Budući da nije putnik iz BiH, Srbije, Sjeverne Makedonije i Kosova i da nije viđen kako đuska usred uznojene gomile u nekom noćnom klubu, a nije ni časna sestra iz Đakova – tehnički premijer Plenković, koji se družio s covid-pozitivnim Novakom Đokovićem, ne mora u samoizolaciju na dva tjedna. Tako su zaključili epidemiolozi i Nacionalni krizni stožer, kao i šef Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak koji, pak, iz istih razloga jest u samoizolaciji. Iako bi prije samo dva mjeseca netko drugi u takvom slučaju bio proglašen bioteroristom, dok bi ga policija privela u prisilnu karantenu i pratila njegovo kretanje, mam se sasvim druga slika kaže… rekli bi v Gruntovcu.

Budući da predizborna kampanja ulazi u finale, a Andrej koji tvrdi da puca od zdravlja ipak je premijer, Alemka Markotić, Krunoslav Capak, kao i Davor Božinović – trio fantasticus kojem je nacija svojedobno slijepo vjerovala – puno su tolerantniji prema premijerovu nonšalantnom ponašanju dok jezdi Rvackom od nemila do nedraga, negoli prema takozvanim malim ljudima. Kako narod ipak nije tako retardiran kakvim ga HDZ-ovci drže i kako je novi val covida-19 očekivano navalio svom silinom, nakon što je Hrvatska naprasno ukinula sve restriktivne mjere, igranje s izborima uslijed epidemije moglo bi se Plenkoviću obiti o glavu kao bumerang. Da se nije toliko žilio profitirati na pobjedi nad prvim valom pandemije i privremeno nabujalim rejtingom HDZ-ta i da nije navalio na izbore u nedoba, kada je zdrav razum svima, osim njemu, govorio da je prerano i prenaglo, možda korona i neodgovorno ponašanje vladajućih ne bi postali jedina tema predizborne kampanje.

A za koju je premijer marljivo sastavio popis senzacionalnih uspjeha svoje vlade i natrpao vreću nerealnih obećanja koje ponavlja dosadnim glasom i hipnotizira naciju, uvjeravajući nas kako on i njegova stranka Rvackoj nude sigurnost. Istu mantru monotono ponavlja i u dozlaboga nekreativnom predizbornom HDZ-tovu TV spotu, koji izgleda kao reklama za neku banku, teleoperatera ili osiguravajuće društvo. Red seljaka, red ribara, red mljekara, red mladih IT-jevaca, Pelješki most, red Plenkijeve bujne kose koju mrsi vjetar na stražnjem sjedištu skupog auta. Bez pojasa. Sve završava namještenim kešenjem Plenkijevih stranačkih intimusa – Gordana Jandrokovića Njonje, Nine Obuljen i ostalih nositelja izbornih lista u čije bismo se sigurne ruke trebali predati. Da nije smiješno, bilo bi tragično.

No da je manje bahat i da nije tvrdoglav k’o mazga, mogao je naš uvijek suzdržani kuler na čelu Vlade lijepo otići u samoizolaciju. Em bi se odmorio, em se ne bi znojio po ovim vrućinama hodajući po sajmovima i trgovima, em bi narodu kojem poručuje kako je „Hrvatska sigurna zemlja“ možda postao simpatičniji. To je najmanje što je trebao učiniti nakon otkrića da su Đoković i Ivanišević, s kojima se tapšao po ramenu i lupao šakama, pozitivni na koronavirus.

Dakle, da iskusni premijer koji na propagandnim plakatima HDZ-ta tvrdi da se „u krizi vođa poznaje“, doista ima instinkt vođe, nastavio bi voditi kampanju iz svoje kuhinje, dok krčka šalšu i cijedi špagete. Nema nikakve sumnje da bi to pomoglo ne samo njegovu osobnom rejtingu, već bi i vratilo povjerenje u ispolitiziranu epidemiološku struku i Nacionalni krizni stožer čije dvosmislene i kontradiktorne preporuke više nitko ne shvaća ozbiljno.

Ovako se doveo u situaciju sličnu onoj u kojoj je bio Bill Clinton nakon famoznog slučaja Monice Lewinsky, kada ga je gotovo opozvalo s funkcije. Tada je cijela Amerika mjesecima raspravljala o tome je li oralni seks – seks ili nije i je li američki predsjednik lagao kada je pred Kongresom tvrdio da seksa s Monicom nije bilo, jer to što mu je Monica radila u Ovalnom uredu, na njegovu inicijativu, teoretski, prema medicinskoj enciklopediji, nije seks. Naime, što bi se narodski reklo, Bill nije umočio. Umjesto o oralnom seksu, rvacka javnost raspravlja o tome što je bliski kontakt, je li to tapšanje po ramenu, rukovanje, šakanje, snimanje selfieja, razgovor u zatvorenom prostoru kraći od 15 minuta ili ipak nešto intimnije.

I bez obzira na to što pisali strani mediji, prenosio Reuters, New York Times ili austrijski Die Presse, koji je čak objavio kolumnu pod naslovom „Adria – fijasko za hrvatskog premijera“, Plenki neće pa neće svojim primjerom pokazati kako se ponašaju odgovorni ljudi. Već i dalje prkosi „nadriliječnicima“ iz opozicije kao što je, valjda, gastroenterolog Rajko Ostojić, koji se iz predostrožnosti samoizolirao. I time digao tlak HDZ-tovcima. Istovremeno, tehnički ministar od nutarnjih stvari Davor Božinović dijeli lekcije novinarima iako se grli, ljubi, rukuje i dira sa svima koji mu se nađu u blizini. Jer kampanja je ipak kampanja.

Time je vodstvo države – koje je prije dva mjeseca zaustavilo život, gospodarstvo i slobodno kretanje po državi – dalo municiju u ruke svojim ljutitim neprijateljima i slijeva i zdesna, koji su to jedva dočekali. A i Ustavni sud, po službenoj dužnosti, preispituje odluke Nacionalnog kriznog stožera, čiji se kredibilitet srozao do dna.

Summa summarum, zbog idiotskog forsiranja izbora iz sitnosopstveničkih razloga HDZ-ta, u cijeloj kampanji nismo čuli ništa suvislo o globalnoj ekonomskoj krizi koja će nas zaskočiti ili o zakonu o obnovi, prije čijeg su donošenja navrat-nanos raspustili Sabor. Korona je pomela čak i raspravu o ustašama i partizanima i zaustavila neke hodove za život protiv abortusa, prigodno planirane baš za koji dan pred izbore. Kakav zajeb!

I baš kad je nakon desanta na hrvatsku dalekovidnicu u pretkampanji, višestrukih posjeta Vukovaru i Slavoniji, polaganja kamena temeljaca za škole i obilazaka raznih gradilišta – od riječke bolnice do Pelješkog mosta, proslava godišnjica HDZ-ta u susjednoj državi, ulagivanja takozvanoj dijaspori u Hercegovini i nogometnog šegačenja razgaljenog članstva na Jarunu – dakle, nakon svih dozlaboga prozirnih predizbornih aktivnosti kojima se vladajući bave otkad je rvacke države i neumrlog predsjednika Franje – došao red na predstavljanje izbornih programa, to više nikoga nije zanimalo.

Doduše, oduvijek je bilo upitno koja je svrha tih hrpa papira s popisom lijepih želja koje su marljivo smišljali skribomani različitih stranaka, kada ih tako i onako nitko od osim novinara, ekonomskih analitičara i političkih protivnika neće ni pročitati. Uostalom, svi sudionici izborne utrke u te su programe nadrobili sve i svašta. A zašto i ne bi kad ih obećanja ništa ne koštaju. Dapače, potpuno su besplatna.

Iako je u posljednjih pet godina preko granice zapalilo 200.000 radno sposobnih ljudi, HDZ-tovci i dalje tvrde da nam upravo oni nude sigurnu budućnost. Valjda misle da je greška u narodu – ili možda medijima koji se naslađuju korupcijskim aferama njihovih nestašnih ministara i ostalih dužnosnika. Poput, na primjer, neokrunjene kraljice Knina Josipe Rimac, poznate po poruci iz afere Vjetroelektrane „dok bude puvalo, ti puniš džepove“. Usprkos svemu, Plenković nas uporno uvjerava da je on rješenje. Jer za razliku od Davora Bernardića s čijim se nespretnostima i glavinjanjima sprda, on i njegova ekipa imaju iskustva u vladanju zemljom. Koje je doista razgranato.

Zbog svega navedenog, iako lijepo zbori, ima krasnu dikciju i ležeran je pred kamerama, a i voli slušati svoj glas, tehnički premijer ima puno manje argumenata na svojoj strani od zelenog i neiskusnog Bere, koji se u posljednje četiri godine valjda dovoljno izgluparao. Možda je iz toga nešto naučio pa bi već sam nedostatak bahatosti mogao biti ključan u procjenjivanju poštenih namjera budućeg rvackog premijera.

Što bi rekla stara narodna: tko se mača laća, od njega i pogiba. Iliti – tko se korone laća, zbog nje gubi izbore, što, barem za sada, pokazuju i ankete, dajući prednost Restart koaliciji. Problem je samo u tome što će, makar i izgubio, onako smiren i pouzdan Andrej Plenković vrlo vjerojatno za šaku vlasti prodati dušu đavlu. Odnosno, pristati na brak iz interesa s Domovinskim pokretom Miroslava Škore i silama crne desnice koje stoje iza njega. U usporedbi s tim kataklizmičkim scenarijem, epidemija covida-19 i njene posljedice bit će mačji kašalj.