Tri su godine prošle od katastrofalnog potresa koji je razorio Baniju. Al’ kao da nisu. Jer Petrinja, Sisak, Glina i okolna sela izgledaju kao da je potres bio jučer. Istina, otkad je imenovalo Branka Bačića za ministra graditeljstva, dovuklo se nešto mehanizacije i bagera, postavilo skele, čak je uklonjen i dio ruševina, ispražnjena su i kontejnerska naselja, a njihovi stanovnici premješteni u novi privremeni smještaj. Opet. Oni koji su zbog stoke i poljoprivrede odlučili ostati u svojim domaćinstvima, četvrtu zimu provest će u kontejnerima uz cestu iako Vlada tvrdi da su svi zbrinuti u čvrstim objektima.

Ali usprkos predizbornom prodavanju magle, većina privatnih kuća nije obnovljena, centar Petrinje i dalje je razvaljen i zastrašujuće pust, povijesne zgrade same se od sebe ruše u staroj jezgri Siska, a u Glini, koja je i prije potresa izgledala kao da je rat netom završio, mnogi će vam reći „prije ćemo umrijeti nego što ćemo dočekati obnovu kuća“. Nažalost, mnogi su već i umrli u nehumanim uvjetima, a ono malo mladih pobjeglo je glavom bez obzira.

E, stvarno treba imati obraz ko đon i debelu kožu kao gazda HDZ-ta Andrej Plenković, pa se pojaviti u Petrinji 29. prosinca 2023. godine i tvrditi da je obnova u punom zamahu i da je Vlada zadovoljna dinamikom procesa – jer, Bože moj, brže ne ide. I to pred ljudima koji ga gledaju u čudu, okruženi ruševinama. I pitaju se: tko je tu lud? Odnosno, treba li vjerovati premijeru ili vlastitim očima?

Jedina koja slijepo vjeruje AP-u, ne mareći za muke svojih sugrađana, HDZ-tova je gradonačelnica i lojalna vojnikinja partije Magdalena Komes, koja Vladi stalno nešto zahvaljuje iako nikome nije jasno na čemu. Možda na svojoj fotelji u Hrvatskom saboru, kojoj se valjda opet nada.

No uz svu zahvalnost Magdalene Komes, dosjetio se SuperAndrej da bi mu stanje na potresom pogođenim područjima ipak moglo pomrsiti račune. Pa je zato, u svom poznatom stilu „usta moja hvalite me“, na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici Vlade opet izbacivao razne brojke i slova koji nemaju veze sa stvarnošću koju stanovnici na Baniji žive.

Slavodobitno je ustvrdio da je na području Sisačko-moslavačke županije dosad ugovoreno 417 projekata vrijednih 549 milijuna eura, dok je na petrinjskom i zagrebačkom području obnova potpuno završila na ukupno 11.050 zgrada, među kojima 10.507 privatnih zgrada i kuća te 543 javne zgrade. Pritom je zaboravio napomenuti da su na većini tih objekata uglavnom popravljeni dimnjaci i krovišta, dok se konstruktivna obnova ili izgradnja novih objekata može nabrojiti na prste.

Da bi uspjehe potkrijepio dokazima na terenu, na treću godišnjicu potresa Plen Ki-mun je u Petrinji svojim prisustvom uveličao primopredaju ugovora vlasnicima stanova u četirima novim zgradama sa 128 stambenih jedinica, što je tek uvod u predizbornu kampanju kada će nastaviti prodavati maglu i uvjeravati stanovnike Banije da je Vlada dala sve od sebe i učinila za njih zapravo pravo čudo. Dokaz tome je činjenica da su potrošene sve pare iz Europskog fonda solidarnosti, to jest 1,3 milijarde eura, uz dodatnih 1,5 milijardi iz Nacionalnog programa za oporavak i otpornost, što uključuje i javnu infrastrukturu. Hm? Ako su i potrošene, nije jasno na što točno jer se to na Baniji teško može prepoznati.

No zahvaljujući klimatskim promjenama i visokim temperaturama, za razliku od prve godišnjice potresa kada su ga bijesni Petrinjci gađali grudama, ovoga puta Plenki je prošao lišo. Iako se osjećaji prema njemu uglavnom nisu promijenili, čini se da je nezadovoljstvo prešlo u rezignaciju. I beznađe.

Dok se Veliki vođa dobrohotno rukovao sa sretnim dobitnicima ključeva stanova, na drugom kraju Petrinje mostovljani na čelu s omraženim Nikolom Grmojom ukazivali su na golim okom vidljivu činjenicu da i dalje nema sustavne obnove tog područja, dok se projekti stambenog zbrinjavanja lažno pokušavaju prikazati kao Vladin uspjeh iako su krenuli prije samog potresa. Svašta! Ko da je to sada bitno! Stvarno je taj Grmoja beskrupulozan!

Ali nije samo Most dizao tlak samozadovoljnom Andreju, već i šef SDP-a Peđa Grbin, koji je drsko zaključio da su nepovratno izgubljene tri godine zbog Vladine neorganiziranosti i nesposobnosti. Podsjetio je bahatog premijera i na ono što bi glup narod pogođen kolektivnom amnezijom valjda trebao zaboraviti – naprimjer, da je nakon potresa mijenjao ministre i zakone ko čarape, a Fond za obnovu doživio je pravi debakl jer se više bavio makljažom s Ministarstvom graditeljstva nego projektima za obnovu Banije.

Dodatna je sramota da su raznorazne udruge građana, zaklade, pa čak i Republika Srpska obnovile više kuća nego što je to učinila država. Normalno da je Grbinu odmah uzvratio sisačko-moslavački župan, HDZ-tov Ivan Celjak, poručivši da bi mu bilo produktivnije po Petrinji tražiti ostatke tračnica između Petrinje i Karlovca po garažama lokalnih SDP-ovaca, nego laprdati o obnovi. Uf, kakav nizak udarac!

Ipak, AP nije glup i jasno mu je da neće baš rezati previše vrpci po Baniji u superzbornoj godini pa je odlučio je promijeniti taktiku. Zato je poručio zlobnoj opoziciji i zlogukim prorocima koji ne prepoznaju uspjehe njegove vlade, da kvalitetna protupotresna obnova kuća nije moguća preko noći, što je potkrijepio podatkom da se talijanski grad L’Aquila obnavljao 14 godina. A tamo je, onako usput, zbog korupcije i muljaža uhapsilo mnoge koji su u obnovi sudjelovali, a svoje prste u svemu imale su talijanska mafija Cosa Nostra i Camorra. Ima li tu mjesta za usporedbe s Rvackom? Hoće li i na Baniji obnova trajati 14 godina i je li i kod nas netko omastio brk?

Možda zato i nije bez vraga tvrdnja Mostove zastupnice Luce Gašpar Šako da se događa ogromna pljačka, kako u donacijama tako i u obnovi, zbog čega očekuje od OLAF-a i europske tužiteljice da pregledaju dokumentaciju. Po informacijama koje ima, na potresom poharanoj Baniji pere se novac. Baš nezgodna optužba, koja je potpuno raspametila inače staloženog premijera.

Naravno, nikako nije nevažan detalj i tko je na vlasti u kojem gradu na Baniji. Recimo, u Sisku je gradonačelnica SDP-ova Kristina Ikić Baniček, pa vladajući HDZ suptilno kažnjava Siščane koji su bili toliko nedokazani da je ponovo biraju. Zato je tamo Vlada obnovila samo dvije državne zgrade, Općinskog suda i Katastra, i dvije zgrade s 14 stanova, dok zgradu Hrvatskog narodnog preporoda, koja je najviše stradala na cijelom potresom pogođenom području, gdje je 146 sisačkih obitelji ostalo bez doma, još nisu uspjeli ni ukloniti. Nek’ Siščani misle da je za to kriva gradonačelnica pa će možda drugi put glasati pametnije.

Ni u Glini nije na vlasti HDZ, već nezavisni Ivan Janković, ali kako se Plenki ipak ne bi previše želio zamjeriti svojim koalicijskim partnerima iz redova nacionalnih manjina – a poznato je da su srpska sela najviše stradala – Sisačko-moslavačka županija, gdje je na vlasti HDZ-tov Ivan Celjak, uspjela je u Glini obnoviti dom zdravlja, a naselje Banski dvori dobilo je prve stanare. Odnosno, u višestambene zgrade useljene su 52 obitelji. Dok ih još stotine čeka na trajno rješenje. Al’ eto, barem nešto.

Jer tek kad se nakon korumpiranog Darka Horvata koji je završio u bajboku i nakon svim mastima premazanog Ivana Paladine – koji nije završio u bajboku, ali je bio jednako nesposoban – premijer dosjetio na mjesto ministra graditeljstva postaviti stranačkog teškaša Branka Bačića, stvari su krenule s mrtve točke. Ako ništa drugo, barem je među narodom i pokazuje neku empatiju. Ostaje samo pitanje zašto mudri faraon Plenković nije to napravio ranije. Zar je čekao superizbornu godinu da veličanstvena obnova konačno krene puno parom? Je li moguće da je namjerno kalkulirao s ljudskom nesrećom?

A čujte, kažu da cilj opravdava sredstvo, a do sada premijer sredstva baš i nije birao. Pitanje je samo hoće li superizborno prodavanje magle na Baniji uroditi plodom na biračkim mjestima. I hoće li narod povjerovati da brže ne ide, ma tko bio na vlasti.