Eh, pa što taj Donald Trump, hodajuća katastrofa ne samo za Ameriku već i za cijeli svijet, nije konzultirao vojnika Dragana, takozvanog nestranačkog kandidata HDZ-ta, i pitao ga za savjet kako se domoći predsjedničke funkcije.

Naime, uvaženi rvacki znanstvenik došao je prošloga tjedna do originalne zamisli kako uništiti svog protukandidata, neobuzdanog Zokija Milanovića. Lucidan kakav već jest, pozvao je generale i ostale časnike Hrvatske vojske da predsjedniku otkažu poslušnost. I ne pojave se na sastanku koji je kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik Republike Hrvatske sazvao s načelnikom Glavnog stožera, zapovjednicima grana i načelnicima uprava GS OSRH. I to, zamislite, u prostorijama Glavnog stožera, u zgradi Ministarstva obrane, pred kojim su zatraženi crveni tepih i postrojavanje Počasno-zaštitne bojne, čime je osim AP-a posebno bio iznenađen i uvređen resorni ministar Ivan Anušić.

Ukratko, predsjednički kandidat HDZ-ta pozvao je hrvatske časnike da izvrše vojni udar iliti puč, a onda će im vojnik Dragan, kada jednom postane predsjednik Republike, iz zahvalnosti vratiti činove i aktivirati ih iz penzije ako ih se Zoki drzne prijevremeno riješiti. Kakav je genij taj pedijatar, forenzičar, genetičar, znanstvenik i vlasnik privatne klinike prof. dr. sc. Dragan Primorac! Eto, toga se čak ni beskrupulozni Donald nije sjetio. Iako je posegnuo za svim vrstama obmana i laži, pogrda i prostota kako bi ih uputio „pokvarenom“ i senilnom Joeu Bidenu i ludoj, nestabilnoj, glupoj i nesposobnoj Kamali Harris, koju je, osim jalovom i očajnom ženom bez djece koja živi s mačkama, proglasio i komunistkinjom. Dok je izvjesni šaljivdžija, stand-up komičar Tony Hinchcliffe na jednom od Trumpovih masovnih predizbornih skupova nazvao Portoriko „plutajućim otokom smeća“, pljunuvši tako na sve Latinose koji žive u Americi. I sada sigurno neće glasati za republikanskog pajaca. Zato se i cijela četa Trumpovih PR-magova uprla sanirati štetu pa su mu navukli fluorescentni prsluk i ubacili ga u smetlarski kamion ne bi li uvjerio svoje sugrađane porijeklom iz Južne Amerike da ih voli više od svega, majke mu. Zato je i izgradio 664 kilometra zida na granici s Meksikom u koji je ulupao milijarde dolara, a ako pobijedi, ulupat će još i više jer je obećao da će ga i završiti. Naravno, kako bi spriječio ilegalne migracije i dolazak novih Latinosa, što je jedno od važnijih predizbornih obećanja koje je dao svojoj rasističkoj sljedbi.

E sad, ako je nama već preko glave prepucavanja između Šake s Pantovčaka i Velikog vođe Plen Ki-muna, uz kibiciranje vojnika Dragana, a službena kampanja za predsjedničke izbore još nije ni počela, zamislite kako je tek Amerikancima, koje Trump i Harris već mjesecima bombardiraju međusobnim optužbama, uvredama, sablažnjivim reklamama, SMS, WhatsApp i inim porukama s raznoraznim obećanjima i, ukratko, ne daju im disati. Jumbo plakati s likovima predsjedničkih kandidata na svakom su koraku, masovni skupovi po sportskim arenama poput putujućeg cirkusa pune medije dok crveni i plavi aktivisti idu od vrata do vrata i vuku za rukav neodlučne. Zato je i zavladala specifična vrsta predizborne tjeskobe, zbog koje 25 posto Amerikanaca pati od insomnije, to jest ne može oka sklopiti od muke i neizvjesnosti, dok 82 posto njih smatra ove izbore emocionalnim roller-coasterom.

Naime, za razliku od Rvata koji su u posljednjih pet godina otupjeli na niske udarce i kočijaški jezik državnog vrha pa ih za politiku uglavnom zabole uvo, Amerikanci su angažirani dušom i tijelom jer smatraju da su ovi izbori biti ili ne biti, ne samo za njih nego i za cijeli svijet. I tu su apsolutno u pravu. Zbog ruske agresije na Ukrajinu koja ulazi u treću godinu i ne vidi joj se kraja, eskalacije sukoba svih sa svima na Bliskom istoku, uz prijetnje Irana nuklearnim oružjem, dok raste opasnost od izbijanja Trećeg svjetskog rata, a prirodne kataklizme pogađaju sve kontinente, nikome bogami nije svejedno tko će sljedeće četiri godine biti na čelu najmoćnije države na planetu.

I dok cijeli svijet sa zebnjom iščekuje rezultate bespoštedne borbe za Bijelu kuću, koji bi, kako je napisao jedan novinarski kolega, ako nisu povijesni, mogli biti pogubni, osobito za Ukrajinu, klimatske promjene, odnose sa saveznicima u NATO-u i EU-u i američku demokraciju, Rvate baš previše i ne tangira što se preko Bare valja. Imamo mi i vlastite predsjedničke izbore, koji, doduše, još nisu raspisani, ali kao da jesu. Jest da o njima ne ovisi sudbina svijeta, ali makljaža kojoj svjedočimo jednako je žestoka i prizemna kao i ona koju generira opasni populist s narcisoidnim poremećajem Donald Trump. Inače pravomoćno osuđen za krivotvorenje poslovnih dokumenata i plaćanje porno glumici Stormy Daniels za šutnju o njihovim neprimjerenim odnošajima, dok sudski procesi za otvoreno poticanje juriša na Capitol Hill 6. siječnja 2021. s ciljem poništavanja Bidenove pobjede, još uvijek traju. U tom kaosu bez presedana, kojim su opasno uzdrmani temelji američke državnosti, poginulo je petero ljudi, a desetero je teško ozlijeđeno. Osjeća li se Trump zbog toga odgovornim? Ni najmanje.

Iako su vođe tog juriša iz redova ekstremno desnog pokreta Proud Boysa osuđeni i na preko 20 godina bajbukane, mnogi Amerikanci strepe da bi se sličan scenarij mogao ponoviti jer republikanski jastrebovi na čelu s Trumpom ne kriju da ni ovoga puta neće priznati rezultate izbora ako ne budu išli u njihovu korist. Uslijed predizbornog ludila koje toksično djeluje na ionako duboko podijeljeno društvo, Amerika je opet na rubu građanskog rata, koji bezobzirni i nepredvidivi Trump i dalje potpiruje.

Osobito nakon što je preživio famozni pokušaj atentata te krvavog uha i uzdignute pesnice urlao: borite se! Nakon toga flaster na uhu postao je prepoznatljiv modni detalj republikanaca i njihove sljedbe. Kakav predizborni trik! U svemu tome neskriveno uživa poremećeni ruski tiranin Putin Grozni, koji baš kao i ostali svjetski autokrati i diktatori, zaziva Trumpovu pobjedu, uvjeren da će mu kada se opet domogne Ovalnog ureda, prepustiti pola Ukrajine i smanjiti američka davanja za NATO. A onda „vae victis!“ što bi rekli stari Rimljani. Iliti – jao pobijeđenima! Ognjem i mačem obračunat će se Donald sa svim svojim političkim protivnicima na domaćem terenu, poharati institucije i uvesti zakone koji će nemilosrdno pregaziti stečena ljudska, a osobito ženska prava. O zdravstvenoj skrbi za 40 milijuna Amerikanaca poznatoj kao Obamacare, koju namjerava ukinuti, da i ne govorimo. I tako će opet učiniti Ameriku velikom!

U izbornoj noći 5. studenoga, koja vjerojatno neće iznjedriti pobjednika zbog specifičnog i zastarjelog elektorskog sustava prema kojem predsjednikom SAD-a ne postaje onaj koji je osvojio najviše glasova birača, već glasova elektora – odnosno, 270 od njih 538 – ostatku demokratskog svijeta ostaje tek moliti se Bogu da Amerikancima prosvijetli pamet. A onima koji nisu pobožni da se pouzdaju u minimalnu prevlast zdravog razuma i pošteno prebrojavanje glasova. Osobito u tradicionalno promjenjivim državama, takozvanim Swing States, koje odlučuju o izborima, a to su Pennsylvania, Wisconsin, Michigan, Sjeverna Karolina, Georgija, Arizona i Nevada.

A ako Trump nekim sretnim slučajem izgubi, ostaje nada da nije čuo rvackog vojnika Dragana i da neće pozvati američku vojsku na neposluh i vojni udar. Dotle u našoj maloj prćiji od zemlje prljave igre bez granica tek počinju. Pritom među kandidatima nemamo na vidiku nekoga sličnog Kamali Harris iako i Marija Raspudić i Ivana Kekin imaju intelektualnog potencijala za verbalni megdan s alfa mužjacima u predizbornom ringu, međutim, stranačka infrastruktura im je slabašna.

Ali zato imamo navodno lijevog kandidata, koji po mnogočemu, a osobito stavovima prema Rusiji i Orbánu, vrijeđanju žena i aktivista kao i verbalnim eskapadama, puno više podsjeća na Trumpa nego na američku demokratsku kandidatkinju. Koja ima šanse postati prva žena, prva Afroamerikanka i prva osoba azijskog podrijetla na čelu Sjedinjenih Američkih Država. E, to bi bio povijesni trenutak, ne samo za Amerikance već i za cijeli svijet! Dok izgledna pobjeda Zorana Milanovića to sasvim sigurno neće biti. Ali je, nažalost, jedina brana autokraciji i utapanju u kaljuži HDZ-tove korupcije.