Tko je mogao slutiti dokle će se zakotrljati otkriće tjednika Nacional o službenih 96 stambenih kvadrata šefa premijerova kabineta Frka-Petešića, koji su od svih nekretnina u državnom vlasništvu imali prioritet u obnovi. Što bi se reklo, tjerali smo zeca, a istjerali medvjeda. Odnosno, oko 35 medvjeda koji se baškare u državnim stanovima za neku siću od stanarine i simbolične režije koje trećina njih redovito zaboravlja plaćati. Eh, znate kako je, političari su prezaposleni i preopterećeni pregolemim odgovornostima pa takve tričarije smetnu s uma. Sva sreća da postoji državni proračun pa zaboravnima svi mi plaćamo struju, vodu, plin i odvoz smeća.

No tko su točno ti dužnici kojima je teško posegnuti u novčanik i podmiriti svoje smiješne račune, mediji nisu uspjeli saznati ni od nadležnih ministarstava, ni od Hrvatskog sabora, ni od tvrtke Državne nekretnine. Navodno zbog primjene GDPR-a, koji je postao sjajan izgovor za skrivanje svih po vlast nezgodnih informacija. Srećom, iz Agencije za zaštitu osobnih podataka poručili su da je javni interes iznad privatnosti političara, zaštićenih ko lički medvjedi, pa možda lista neplatiša ipak bude objavljena. No kao i u sličnim slučajevima, to će se dogoditi onda kada neka druga afera baci ovu sramotu u zaborav.

Da se ne bi osjećali zakinuto, i saborskim zastupnicima plaćamo kvadrate koji im pripadaju ako nisu iz Zagreba, kako ne bi morali putovati onih 117 radnih dana koliko su, recimo, crnčili u 2021. Doduše, neki i nisu putovali, već su trajno stanovali, no uglavnom im ne pada na pamet prijaviti boravište u rvackoj metropoli, u kojoj je prirez 18 posto. Za razliku od, naprimjer, općine Sali na Dugom otoku, službenog prebivališta Frka-Petešića, u kojoj prireza nema. A Bože moj, pa i dužnosnici su samo ljudi, što ne bi uštedjeli koju kunu kad mogu.

Zanimljivo kako su svi ti bivši referenti, činovnici, općinski i županijski uhljebi, bezimeni saborski dizači ruku, uglavnom bezveznjaci koji su na vrijeme shvatili da je jedini put do uspjeha u ovoj korumpiranoj zemlji članstvo u HDZ-tu ili nekoj drugoj političkoj stranci, uvjereni da se podrazumijevaju sve te privilegije koje baš ničime nisu zaslužili. Odnosno, nečim jesu – pokoravanjem stranačkoj stezi.

Osim ministra obrane Banožića – koji je još kao ministar državne imovine smatrao da mu prirodno pripada luksuzno uređena stančuga u centru Zagreba u koju povremeno navraća njegova obitelj s prebivalištem u Vinkovcima – otkrilo se da je rekorder po državnim kvadratima Stjepan Čuraj, državni tajnik, inače šef posrnulog HNS-a. On se kao obnašatelj visoke državne dužnosti, do koje je došao političkom trgovinom svoje umalo pokojne stranke s vladajućim HDZ-tom, smjestio u 112,55 kvadrata, što mjesečno košta 9103 kune. Ni manje ni više! Od toga mi keširamo 6754 tisuće pišljivih kuna kako bi se čovjek osjećao komforno i mogao ispunjavati svoje teške obveze. Čuraj je toliko odgovoran da ostatak od 2350 kuna plaća sam, otkidajući si od usta iz svoje skromne dužnosničke plaće. Jer, oprostite, ništa ispod te cijene nije bilo dovoljno dobro za njegove visoke standarde.

Zanimljivo kako je korisnica drugog po veličini državnog stana od 94 kvadrata Vedrana Šimundža Nikolić, pomoćnica ministra pravosuđa i uprave, koja po novom Zakonu ima službenički status. I zato uopće nema pravo na državni stambeni prostor, za koji od 2016. godine samozatajno izdvaja 468 kuna. Da ne spominjemo kako na toliku količinu kvadrata vjerojatno nije imala pravo ni prije, s obzirom na to da joj je suprug, inače istaknuti HDZ-tovac, uspješni poduzetnik iz Splita gdje vodi dvije tvrtke i obrt, pa je teško povjerovati da je došao živjeti u Zagreb kao dadilja maloljetnoj djeci.

I Banožić, i Čuraj, i svi ti novokomponovani moćnici ponašaju se kao da su odrasli na carskom dvoru i uživali u raskošnim rezidencijama, a ne u relativno skromnim uvjetima koji su se naglo počeli popravljati članstvom u vladajućoj stranci ili u onoj koja joj drži štangu. Poput Nušićeve gospođe Ministarke, naprosto su srasli sa svojim funkcijama i gledaju se drugim očima, doživljavajući sami sebe kao nacionalnu veličinu. Ili, još bolje, kao javno dobro, pa se u skladu s time i ponašaju.

Problem je, dakako, u tome što nema nevinih i što su iste ili slične privilegije koristili i SDP-ovi i svi ostali političari kad bi se jednom domogli zastupničkog mjesta u Saboru ili neke druge lukrativne pozicije. I nisu se bunili. Jedan od njih bio je Vanja Bilić, pomoćnik nekadašnjeg ministra Orsata Miljenića, današnjeg predstojnika Ureda Predsjednika Republike, koji je, kako su otkrili mediji, imao prebivalište u Zagrebu i koristio državni stan. A čujte, možda je čovjek imao određenih obiteljskih trzavica ili je prolazio kroz krizu identiteta pa se želio maknuti u osamu, tko zna…

Kad se svim tim parama koje rasipamo na stanove odabranih pridodaju i troškovi putovanja i odvojenog života, dnevnice, cestarine, avionske karte, bla bla bla, ispada da smo svi mi prave budale, totalni luzeri koji svoje kredite i komunalije plaćaju sami. U tome podivljali predsjednik Republike Zoran Milanović ima potpuno pravo. O stradalima u potresu na Baniji, koji još jednu zimu čube u kontejnerima i moraju bez pardona podmirivati račune za režije, da i ne govorimo.

No iako je Uredba o dodjeli državnih stanova još od 2018. godine izvan snage, dok nova nije donesena, a premijer kaže da nema pojma zašto nije, većina prozvanih smatra da radi i stanuje po zakonu. Ako je i nemoralno, neetično, beskrupulozno, nije protuzakonito. I nitko im ništa ne može. A oni su, kao što je i maloumnima jasno, po definiciji debelokošci.

Osim što je slučaj Frka-Petešića otvorio Pandorinu kutiju perverznog korištenja dužnosničkih prava, razotkrio je i neopisivu lakoću kriminalne zloporabe državnih nekretnina, kojima vladajući HDZ upravlja kao pijani milijarder. Odnosno, dijeli ih po stranačkim i rodijačkim kriterijima, po babu i po stričevima, ne naplaćuje najamnine, oprašta dugove i gleda im kroz prste, oštećujući pritom državni proračun za ogromne svote. Šta ih briga, nije njihovo! Dotle ostatak državne imovine propada i pretvara se u smetlišta, poput bivše vojne baze Šepurine kraj Zadra na milijun kvadrata, jer se čeka podobni investitor. Možda nečiji kum, stric ili brat?

Kada je o tome prvo u Nacionalu, a onda i u USKOK-u progovorila pravnica Maja Đerek, zviždačica koja je dobila pedalu iz tvrtke Državne nekretnine, umjesto da je zaštiti, premijer se složio s Banožićem da je zviždaljka koja radi u interesu „drugog brda“. To jest, Pantovčaka i njegova gazde s kojim se Plenković očima ne može vidjeti.

Njen je najveći krimen u tome što je upozoravala na malverzacije te dala zapečatiti nekoliko lokala čiji su zakupci bliski vladajućima pa godinama nisu plaćali najam. Osim toga, usudila se prozvati glavnog tajnika HDZ-ta Krunoslava Katičića, koji je u ime poštenjačine Gordana Jandrokovića-Njonje intervenirao za tvrtku Usluge Lira u vlasništvu bračnog para Gajski, koji je također mjesecima bio dužan državi.

Poznato je da je napad najbolja obrana pa su Đerek na pasja kola napali i Katičić, i Njonjo, i sam uzoriti premijer Plenković. Pitanje je samo hoće li optužbe na račun zviždačice moći obraniti samog premijera, koji bi ipak morao provjeriti što rade njegovi najbliži. Među njima i predsjednik Sabora koji je uhvaćen u laži kada je tvrdio da ne poznaje baš dobro Vedrana Gajskog za čiji je lokal intervenirao, a s kojim je veselo proslavljao rođendan njegove supruge i šegačio se po Cvjetnom.

Nastavaka u ovoj priči bit će sigurno još – jer što više po govnima kopaš, više smrde. No ono što je najgore – nakon svega što je razotkriveno i objavljeno u medijima, Rvati zbog svog kmetskog mentaliteta poslovično šute i ne bi se šteli mešati. Umjesto da protestiraju zbog korumpirane vlasti koja parazitira na njihovoj grbači, ne obnavlja ni Zagreb ni Baniju i ne daje državne nekretnine najpotrebitijima već svojim uhljebima, oni radije sudjeluju u antivakserskim demonstracijama i bune se protiv covid-potvrda. Dok je Rvacka među neslavnim rekorderima po broju umrlih od covida. Pravo nam budi!