i Mariju Selak Raspudić, koja sebe smatra centrom, Primorac ne bi dobio više od 36 posto.

Dakle, nisu krivi oni drugi koji su, svaki iz svog razloga i računa, odlučili sudjelovati u izbornom ringu, već loš kandidat HDZ-ta. Kojeg čak i da upakiraju u celofan i stave mu mašnu, ne mogu prodati kao dobar predsjednički materijal ni najokorjelijim biračima HDZ-ta, navodno stožerne stranke u Rvata. Jer osim što iza sebe vuče afere, počasni general Dragan naprosto nema talenta. Uzalud mu neustrašivi motivacijski poziv u izbornoj noći „Zorane, izađi, reci što misliš i što znaš, a ja ću te uvjeriti da je moj program bolji za budućnost Hrvatske!“ kad je time tek izazvao podsmijeh. Dok Zoran na njega nije trošio riječi. Ako je pametan, ni neće.

I što sad? Kako i s čijim parama HDZ-tovci misle uvjeriti birače da u dva tjedna promijene mišljenje? Koga će prisiliti da odriješi kesu kada je svima jasno da je njihov kandidat izgubljeni slučaj? Doduše, bilo je to svima jasno od samoga početka, samo ne Draganu Primorcu. Bilo je jasno i Andreju Plenkoviću, pitanje je samo što mu je ponudio osim financiranja propale kampanje. I tko će to platiti? HDZ? Teško. Osobito ako poraz u drugom krugu bude jednako uvjerljiv.

Kao i uvijek, nema sumnje da će sve završiti na grbači građana Republike Hrvatske. Tko zna koliko će se naših para u budućnosti prelijevati u Draganovu privatnu kliniku i ostale uspješne poslovne pothvate. A za to je vridilo pretrpjeti poraz i malo sramote, zar ne? Uostalom, svaka reklama je dobra reklama, pa makar bila i negativna. Misle li tako i Plenkijevi ljutiti oponenti u HDZ-tu ili će ga možda pitati za zdravlje i uzalud potrošene pare, saznat ćemo uskoro.