Eto, sad svi Hrvati i Hrvatice i ostali građani Republike Hrvatske mogu odahnuti. Nakon iscrpljujućeg pripetavanja izabrano je desetero novih ustavnih sudaca i izbjegnuta je ustavna kriza. Odnosno – trajala je samo deset sati. ‘Ko je tu koga i tko je kriv što je do toga uopće došlo, ovisi o tome koga pitate – vladajuće ili opoziciju. Prema riječima velikog vođe AP-a, odgađanje glasanja o ustavnim sucima s petka na subotu još je jedna blamaža, dapače, salto mortale i odraz kapricioznog, nezrelog, neozbiljnog i neodgovornog ponašanja SDP-a. A činjenica da je predsjednik Hrvatskog sabora, vječni viritelj iza ramena svakog predsjednika HDZ-ta dok god ne padne – Gordan Jandroković Njonjo, velikodušno pristao na SDP-ovu ucjenu, odnosno, zahtjev da se razdvoji glasanje o povjerenju Vladi i faraonu Plen Ki-munu od onog o ustavnim sucima, nije samo dokaz njegove dobre volje, već i nevjerojatne odgovornosti i zrelosti vladajućih koji su tako spasili državu od ustavne kataklizme. Koju su sami zakuhali. A sad vješto okreću pilu naopako.

Ako pitate opoziciju, svi do jednog složit će se da je bilo neodgovorno i apsurdno za imenovanje desetero novih ustavnih sudaca čekati zadnji tren kako bi se, po mogućnosti, ugrozili predsjednički izbori. A oni se, by the way, ne bi ni mogli provesti sa samo tri preostala ustavna suca kojima nije istekao mandat. Da je bilo političke volje, kao što nije, u ovoj superizbornoj godini koja završava utrkom za Pantovčak imalo se više nego dovoljno vremena i za dogovore i pregovore, a bogami je bilo i više nego dovoljno kandidata. Točnije, njih šezdeset troje, među kojima su mnogi s više nego zavidnim karijerama i kvalifikacijama.

Koja je računica HDZ-ta i velikog vođe Plen Ki-muna stajala iza namjernog otezanja, osim brutalne demonstracije sile, teško je reći. Da drži narod u napetosti, igra se živcima opozicije i nametne svoje odabranike, inaugurira Njonju kao privremenog predsjednika Republike, pomogne na neki uvrnuti način svom oktroiranom predsjedničkom kandidatu, počasnom generalu Draganu Primorcu, ili da poentira, što je na kraju i učinio, slavodobitno ustvrdivši da su HDZ-tovci jedini pouzdani i drže se Ustava pa ih narod zato stalno bira? Tko bi ga znao.

Iako je čak i još uvijek aktualni predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, kakav je da je, još prije godinu dana, točnije, 23. prosinca 2023., uputio poziv da se krene u izbor novih ustavnih sudaca i upozorio vladajuće da ne ugroze rokove, tek je u lipnju saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav raspisao javni poziv pravosudnim institucijama, Odvjetničkoj komori, pravničkim udrugama, političkim strankama, pravnim osobama i pojedincima da predlože kandidate za izbor desetero novih sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske. Taman pred ljetni raspust. Jest da se moglo ranije, ali se, eto, nije. Saslušavanja na matičnom odboru započela su polovinom listopada, a pregovori i natezanja s opozicijom, čije su ruke, na veliku žalost HDZ-ta, nužne kako bi se postigla dvotrećinska većina, tek krajem studenoga.

Iz svojih bjelokosnih visina bahati je premijer i poznati dedramatizator AP na sve primjedbe da se kasni s procedurom odmahivao rukom i s ležernim osmijehom objašnjavao da će sve biti odrađeno na vrijeme. A ako ne bude, neće biti kriv on nego maliciozna opozicija, naravno. I tako na kraju i bi! Zar ne?

Oprostite, zar je on mogao pretpostaviti da će mu u’apsiti još jednog ministra na dužnosti, posrnulog heroja korone Malog Vilija Beroša, i da će zbog te afere s krađom javnih para iz zdravstvenog sustava, koja je buknula baš u nezgodnom trenutku, pregovori biti odgođeni? Pa nije on Vidoviti Milan da može proročanski predvidjeti takve stvari! Naravno da se zlurada opozicija naslađivala najnovijom korupcijskom aferom HDZ-tovih kapitalaca i njihovih ravnatelja bolnica pod sumnjom da su udruženi u zločinačku organizaciju, pa su na neko vrijeme ustavni suci pali u drugi plan.

I to nakon što su, na jedvite jade, sklepali pregovaračke timove: u ime lijevo-liberalnih klubova zastupnika – SDP-a, Možemo!, Centra i Nezavisne platforme Sjever, HSS-a, GLAS-a, DOSIP-a i IDS-a – pogađali su se Arsen Bauk, Sandra Benčić i Peđa Grbin dok su stavove vladajućih zastupali Ivan Malenica, Ante Sanader i Krunoslav Katičić. Most je, kao što je poznato, unaprijed s gnušanjem odbio biti uključen u trgovinu HDZ-ta i SDP-a te je odmah najavio da neće sudjelovati u travestiji izglasavanja novih ustavnih sudaca. Koji su na kraju usuglašeni kao i oni prethodni, po sistemu – pet meni, pet tebi – kada je premijer bio Zoran Milanović. Iako su se neki u međuvremenu oteli kontroli pa ih je Zoki u svom gnjevu nazvao isluženim kuhinjskim elementima.

Uza sve to otezanje, nekako su se uspjeli dogovoriti u roku, ali ko za vraga, lukavi su HDZ-tovci u isti dan smjestili izglasavanje nepovjerenja samima sebi i svom gazdi, što je upravo zbog afere Mali Beroš inicirao SDP, i izbor ustavnih sudaca oko čega su postigli dogovor s istim tim SDP-om. Maestralno! Tako da istovremeno mogu uživati u osamnaestom neuspjelom pokušaju smjenjivanja Vlade i optužbama MOST-a, Dalije Orešković i ostalih opozicijskih zastupnika na račun SDP-a, da su jednako pokvarena stranka kao i HDZ te da im je stalo samo do podjele vlasti, a ne do vladavine prava i interesa građana.

Nije baš da narod nije spavao od brige zbog moguće blokade Ustavnog suda, o kojoj se raspravljalo mjesecima, ali svatko s dva neurona u glavi mogao je shvatiti da se radi o još jednom iskazivanju samovolje vladajućih kakva se ne viđa u ozbiljnim državama. Osim toga, ta je tema baš zgodno ispunila medijski prostor uoči prosvjeda radnika Hrvatske pošte, dok se sindikati obrazovanja i znanosti, kao i udruge umirovljenika, tek pripremaju javno iskazati nezadovoljstvo zbog crkavica koje im dijeli HDZ-tova licemjerna vlada. Čiji gazda ne propušta nabrojiti sve svoje senzacionalne uspjehe i uvjeravati ljude da im je bolje nego što misle.

Kao kruna svega, dosadašnji saziv Ustavnog suda izašao je iz ustavnih okvira kada je u petak navečer održao tajnu sjednicu na kojoj su sami sebi, uz tri glasa protiv, produljili mandat dok se ne izaberu novi ustavni suci, a da o tome nisu obavijestili javnost. Sva sreća da takvu protuustavnu odluku nisu imali priliku primijeniti, jer da jesu, otvorili bi Pandorinu kutiju sličnih despotskih poteza.

Na tu opasnu rabotu upozorio je Šaka s Pantovčaka prilikom ekspresne prisege novih ustavnih sudaca, samo nekoliko sati nakon što su izglasani. Tajna sjednica Ustavnog suda u dramatičnoj noći ustavnosudačkog interregnuma novi je moment u cijeloj priči bez presedana, a nekako je teško zamisliti da su se toga dosjetili sami, bez miga velikog vođe AP-a, koji se inače ne miješa u pravosuđe i rad neovisnih institucija. Zar ne?

Ukratko – zbog partikularnih interesa i manipulacija vladajućih država se našla u situaciji u kojoj dosad nije bila. Jer što god da mislili o Ustavnom sudu, činjenica jest da je ta institucija čuvar ustavnog poretka. Takvog kakav jest, kao što reče predsjednik Milanović.

Ali ruku na srce, isto tako neodgovorno i apsurdno bilo je inzistiranje SDP-a da se ne glasa istoga dana i za opoziv AP-a i njegove vlade i za izbor 10 ustavnih sudaca, iz samo njima poznatih razloga. Ako su time željeli dokazati vladajućima da ne mogu raditi što im padne na pamet kada god im je potrebna dvotrećinska većina, efekt baš i nije postignut. Jer osim što su se saborski pregaoci morali pojaviti na glasanju na neradni dan, što se promijenilo od petka navečer do subote ujutro? Baš ništa.

Dojam o političkoj trgovini između dviju najvećih stranki, koje se mrze i dogovaraju u isto vrijeme, nije popravljen. Veći dio javnosti, kojoj se ionako fućka za politiku, doživio je to kao još jedan nepotreban igrokaz od kojeg nema koristi za bolji život, a još manje za pravosudni sustav. U čiju je neovisnost povjerenje rvackih građana ionako najniže u Europi. Nakon ovog ustavnosudačkog pripetavanja, tako će i ostati.