Dvadeset pet godina nakon veličanstvenih građanskih demonstracija, kada se 120 tisuća ljudi diglo za spas Stojedinice i slobodu medija, na istom tom Trgu bana Jelačića za slobodu širenja zaraze, protiv cijepljenja, znanosti i zdravog razuma demonstriralo je, uz nasilje prema novinarima, nekoliko desetaka tisuća zadriglih antivaksera, predvođenih opskurnim guruima, svećenicima i zabludjelim liječnicima, uz podršku predstavnika radikalne desnice.

„Ovo je autentični građanski i narodni bunt za slobodu protiv apsurdnih, protuzakonitih, protuustavnih, diskriminatornih i segregacijskih mjera”, izvalio je notorni Zlatko Hasanbegović, ustašofilna akvizicija Domovinskog pokreta, koji je, kao i inače, kibicirao u gomili ne bi li ušićario poneki politički bod. Baš kao i Mostovi Marin Miletić i Miro Bulj, kao i nezajažljivi eurozastupnici Mislav Kolakušić i Ivan Vilibor Sinčić, čijim se propalim strankama, usprkos vulgarnom populizmu, podrška mjeri u promilima. Pitanje je samo čije je to glasove pecao predsjednik Republike Zoran Milanović, koji se nedavno solidarizirao s Hrvatskom biskupskom konferencijom i njenom podrškom pravu na izbor. Odnosno, na necijepljenje.

I tako je javnost koja se 1996. borila protiv Tuđmanove autokracije i HDZ-tova korumpiranog režima, za progresivne ideje, ljudska prava i neovisnost javnog servisa, dvadeset pet godina kasnije zamijenjena masom zaluđenom teorijama zavjera, koja smatra da je cjepivom truju Bill Gates, George Soros i sam đavo, svi upleteni u stvaranje novog svjetskog poretka.

Jer sve su to vražja posla, kako je lijepo objasnio fratar Lazar Perica, jedan od grlatih govornika na demonstracijama, kojeg se riječi pape Franje, baš kao i rvackih biskupa i brojnih pripadnika domaćeg klera, ni najmanje nisu dojmile. Dapače, drčno je Perica poručio Papi da im svima slobodno da otkaz, jer valjda misle da je i njega obuzeo Mefisto osobno.

Zatrovani sličnim uvjerenjem, napaljeni protivnici cijepljenja i covid-potvrda divljali su i prijetili novinarima koji su radili svoj posao. Agresivni borci za ljudska prava u svojoj su svetoj misiji brutalno izvrijeđali televizijske ekipe – od Nove i HRT-a do RTL-a, čijeg su novinara Gorana Latkovića i fizički napali – a svoje su izljeve govora mržnje nastavili i na društvenim mrežama. Sve to popraćeno je i uvredljivim transparentima i neizbježnim ustaškim znakovljem, s obzirom na to da su se ljubitelji lika i djela Ante Pavelića, ne slučajno, osjetili pozvanima podržati neprijavljeno okupljanje. Eto, to je slika suvremene rvacke javnosti i uvrnutog shvaćanja slobode izbora – koja, prema njihovu uvjerenju, znači i slobodu ugrožavanja tuđeg zdravlja i života.

Jedan od ostrašćenih predvodnika nazadnog skupa bio je i Marko Francišković, koji se predstavlja kao “antiglobalistički i euroskeptični politički aktivist“, inače otprije poznat po kvazi-znanstvenom radu „Program nacionalnog opstanka“ kojim se zalaže za svrgavanje judeo-masonske klike, uvođenje izvanrednog stanja u zemlji, ukidanje Sabora i političkih stranaka i otvaranje radnih logora za izdajnike. E, baš je taj pravednik poveo dio prosvjednika pred zgradu HRT-a na Prisavlju. Gdje ih je dočekala interventna policija.

Eh, da ih je poveo zbog sramotnog programa koji emitiraju, zbog članova Uprave osumnjičenih za financijske malverzacije i seksualno uznemiravanje novinarki ili zbog povratka bivšeg glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića na posao u Odjel tehnike, nakon što je zbog optužbe za korupciju odležao četiri mjeseca u istražnom zatvoru, gdje bi nam bio kraj! Ali jok! Sudionici autohtonog građanskog bunta u 21. stoljeću željeli su se obračunati s odgovornima na HRT-u zbog upućivanja javnog poziva na cijepljenje i podrške covid-potvrdama. Odnosno, zbog možda jedine suvisle stvari koju rade u posljednjih ohoho godina.

Dotle se glasnogovornik Vlade, mlađahni Marko Milić, sin svoga oca i majke, u službenim porukama na Twitteru zgraža nad nasiljem prosvjednika prema novinarima. Kao da ga HDZ i njegovi dužnosnici ne provode na dnevnoj bazi – tužbama, pritiscima, ignoriranjem, omalovažavanjem i vrijeđanjem na presicama. Na što nije imao primjedbi.

Sve čemu svjedočimo nije poraz samo ove, već i svih prethodnih vlada kojima je uglavnom gazdovao HDZ i slika društva koje su stvorili otkad nam je neovisne i samostalne Lijepe Njihove. Pripustivši Crkvu u obrazovni sustav, prepustivši medije opskurnim vlasnicima – od kojih dio pripada kriminalnom podzemlju, a ostatak HDZ-tovim simpatizerima i radikalno desnim investitorima – i pretvorivši HRT u katolibansku utvrdu koju kontroliraju željeznom rukom, stvorili su od Rvata otupjelo krdo, guske u magli kojima je lako manipulirati. Problem, dakako, nastaje kada se ta masa okrene protiv njih.

A nije da im poštenjačina Andrej Plenković i njegova kamarila nisu dali materijala; samo proteklog tjedna dogodila se još jedna sramota koju pravosudni organi i ministarstva unutarnjih poslova bilo koje civilizirane države ne bi preživjeli. Padale bi ostavke sve u šesnaest, a premijer bi se skrušeno ispričao naciji zbog nesposobnosti, korupcije i nehumanosti svojih odabranika, kao i vlastite odgovornosti za stanje u pravosuđu i ostalim državnim institucijama.

Dovoljno bi bilo uhićenje njegove miljenice Gabrijele Žalac zbog drpanja para iz europskih fondova, nakon što je istragu, na zahtjev OLAF-a, pokrenuo Ured europskog tužitelja u Hrvatskoj. Jer je, naime, USKOK taj slučaj smatrao mrtvim. A onda se dogodilo i povlačenje najskuplje optužnice u novijoj povijesti, za slučaj Agrokor, nakon spektakularnog uhićenja zamjenice glavne tužiteljice Mirele Alerić Puklin, osumnjičene da je odavala podatke iz istrage jednoj od optuženih – Piruški Canjugi. Po mišljenju pravnih stručnjaka, to je bio tek prozirni izgovor jer bi – zbog nezakonitog financijskog vještačenja poljske podružnice KPMG-a, čija je hrvatska podružnica provodila vještačenja i za izvanrednu upravu Agrokora, što je teški sukob interesa – optužnica ionako pala.

sve su to neuvjerljivo i jadno pokušale demantirati šefice DORH-a i USKOK-a, Zlata Hrvoj Šipek i Vanja Marušić, na jednosatnoj mučnoj press konferenciji, ne osjećajući ni trun odgovornosti za blamažu koja im se dogodila. Braneći se pritom rukama i nogama od optužbi da su radile pod utjecajem HDZ-ta – ili nedajbože premijera – zbog čega su, na primjer, slučaj Žalac pospremile u ladicu. A Andrej ko Andrej, dakako, o svemu nije imao blage veze.

Dok njima dvjema ostavka ne pada na pamet.

Kruna svega i najveća sramota za državu svakako je presuda Europskog suda za ljudska prava zbog smrti male afganistanske izbjeglice Madine, koja je poginula pod vlakom nakon što su je granični policajci s cijelom obitelji usred noći, u neljudskim uvjetima, prisilno vratili u Srbiju. Ne ponudivši im pritom ni mogućnost traženja azila, na što su bili obvezni, prema svim konvencijama o ljudskim pravima. Dakako da ministar nutarnjih stvari Davor Božinović o ostavci ni ne razmišlja. Zato Republika Hrvatska nesretnoj obitelji mora platiti 40 tisuća eura. Toliko, eto, vrijedi jedan dječji život.

Eh, da su se masovne građanske demonstracije u metropoli svih Rvata dogodile zbog smrti male Madine i neljudskog postupanja hrvatske granične policije, zbog korupcije ove vlade na svim razinama, zbog nerada DORH-a i USKOK-a, koji pod političkim pritiskom stavljaju predmete u ladice i pišu loše optužnice, mogli bismo ponosno konstatirati da je Rvacka, usprkos manjkavoj vladavini prava, barem dosegnula razinu društvene svijesti kakva se očekuje u jednoj zemlji članici Europske unije.

Ovako smo dokazali da smo otišli krupnim koracima unatrag i s Bugarskom i Rumunjskom čmrljimo u klubu najgorih.

Nije neka utjeha u tome da je bilo sličnih prosvjeda od Belgije preko Italije do Austrije, dok su u Rotterdamu palili aute i kamenjem razbijali izloge, kao i da pola Amerike – Trumpovi obožavatelji, oni koji su lani nasilno zauzeli Capitol Hill – misli isto. Jer ona tiha građanska većina koja se 21. 11. 1996. okupila na Trgu bana Jelačića, na veličanstvenim demonstracijama za spas Stojedinice, borila se za drugačije društvo. Borila se protiv takvih koji su danas najglasniji.

U međuvremenu je i nestalo javnosti koja bi se digla u obranu stvarnih sloboda. Ili je pomrla, ili je rezignirana, ili je zapalila u Njemačku i Irsku. A ono što smo gledali prošloga vikenda bilo je sumrak građanskog bunta, jer ni s građanima, ni s ljudskim pravima, ni sa slobodama nema nikakve veze. Bujanci i hasanbegovići prevladali su zahvaljujući kukavičluku i licemjerju HDZ-ta i njegova gazde. A sada svi kusamo ono što su posijali.