Prošloga tjedna kao grom iz vedra neba puče vijest da ravnateljica Uskoka Vanja Marušić podnosi ostavku iz osobnih razloga. Svi su se pitali kakvi su to razlozi škakljive osobne prirode, pa je i prljava mašta proradila. Nagađalo se o svemu i svačemu, a onda je ispalo da ti razlozi i nisu tako osobni. Marušić navodno odlazi zbog prometne nesreće koju je skrivio njezin vozač Marijan Korade, što nije prijavila glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek, s kojom i nije u nekim pretjerano srdačnim odnosima. Pa se nagađalo da je vozač koristio službeni automobil za svoj ćeif, kao i da nije bio baš pri sebi, zbog čega je njegova šefica sve pokušala zataškati

Zatim se uspostavilo da Vanja Marušić taj slučaj i nije trebala prijaviti DORH-u, jer po Pravilniku Uskoka iz 2019. može autonomno odlučivati i o korištenju službenih vozila i onima koji ih voze. Saznalo se potom da je vozač samo obavljao svoj posao, da se nije vozikao u privatne svrhe, da nije bio ni mrtav pijan ni zdrobljen drogama pa zato i nije trebao podmiriti pozamašnu štetu na automobilu, koja je plaćena iz državnog proračuna. Takve stvari se, naime, u prometu događaju. Procedura je poštovana, na očevidu je bila policija, čovjek je prekršajno kažnjen i tu se zapravo nema više što dodati. Osim da je godinu dana kasnije taj bizaran slučaj, prijavljen anonimnim e-mailom, iznenada postao razlog za smjenu ravnateljice Uskoka.

Otkud odjednom takvo političko čistunstvo i traženje moralne i zapovjedne odgovornosti na najvišoj razini? Zar smo preko noći postali Švedska, gdje ministri daju ostavke zbog čokoladice kupljene službenom karticom, a da to nismo ni primijetili? Hoće li i premijer isto tako abdicirati kada se neki od njegovih zaštitara potuče u slobodno vrijeme u birtiji, ogrebe vrata od auta ili odvali žmigavac zbog nepažnje u službenoj vožnji? Eh, gdje bi nam bio kraj da su svi visoki dužnosnici davali ostavke zbog takvih razloga! Pa bili bismo na vrhu Indeksa percepcije korupcije Transparency Internationala, a ne tamo negdje na pedesetom mjestu, između Saudijske Arabije i Mauricijusa. Ili možda vrijede dvostruki aršini u državnoj službi za one koji su u HDZ-tu i uz HDZ i one koji nisu? Za one koje Veliki vođa Vlade Plen Ki-mun gotivi ili ne gotivi, ovisno o tome koliko mu idu niz dlaku i pokrivaju marifetluke članova njegove stranke?

Zato i ne čudi što su se odmah pojavile sumnje u javnosti, a osobito među opozicijom, da je sve to prozirna isprika za političku smjenu Vanje Marušić, koja je stala na žulj premijeru i svojoj šefici, zlatoustoj Zlati, koja je samo čekala i najmanji razlog da je potopi. I to još od predmeta Plenkijeve miljenice Gabike Žalac, koju se, između ostalog, sumnjiči za namještanje natječaja za europske pare u aferi Softver, slučaju koji se dvije godine kiselio u Zlatinoj ladici. Držala je da je u tom slučaju sve čisto sve dok joj Ured europskog javnog tužitelja, na poticaj OLAF-a, nije pokucao na vrata. A božemoj, bio je to nenamjeran propust, kako je lijepo objasnila pred Odborom za pravosuđe Hrvatskog sabora. I tom je prilikom Zlata pokušala svaliti krivnju na sada već bivšu ravnateljicu Uskoka – „gurnuti je pod autobus“, ko što reče SDP-ov Peđa Grbin – ali to joj nije uspjelo. Valjda se tada čak i AP prepao da bi OLAF to mogao krivo protumačiti.

Osobito zato što je od 2018., otkad mu je na čelu Vanja Marušić, Uskok pokrenuo postupke protiv brojnih kapitalaca iz HDZ-tovih redova – od Josipe Rimac, preko Kazimira Bačića i Lovre Kuščevića do Darka Horvata, prvog ministra kojeg je uhapsilo u mandatu, što je AP-a posebno pogodilo u živac. A kako i ne bi kad je Uskok došao po Darka u subotu, a zamislite, Vlada o tome pojma nije imala! Nečuveno!

Kad smo već kod prometnih nezgoda, zanimljivo kako one do sada još nisu bile razlog za odstupanje s dužnosti. Ni ministrima, a ni ostalim visokopozicioniranim dužnosnicima na čelu državnih institucija. Sjetimo se samo već spomenute Plenkijeve miljenice Gabike Žalac, koja je jureći bez važeće vozačke dozvole teško ozlijedila desetogodišnju djevojčicu, a onda lila krokodilske suze pred kamerama tvrdeći kako nije imala pojma da joj je vozačka istekla. Nakon toga se uspostavilo i da joj je u dvorištu parkiran luksuzni Mercedes E klase u vlasništvu tvrtke Star Rent-A-Car šibenskog poduzetnika Josipa Stojanovića Jollyja, kojem je dodjeljivala razne unosne poslove financirane iz europskih fondova. No sve to nije bilo razlog za Gabikinu ostavku, ona je svoj mandat odgulila do kraja, uz hvalospjeve premijera. A onda je OLAF uzeo stvar u svoje ruke. No od pohvala super sposobnoj bivšoj ministrici AP ni tada nije odustajao. Čovjek valjda ima svoje razloge. Je li moguće da je tako široke duše pa je ostao lojalan vlastitoj odabranici ma za što je optuživali? Teško, jer premijer ipak prvenstveno misli na vlastitu guzicu.

Ili da se podsjetimo slučaja vukovarsko-srijemskog župana Damira Dekanića, koji se pijan ko majka zabio u ogradu službenom Škodom i lagao da nije on vozio da bi bio uhićen godinu dana kasnije. Nakon svega pravednik na čelu Vlade i HDZ-ta Andrej Plenković nije vidio ama baš nikakav razlog za županovu ostavku. Doduše, zamrznuto mu je članstvo u HDZ-tu, ali to Dekanića vjerojatno previše ne boli jer plaćica ostaje, kao i privilegije. Stradali su, dakako, policajci koji su stvar zataškali, pa su promptno dobili suspenziju s posla. Za njih su, očito, vrijedili neki drugi kriteriji.

Sada kada je opijen uspjehom zbog ulaska Rvacke u Schengen i eurozonu, AP očito misli da mu nitko više ništa ne može. Kao i da nitko od njegovih međunarodnih pajdaša neće previše čačkati po razlozima odlaska Vanje Marušić. Tim više jer nam se smiješi i članstvo u OECD-u, Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj, među čijih su 36 članica najrazvijenije zemlje svijeta. Iako nam to članstvo baš ničemu neće služiti i zbog njega nećemo bolje živjeti, lijepo će se vidjeti u CV-u najdugovječnijeg rvackog premijera, čije su ambicije daleko izvan Rvacke i samo mu je nebo granica. I zašto bi se on sad, molim vas, zamarao glupavim spekulacijama opozicije, ili mrskog mu rivala s Pantovčaka Zorana Milanovića, o političkim motivima smjene ravnateljice Uskoka? Svašta!

Uostalom, zar nije više puta lijepo objasnio kako Vlada ne utječe na DORH jer je pravosuđe samostalno da samostalnije ne može biti. Zar tome nisu dokaz brojna hapšenja njegovih odabranika, koja je stoički podnio? To što se povremeno viđao s državnom odvjetnicom u Vladi, pozivao je na red telefonom ili održao s njom sastanak nakon ostavke Vanje Marušić, ama baš ništa ne znači. A na tom su sastanku ionako razgovarali o „unaprjeđenju kapaciteta i uvjeta rada Državnog odvjetništva, kao i materijalnih prava pravosudnih dužnosnika“, a ne o tamo nekom vozaču.

I što se sad žili mostovljanin Nikola Grmoja, koji tvrdi da je Vanja Marušić željela pokrenuti istrage protiv šefa Vlade i njegova potkapacitiranog ministra obrane Marija Banožića – ili čak ponuditi nagodbu Josipi Rimac da tereti AP-a osobno, što nikako nije odgovaralo zlatoustoj Zlati. Koju, osim toga, nije ni obavještavala o istragama.

A onda još i mlitavi Peđa Grbin traži tematsku sjednicu Odbora za pravosuđe, na koju bi se pozvalo i Zlatu Hrvoj-Šipek i dojučerašnju ravnateljicu Uskoka, kako bi se ova situacija raščistila. Ma dajte, molim vas! Zar to nije evidentni pritisak opozicije na pravosuđe, dakako, pod utjecajem podivljalog predsjednika Republike? Pa tko ne bi vjerovao premijeru ili zlatoustoj Zlati? Sve što se dogodilo samo je dokaz da je Rvacka pravna država u kojoj vozači i njihove prometne nezgode mogu utjecati na smjenu ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Pitanje je samo hoće li Europćani progutati tu priču. Doduše, ako ništa ne mogu Orbánu, zašto bi se sad zamarali Plenkovićem, koji je ionako na pravoj strani povijesti? A to je ipak najvažnije, zar ne?