Iako neumrli rvacki predsjednik Franjo Tuđman zbog svojih dubioznih tumačenja stvarne prirode fašističke tvorevine NDH u legendarnoj knjizi somnabuličnog naslova „Bespuća povijesne zbiljnosti“, nikada nije pozvan u posjet Državi Izrael i iako je Država Izrael baš zbog toga Republiku Hrvatsku priznala tek 1997. godine, najveći podupiratelj židovskog naroda u ovoj strahovitoj situaciji koja je počela brutalnim terorističkim napadom Hamasa i masakrom civila u Izraelu – upravo je HDZ. Onaj isti HDZ koji 30 godina nije uveo posjet Jasenovcu kao obvezni dio školskog kurikula i koji tolerira povijesni revizionizam i ustašofiliju na svakom koraku – od stadiona do grafita na gradskim fasadama.

Dakako, na čelu s najvećim Europćaninom kojeg je Rvacka ikada imala, čak većim nego što je Ćaća Sanader bio, neupitnim demokratom Andrejem Plenkovićem, koji nije imao muda staviti pozdrav „za dom spremni“ i isticanje ustaških simbola u Kazneni zakon, već su ostali u Prekršajnom. S nešto višim globama, doduše. Naime, notorna je činjenica da su još prije ohoho godina Židovska općina i ostali predstavnici naroda žrtava ustaškog režima od Sabora zatražili da se upotreba fašističkog pozdrava koji je ekvivalent nacističkom Sieg Heil! u Hrvatskoj tretira jednako kao u Njemačkoj i Austriji. Pa da vidimo koja će junačina mjeriti kukuruz desnicom ako zbog toga mora u bajbok!

No iako je trenutačno najglasniji u podršci Državi Izrael i iako je naricao nad žrtvama holokausta prilikom posjeta Yad Vashemu, Velikom vođi Andreju to nije padalo na pamet, već je pronašao jedno od svojih „biti jeben i pošten“ rješenja, da se slučajno ne bi zamjerio jastrebovima u vlastitoj stranci ili nedajbože biračima koji drže sliku Ante Pavelića nad krevetom. Najveći pjesnik među ministrima Gordan Grlić Radman, koji je nedavno u Stocu sudjelovao na komemoraciji žrtvama Križnog puta, među kojima su bili i ustaše, otišao je čak i korak dalje u iskazivanju podrške židovskom narodu te je okačio izraelsku zastavu na prozor ministarstva od vanjskih stvari, zbog čega je Šaka s Pantovčaka Zoran Milanović – neumjereno kako on to već zna – ispalio na mozak.

Naime, zbog pobijenih palestinskih civila i humanitarne katastrofe u Gazi, gdje su ljudi danima bez vode, struje i hrane, izgubljeni među ruševinama kuća pogođenih projektilima namijenjenim terorističkim ciljevima, u paničnom bijegu prema sjeveru, hrvatski predsjednik izvalio je rečenicu koja mu nije trebala – a to je da je Izrael, koji ima puno pravo na samoobranu, izgubio njegove simpatije. Da je to izrekao na mudrije i diplomatskije, kao što to čine čelnici UN-a, naprimjer, kada kažu da se u obrambenom ratu mora poštovati međunarodno humanitarno pravo i na sve načine poštedjeti civile, ne bi se pravednik Plenki sada imao čime naslađivati niti bi Zoki prouzročio takvo međunarodno čuđenje kakvo već jest.

No to je priča sama za sebe, vrlo kompleksna i mučna, a započela je krvavim pohodom Hamasa na teritorij Izraela u kojem je živote izgubilo preko 1400 izraelske djece, žena i civila, koji su mučeni i ubijani na najbrutalnije moguće načine. Da ne spominjem poklane i spaljene obitelji po kibucima ili mlade ljude otete s pustinjskog glazbenog festivala, o čijim se sudbinama ne zna i kojima prijeti javno pogubljenje. S druge strane, izazvana izraelska odmazda rezultirala je smrću i patnjama nevinih ljudi stiješnjenih na prostoru Gaze, što je Hamasu, koji ih koristi kao živi štit, sasvim sigurno bio i cilj. Sve to najviše ide na ruku optuženom ratnom zločincu Vladimiru Putinu, jer je ruska agresija na Ukrajinu pala u drugi ili treći plan i mediji se time sve manje bave. Budući da eskalacija sukoba na Bliskom istoku može poprimiti nezamislive razmjere, osobito ako se u cijelu priču uključi Iran, njome će se baviti veliki igrači, dok Rvacku nitko neće previše pitati za mišljenje niti će ona na to moći utjecati.

Međutim, ono na što je rvacka vlast mogla utjecati posljednjih desetljeća, a osobito posljednjih sedam godina, otkad je najdugovječniji premijer AP u sedlu, jest atmosfera u društvu koja je oprečna HDZ-tovom deklarativnom antifašizmu i osudama holokausta, u kojem je pobijeno šest milijuna Židova. Značajan doprinos toj brojci dao je i rvacki autohtoni ustašluk, o kojem vladajući imaju vrlo maglovite stavove.

I zato, kakve li ironije, u dane kada se cijela Plenkovićeva vlada solidarizirala s Izraelom i izražavala sućut zbog žrtava najbrutalnijeg terorističkog napada u posljednjih 50 godina, na osječkoj Opus Areni uoči utakmice Hrvatska – Turska osvanuo je transparent s ustaškim U, na koji nitko nije reagirao iako su nadzorne kamere snimile počinitelja. No to nisu primijetili ni zaštitari ni policija. A kada su Vatreni popušili prvi fatalni gol, iz navijača je provalilo zatomljeno fašističko domoljublje pa se s tribina zaorila ustaška budnica „Boj se bije, bije, ustaški se barjak vije“.

Hm? Baš nezgodno. Kako sad objasniti svijetu da se radi tek o šačici huligana koji ne žele dobro ni hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji ni državi kao takvoj – kao što je, zgražajući se, cijeli slučaj komentirao veliki vođa Plen Ki-mun. Čija Vlada pruža bezrezervnu podršku Izraelu.

Badava je policija promptno pohapsila dvanaest navijača „zbog sumnje u protupravna ponašanja kažnjiva po Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i izvođenja neprimjerene pjesme tijekom odigravanja utakmice“, ostaje činjenica da otkad nam je neovisne i demokratske Rvacke, govor mržnje i arlaukanje ustaških pjesama i pozdrava postali su praksa. Dakako, ne samo na stadionima, već i na koncertima estradnih zvijezda, čije hitove ne vole samo predstavnici ostrašćene radikalne desnice, već i mnogi članovi i simpatizeri HDZ-ta. Dok je „za dom spremni!“ kojim započinje Thompsonov megahit „Čavoglave“ Visoki prekršajni sud proglasio poetskim stihom.

Takva politika proizvela je generacije mladih koji vjeruju da je zločinačka tvorevina NDH bila ostvarenje tisućljetnog rvackog sna i ne vide baš ništa loše u tome da uzvikuju „za dom spremni!“ I naravno, izjednačavaju partizane s ustašama, antifašiste s fašistima, jer su u javnom diskursu, osobito rvacke dalekovidnice, njihovi zločini izjednačeni. Iako su jedni počinili genocid nad Židovima, Srbima i Romima i hrvatskim antifašistima i predali veliki dio zemlje Italiji kao vjerni sluge Benita Mussolinija, a drugi se borili protiv najvećeg zla 20. stoljeća i svrstali Hrvatsku na stranu pobjednika odnosno zapadnih saveznika.

Uostalom, nije li se neumrli predsjednik Franjo proslavio svojim predizbornim govorom na Cvjetnu nedjelju 1990., kada je pred zapaljenom masom izjavio kako je sretan da mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka? I nije li bivša predsjednica Kolinda Nacionale, koja i dalje pikira na neku od međunarodnih funkcija, tvrdila kako je „za dom spremni!“ drevni hrvatski pozdrav? I nije li predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković Njonjo, u ime pokrovitelja godinama držao slovo na ustaškim dernecima u Bleiburgu, sve dok Austrija nije zabranila te takozvane komemoracije. Na dirljive govore u čast „poginulih hrvatskih vojnika“ – čitaj, ustaša – bolje je i ne podsjećati. Pa što onda da mladi misle kad ionako, zahvaljujući udžbenicima, o tom dijelu povijesti blage veze nemaju? Čemu se čudimo?

Iako je glorifikacija fašizma Ustavom zabranjena, zanimljivo kako se rvacki represivni aparat pokreće isključivo zbog straha od UEFA-e, europske nogometne unije, kao i FIFA-e, svjetske nogometne organizacije, koje zbog takvih pojava najoštrije kažnjavaju ne samo hrvatsku nogometnu reprezentaciju – i to praznim stadionima bez gledatelja – već i nogometne klubove koji su do sada iskeširali masne svote zbog „nestašluka“ svojih navijača.

I dok se Europa, zbog velikog broja migranata ili vlastitih državljana arapskog porijekla, suočava s protuizraelskim demonstracijama podrške Palestincima i strahuje od mogućeg globalnog džihada u režiji terorističkih organizacija, Hrvatska još uvijek nije završila Drugi svjetski rat.

Pa kad već ni jedna rvacka vlada nije znala neoustašluku stati na kraj, čini se da će nogometne organizacije umjesto njih odraditi posao. I prisiliti državne organe da postupaju prema postojećim zakonima, hapse zaluđene huligane i tako provedu uspješnu deustašizaciju društva. Umjesto obrazovnog sustava, o nakaradnosti fašističkih pozdrava, rasizma i govora mržnje mlade će naučiti UEFA i FIFA. Kakav blam za državu!