‘Da na trepavicama stoje, neću maknuti nikoga do kraja mandata. Ni Horvata, ni Ćorića, ni nikoga drugog. Nema toga, da mi je ne znam što u životu, da će diktirati što ćemo raditi, tko će biti u Vladi, a tko ne. Ne postoji taj akter!“ grmio je s visoka, kako samo on to zna, stameni premijer Plenković. Bila je to poruka opoziciji koja je inicirala smjenu Darka Horvata, sada već bivšeg ministra graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine, te počela skupljati potpise za političko smaknuće Tomislava Ćorića, kojeg je bivši pomoćnik optužio da je imao svoje prstiće u aferi Vjetroelektrane.

Zbog svog poznatog inata i dalmatinskog dišpeta, Andrej je kao i uvijek do sada bio spreman zubima braniti neobranjivo i štititi ministre za koje se iz aviona vidi da su nesposobni, a postoje i opravdane sumnje da su korumpirani. Uostalom, nije li sve afere vezane uz tvrtku Državne nekretnine i CERP o kojima su progovorile zviždačice u tjedniku Nacional, proglasio hajkom, harangom, orkestriranim napadom licemjernih aktera na političkoj sceni koji od dosade ne znaju što bi pa čačkaju nos i pokreću interpelacije samo da bi gadili njegove najbliže suradnike.

Ali eto, nitko nije morao stajati na trepavicama niti je Plenković morao pogaziti svoj pregolemi ego, jer je USKOK odradio Horvatovu smjenu i prije no što se o njoj raspravljalo u Saboru. U javnost je iscurilo i da su pod istragom potpredsjednik Vlade Boris Milošević, ministar Josip Aladrović i bivši ministar Tomislav Tolušić, kao i još neka manje zvučna imena, takozvana sitna boranija, svi upleteni u razna pogodovanja prilikom dodjele bespovratnih europskih sredstava obrtima i tvrtkama. Sve sami divni ljudi koje je Andrej Plenković osobno imenovao kako bi čistih ruku krenuo u novi početak. Da pukneš od smijeha.

Iako je na prvi pogled ostao uvređen i iznenađen, jer ga nitko iz USKOK-a ni DORH-a nije obavijestio da u subotu prijepodne namjeravaju apsiti aktualnog ministra graditeljstva, Plenkoviću je ova akcija zapravo legla ko kec na asa. Isto kao i sumnja na nečasne radnje potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i ministra Aladrovića, zbog čega će im pozivi na ispitivanje u USKOK-u biti poslani poštom. Nije li to upravo sjajna prilika da se riješi onih koji su mu dopizdili, kako iz vlastitih redova tako i iz redova SDSS-a, a da pri tome nikome ne mora objašnjavati zašto.

I iako se Plenković pred medijima pjenio zbog čudnog tajminga i sumnjive žurbe pravosudnih institucija, tajming zapravo najviše odgovara upravo njemu. Jer da Horvat nije završio u Remetincu i navodno sam zatražio razrješenje s ministarske dužnosti, premijera bi čekala nemoguća misija da ga brani pred napadima opozicije u Saboru, gdje se baš ovoga tjedna trebalo glasati o njegovu opozivu. Ovako, jelte, opozvo se sam i omogućio premijeru da na tu poziciju konačno imenuje nekog tko će obnovu pokrenuti s mrtve točke.

Sve se to događalo u nevjerojatno uspješnom tjednu, u kojem je Plenkovićeva vlada svečano predstavila paket populističkih mjera težak 4,8 milijardi kuna za ublažavanje posljedica inflacije i poskupljenja energenata. Istovremeno je, zahvaljujući svojim čarima i neodoljivom šarmu, kao i nevjerojatnom utjecaju i reputaciji Rvacke u EU-u, Andrej od tete Ursule von der Leyen iskamčio godinu dana produljenja roka za korištenje onih pet milijardi kuna iz Fonda solidarnosti EU-a za sanaciju štete od potresa.

Bio je to sjajan tjedan i zato što se, nakon afere s obnovom stana šefa premijerova kabineta Frka-Petešića, otvorila Pandorina kutija zloporaba raznih povlastica kojima se šakom i kapom koriste saborski zastupnici iz svih stranaka, a osobito SDP-a. Dapače, Peđa Grbin i Arsen Bauk, pored HDZ-tova Josipa Đakića, otkriveni su kao rekorderi u primanju državnih naknada – što za odvojeni život od mame i tate, što za putne troškove. Iako im to zakon omogućuje, baš kao i Frka-Petešiću kojeg su prozivali i kritizirali, posrali su se sami sebi u usta i izgubili još ono malo povjerenja javnosti koje su imali. Dakako, na sreću i veselje Andreja Plenkovića, koji je s pravom likovao: „Gdje su moralne vertikale, Grbin i Bauk? Zato je Bauk i uštedio toliko para!“

I baš kada mu se sve tako lijepo posložilo, kada je uništio političke neprijatelje njihovim vlastitim oružjem, eto ti šamara od DORH-a. Zar je to hvala šefice DORH-a Zlate Hrvoj-Šipek saborskoj većini koja ju je podržala? Ha? Kakvo je to ponašanje i neposluh? Doduše, možda je ovaj neprimjereni premijerov ispad, protumačen kao nečuveni pritisak na neovisnost pravosuđa, bio samo odlična gluma. Jer on je, priznat ćete, talentirani glumac kojem leže različite uloge – od dramskih do komičnih.

Naime, prema jednoj od teorija zavjere, Andrej je zapravo sam potaknuo iznenadnu revnost represivnog aparata, koji se četiri godine nakon što se po babu i po stričevima pogodovalo tvrtkama za dobivanje potpora iz europskih fondova, odlučio na spektakularno privođenje Horvata. Priznat ćete, teško je u ovoj zemlji povjerovati u neovisnost pravosudnih institucija i hapšenje ministra na vlastitu inicijativu. A možda je o pogodovanjima nešto načuo i OLAF pa su rvacke institucije morale djelovati navrat-nanos.

No budući da obnova u Zagrebu i na Baniji stoji, a Rvacka je u dvije godine uspjela potrošiti tek četiri posto poklonjenih europskih para, ne bi bilo čudno da se Andrej pod svaku cijenu želio riješiti Darka Horvata. On ionako u HDZ-tu figurira kao Karamarkov kadar koji je, ne zna se zašto, osim možda ucjenom, opstao kao ministar, i to u tri različita ministarstva.

Zamjerio se Horvat i mnogim stranačkim drugovima koji nisu toliko glupi da ne vide kako se bageri nisu ni pokrenuli, a zbog svega je u očima javnosti dakako kriv vladajući HDZ. Dakle, postoji opravdana sumnja da je Plenki želio Darku dati pedalu, ali, naravno, ne onda kada od njega to traže opozicija, mediji i javnost. Da premijer nije tvrdoglav ko mazga, mogao je to učiniti puno prije i sam od sebe, a ne da se dovodi u situaciju da moli i kumi Europćane za produljenje roka za Fond solidarnosti, što još nijedna zemlja do sada nije učinila.

Naravno, postoji i ona druga teza prema kojoj se prošlog vikenda zapravo dogodio državni udar, i to iznutra. Drugim riječima, neki moćni HDZ-tovci koji premijera ne mogu očima vidjeti, upravo su kroz pravosuđe pokrenuli rušenje Vlade i njega kao predsjednika stranke. I tako je pao i petnaesti ministar u dva Plenkovićeva mandata, a kako stvari stoje, uskoro bi mogao i šesnaesti, što bi za Vladu bilo kobno. Naime, izgubit će potporu Čačićevih Reformista.

Da se i Tomislavu Ćoriću trese stolica, bilo je jasno još od početka afere Vjetroelektrane, čija je glavna zvijezda neokrunjena kraljica Knina Josipa Rimac. Ona je očito odlučila povući sa sobom na dno i voljene kolege iz HDZ-ta, s kojima je surađivala u raznim lukrativnim poslićima. Tako je jedan od osumnjičenika u navedenoj aferi Domagoj Validžić, bivši pomoćnik Ministarstva zaštite okoliša i energetike, policiji mrtav ‘ladan rekao da je sve za što ga se sumnjiči, a to je pogodovanje Milenku Bašiću pri izgradnji vjetroelektrane Krš-Pađene, radio po nalogu tadašnjeg ministra Tomislava Ćorića. Za to, navodno, ima dokaze u obliku raznih e-mailova. Eh, ta tehnologija, baš je vraška stvar.

I ma koliko se Plenković zaklinjao da je ovo neki drugi, a ne Sanaderov HDZ, upravo se u njegovoj eri zaredalo bezbroj korupcijskih skandala čiji su glavni akteri bili redom njegovi ministri – od Tolušića do Gabrijele Žalac. Tko zna, možda mu je ovime USKOK zapravo napravio uslugu i otvorio vrata za novi početak.

I dok Most, SDP, Suverenisti i Možemo! zazivaju prijevremene izbore, što bi bila logična posljedica ovakvog blama u svakoj demokratskoj zemlji, da se na trepavice postave, premijer ih neće poslušati. Umjesto toga, nema mu druge nego temeljito rekonstruirati Vladu prema USKOK-ovim smjernicama. Jer, kao što netko reče, u Rvackoj se ministri ne smjenjuju nego hapse. Baš da vidimo tko je sljedeći!