Bilo je samo pitanje vremena kada će Darko Milinović, poznatiji kao lički Putin, organizirati desant na središnjicu svoje vlastite stranke i s nekoliko punih autobusa u centru Zagreba upriličiti događanje naroda. “Zovi, samo zovi!” urlao je pokazujući mišiće vodstvu HDZ-ta, praćen povicima 200 vjernih podanika koji ga slijede u stopu, sve dok je povlastica koje im je on osobno omogućio.

Eh, tako se bori za unutarstranačku demokraciju i datum izbora za predsjednika ličkog ogranka, a ne tamo nekim priopćenjima, postovima na Facebooku ili uvrijeđenim napuštanjem stranke, kako to rade mlakonje u SDP-u.

BUDUĆI DA JE ČOVJEKOLIKI Darko rođeni performer koji je svoju političku karijeru započeo vežući se lancima u znak podrške osuđenom ratnom zločincu Mirku Norcu, da bi se koju godinu kasnije pred kamerama cijepio protiv svinjske gripe, zajedno s cijelom familijom koju je za tu prigodu dovukao u dom zdravlja, a onda u gaćama pred novinarima pumpao utege i kosio travu pokazujući moćne tricepse, njegov posljednji javni nastup nikoga nije previše iznenadio.

Osim, možda, Andreja Plenkovića, koji se ovih dana znojio nad sudbinom ‘rvackih brodogradilišta i nad štrajkom radnika Uljanika i 3. maja, koji su ga došli srdačno pozdraviti na Markov trg. Dok mu Martina Dalić i Gazda Todorić prijete objavljivanjem vruće literature na temu Agrokor, nije stigao previše razmišljati o Lici i sapunanju daske od strane žestokih Darkovih sljedbenika koji premijera ni nacrtanog ne mogu smisliti.

ALI NIJE NI ANEMIČNI ANDREJ vesla sisao pa je konačno iskoristio priliku da pokaže ‘ko je gazda na Trgu žrtava fašizma, doduše koju godinu prekasno. Poslavši nakon višesatnog natezanja treći ešalon pregovarača – u sastavu Damir Sesvečan, Karlo Ressler i Darko Nekić – kako bi smirili uzavrele ličke strasti, odvalio je Darku žestoku šamarčinu i smjestio ga na njegovo mjesto. Ličkog župana. No ostaje pitanje tko će iz ovog cirkusa izaći kao pobjednik. Jer ako je netko strano tijelo u stranci čiji birači se puno lakše mogu identificirati s pobunjenim ličkim šerifom, nego s nekadašnjim čudom od djeteta u ‘rvackoj diplomaciji, onda je to sigurno premijer Plenković. A ne čovjekoliki Darko. Koji se, baš kao i većina autohtonih i rigidnih HDZ-tovaca protivi ideji pretvaranja HDZ-ta u demokršćansku stranku desnog centra, a osobito ratifikaciji Istanbulske konvencije, koja je njihove ionako loše unutarstranačke odnose dovela do usijanja.

HOĆE LI ODLUKA o izbacivanju najpoznatijeg ličkog ginekologa iz stranke ojačati ili oslabiti ionako uzdrmanog Plenkovića – pokazat će vrijeme. Jer bez Darkove nabildane ruke, koja bi, umjesto da čvrsto vodi županiju, mogla osvanuti u ‘Rvackom saboru, vladajuća većina postaje jako, jako tanašna. A takozvani izazovi pred ovom vladom – koja dosad nije provela niti jednu reformu i kojoj, osim sveopćeg raspada socijalne države, prijeti i kolaps preostalih velikih tvrtki u državnom vlasništvu – nesrazmjerni su njenoj snazi. I sposobnosti.

Svjestan je toga i prevrtljivi HNS-ov predsjednik Ivan Vrdoljak koji je upravo osnovao izborni stožer, zlu ne trebalo. Očito je čovjek bolje informiran od svih ostalih pa se sprema na vrijeme. A i skupio je pozamašne donacije za svoju poharanu stranku koja ima velike šanse uskoro nestati u bespućima povijesne zbiljnosti. Doduše, ne treba biti nadnaravno inteligentan kako bi se shvatilo da je Plenkiju dogorjelo do prstiju, ma koliko opušten bio na druženju s ono malo regionalnih predstavnika vlada koji su se pojavili na Dubrovnik Forumu, i da sa samo 76 ruku u Saboru ozbiljno razmišlja o prijevremenim parlamentarnim izborima.

TAKVOM SCENARIJU u prilog ide činjenica da je na čelu rastočenog SDP-a beznadni Davor Bernardić kojeg nema tko smijeniti. Oni koji su mogli ili su izbačeni, ili suspendirani, ili su samovoljno otišli. Poput razočaranog Siniše Glavaševića koji je od svinjca u kojem se našla socijaldemokracija u ‘Rvata – digao ruke. “Nije slučajno da svaki put kada je HDZ-ova koalicijska Vlada u problemu, netko izađe iz SDP-a”, znakovito je zaključio Bero, slučajni predsjednik slučajne ljevičarske stranke u slučajnoj državi, kako ju je svojevremeno nazvao njegov prethodnik, nezajažljivi Zoka Milanović. Kad čovjek malo bolje razmisli, sa svojom poviješću agresivnih ispada, kurčenja pa padanja s oklopnih vozila, iskazivanja suosjećanja s poplavljenima u Slavoniji izjavom kako je i njemu pukla cijev u kupaoni, jedino bi on – takav arogantan i agresivan kakav jest – mogao izvesti neki sličan performans na Iblerovom trgu i izbaciti Beru iz sedla. I tako postati SDP-ov Darko Milinović. Svi ostali podvili su repove, a Zlatko Komadina, koji u ovom trenutku snosi najveću odgovornost za stanje u stranci, ne želi remetiti svoj županijski mir i podmetnuti guzicu za spas duboko potonulog SDP-a čije biračko tijelo će uskoro izumrijeti.

Dotle zagrebački pastuh Mile Fontana, koji bi da je žena “svima dao” i tako bio najbolja dama, nesmiljeno kupuje svoje pionirke iz SDP-a i podebljava većinu u Gradskoj skupštini. Baš me zanima čime je, osim svojom političkom korektnošću, odsustvom seksizma i osjećajem za ravnopravnost spolova, Mile privukao dosadašnju dopredsjednicu zagrebačkog SDP-a Tamaru Čubretović da prijeđe u njegovu stranku. Vjerojatno joj je dao više od Gordana Marasa, koji je poslovično škrt. Zanimljivo kako Autokefalna katolička crkva u Rvata, koja kroz usta nadbiskupa Puljića promovira čestitost i zaziva kreposne žene i majke, nije reagirala na gradonačelnikovu izjavu. Možda zato jer je Crkvi dao najviše, a dat će i još. I tako je SDP-ova knjiga u Gradu Zagrebu spala na pet slova. A Mile Fontana u svojim redovima ne treba Darka. Mile je sam svoj Darko, šoumen po prirodi i nema tog Likote koji bi ga mogao nadjebati u javnom nastupu i gluparijama koje izvaljuje. No on to sebi može dopustiti jer ga nitko ne može izbaciti iz istoimene mu stranke koja se kao pošast širi svim krajevima Lijepe Naše. Jer svi nezadovoljnici bježe u topla Miletova njedra.

I IDS SVOGA DARKA IMA. On se zove Ivan Jakovčić, za prijatelje Nino, i voli se šegačiti kad god ulovi priliku. I on se u svojim najboljim danima volio skidati pa je svojedobno na otvorenju međunarodne manifestacije “Tu smo 2” u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti Istre počastio šokiranu publiku prizorom za pamćenje. Golim torzom u bermudama. Iako, mora se priznati da mu raspojasana figura nikako ne može konkurirati ličkom Putinu. Otkad je u Europskom parlamentu, Nino se nije skidao, možda i zato što je kao šef parlamentarnog kluba za gastronomiju i enologiju nabacio još koju kilu. No iako ga Europćani dobro plaćaju, poje i hrane, to ga nije spriječilo da bude na platnom spisku Danka Končara i lobira za pare. Stoga je, kako je sam priznao, postao preveliki teret za IDS i neće biti kandidat na sljedećim europskim izborima. I tako se zbog Jakovčićeve ležernosti u obnašanju javnih dužnosti raspade Amsterdamska koalicija. A Nino će se 2019. vratiti kući. Ili možda neće – široka je Europa, a dobri poznavatelji ića i pića na visokoj su cijeni.

UOSTALOM, BIRAČI SE, a i mediji, pale na drčne ekshibicioniste i osebujne političke kreature bliske narodu, a ne na salonske diplomate s uspavljujućim efektom. Davno je to shvatila najpoznatija svjetska nogometna navijačica, predsjednica Kolinda. Koja doduše ne bi nikada autobusima navalila na središnjicu HDZ-ta, ali zato voli kisnuti u pripijenoj majici u zagrljaju dviju nogometnih momčadi i Emmanuela Macrona. A i voli zapjevati s vojskom u maskirnoj uniformi u Afganistanu. Tamo joj nekako najbolje sjedaju zagorske popevke. Što se nje tiče – kampanja je odavno započela, a izborni rezultat gotovo je izvjestan.

Zbog svega navedenog, Andrej Plenković, ukoliko uspije svladati svoju anemiju, treba raspisati izbore. Neka pogleda što se događa u Njemačkoj njegovoj prijateljici Angeli i zapita se ima li snage boriti se s valom desničarskog neonacističkog radikalizma koji preplavljuje Europu. Ili to misli činiti s pozicije povjerenika u Europskoj komisiji? U tom slučaju, logično je da mu je jedini cilj preživjeti na čelu Vlade do lipnja 2019. S Darkom ili bez njega.