Moć je, kao što je poznato, ultimativni afrodizijak. Je li moguće da su svi politički vođe u Hrvata privatno zapravo IMPOTENTNI pa im je nužno potreban takav snažan stimulans da bi im se barem povremeno digao? Dakako, osjećaj samopouzdanja i zadovoljstva vlastitim životnim dostignućima
Sjećate se kad su nas Slovenci ucjenjivali s blokadom pregovora za ulazak u Europsku uniju? Nikad veće sloge među političkim strankama koje su međusobnu mržnju preusmjerile prema zapadnom komšiji, dok je premijerka Jadranka Kosor raspetljavši situaciju svojim intenzivnim očijukanjem s Borutom Pahorom, postala nacionalna heroina. Da nije presude Arbitražnog suda, koja je opet izazvala sezonski rat između nas i hudih Janeza, na Plenkovićevu mjestu dala bih je izmisliti. Može li išta tako ujediniti razjarenu i podijeljenu javnost i političke oponente kao zajednički neprijatelj koji ugrožava naše more i granice? Eto, baš kad je eskalirala gadna tučnjava oko refašizacije Hrvatske, Agrokora, Zakona o koncesijama, Povjerenstva za prošlost, nefunkcionalnog pravosuđa i prezaduženog zdravstvenog sustava, Bog je bio milostiv. I nagovorio omraženog predsjednika Arbitražnog suda Gilberta Guillaumea da donese odluku o razgraničenju nas i njih, koja je izazvala pravedni bijes vascele nacije. Zahvaljujući njemu, mediji će, osim o rekordnom broju noćenja i prokletim slovenskim carinicima koji provode ciljane kontrole na granicama, imati o čemu rastezati cijelo ljeto. Tko zna, bit će da je Plenković nazvao kolegu Cerara, kao onomadne Sanader Janšu, i ljubazno ga zamolio da radi što veće cirkuse u Piranu i oko njega, kako bi odvukao pažnju hrvatskih ljudi s hrvatske surove stvarnosti…
Komentari