Eto, nakon tolikih godina morali su doći Kinezi da uz vatromet i klapske pjesme spektakularno spoje Rvacku samu sa sobom. Doduše, samo fizički jer je to u onom drugom, duhovnom, civilizacijskom i političkom smislu nemoguća misija. Tome u prilog ide i činjenica da verbalni silnik s Pantovčaka, koji je doduše izvrijeđao pola Rvacke, ali je ipak po funkciji predsjednik Republike, nije bio pozvan na svečanost spajanja Pelješkog mosta jer ga premijer, a osobito predsjednik Sabora očima ne mogu vidjeti. Iako je baš vlada Zorana Milanovića odradila sve pripreme za početak gradnje i dobila zeleno svjetlo Europske unije, još 2013. godine. Dakle, sjajna poruka narodu o jedinstvu obnašatelja najviše vlasti, kada su državni interesu u pitanju.

I tako su, bez suvišnih predstavnika opozicije, državni i lokalni dužnosnici iz redova HDZ-ta, stojeći bez zaštitnih kaciga na Pelješkom mostu i čekajući da Kinezi prišarafe posljednje grede i zašvasaju što se još zašvasati moralo, u vrućoj ljetnoj noći držali nadahnute govore o povijesnom dostignuću od strateške važnosti za koje je, dakako, prvenstveno zaslužna ova HDZ-tova vlada i njihov veliki vođa Andrej Plenković. Doduše, prethodni veliki vođa, Ćaća Sanader, dva puta je predizborno otvarao gradilište, 2005. i 2007. i rezao vrpcu. Potrošio je i oko 350 milijuna kuna na papire i operativu, ali dalje od izgradnje nekoliko betonskih temelja nije stigao jer je završio u bajboku.

No usprkos navedenom, kao i Domovinski rat i stvaranje Rvacke, tako je i zasluge za spajanje rvackog kopna nakon više od tristo godina i opet prisvojio HDZ, kojem je i prvotna krilatica početkom 90-ih bila: Imamo Hrvatsku!. Iz iskustva znamo da je doista imaju jer su podžapali sve što se podžapati dalo, od tvornica, hotela i pustih nekretnina, do pravosudnih institucija, javne televizije i ostalih medija koje su predali u ruke vlastitim tajkunima i dobro umreženoj regionalnoj mafiji.

No vratimo se mi mostu, fizičkom dokazu da je Rvacka konačno ujedinjena sama sa sobom, ovaj put bez korupcijskih afera jer su pare europske, projektant je Slovenac, a gradili su Kinezi. Što znači da se nitko od domaćih vizionara nije uspio „ugraditi“ u budžet i utrpati u vlastite džepove više milijuna nečega. Poznato je da je za prethodnih HDZ-tovih vlada koje su prekrojile prvotni Račanov i Čačićev model, gradnja autocesta postala dvostruko skuplja, dočim je dinamika radova četiri puta pala.

Jedan od simboličnih primjera svakako su tuneli Mala Kapela i Sveti Rok koju je tvrtka Skladgradnja Slavena Žužula farbala dva puta, odnosno dva puta naplatila. Spektakularno hapšenje HDZ-tovog omiljenog poduzetnika dogodilo se prije više od deset godina, a od tada do danas, kao što je poznato, izio vuk magare. Presude ni u tragovima. Kao ni u slučaju Ćaće Sanadera, za čije je vladavine izgrađen i najneisplativiji izlaz s Dalmatine, onaj Vučevica koji vodi prema njegovim rodnim Dugobabama. Za navedeni Ćaćin kapric porezni obveznici iskeširali su basnoslovne pare, no HDZ kao takav, a osobito uzoriti Andrej Plenković, dakako, nemaju ništa s tim. To su, tvrde, bili neki drugi ljudi u nekim drugim vremenima, o čemu pošteni članovi stranke, normalno, nisu imali blage veze.

Kao na primjer još uvijek aktualni Božidar Kalmeta, za čije je ere izgrađeno najskupljih 17,5 kilometara ceste u rvackoj povijesti koja je spojila zadarsku luku Gaženicu s autocestom. Čuvena je Kalmetina s početnih 283 narasla na 650 milijuna kuna. Skoro ko’ zagrebačka žičara. No šarmantni Božidar Kalmeta, bivši ministar prometa i mora, naručitelj višestruko preplaćenog promotivnog filma „Prometna renesansa Hrvatske“ 2019. nepravomoćno je oslobođen optužbi da je sa suradnicima podijelio preko 15 milijuna kuna i 850.000 eura iz tvrtki za održavanje i izgradnju cesta te time oštetio državni proračun. Krivima su, logično, proglašena trojica njegovih suradnika koja bi trebala u zatvor. U iščekivanju pravomoćne presude, HDZ-tov Kalmeta i dalje iz sjene gazduje Zadrom, iako bi mu Drago Tadić koji je priznao lažno svjedočenje u aferi Remorker mogao na kraju pomrsiti račune. Dakako, da bi spasio vlastito dupe.

Treba li možda na ovom mjestu spomenuti još jednu spektakularno skupu dionicu autoceste, onu Zagreb-Sisak koja je također nekoliko puta otvarana. Prvi je to 2006. učinio svemoćni Ćaća Sanader, da bi 10,9 kilometara ceste koštalo nevjerojatnih 1,645 milijardi kuna, odnosno 150,9 milijuna kuna po kilometru ili 20 milijuna eura. I tu je stalo, iako je završetak autoceste do Siska sve do danas obvezni dio svih predizbornih obećanja.

Budući da nikada nisu gazdovali Istarskom županijom, HDZ-tovci su pronašli recept i kako dodatno uzdrmati nagrizeni IDS i dokazati da samo oni mogu infrastrukturno u punom profilu povezati matičnu zemlju preko Učke s istarskim poluotokom. Pa su samo koji dan prije Pelješkog mosta otvorili i novu dionicu Istarskog ipsilona, za što vlada Zorana Milanovića nije imala sluha. I tako će HDZ-tov Oleg Butković kojeg se Plenki navodno želio riješiti, ostati upamćen kao jedan od značajnijih neimara u novijoj rvackoj povijesti koji je prometno povezao Rvacku. Dakako, zahvaljujući europskim fondovima i projektima koje je netko drugi pripremio.

No nema tih dizalica, bušilica, tegljača, zavarivača ni tehnologije koja bi mogla spojiti nespojivo, odnosno duboko podijeljeno rvacko društvo. Tome pridonose uvijek isti likovi koji, okruženi crnokošuljašima, redovito paradiraju na raznim proslavama ili komemoracijama, poput one u Srbu. A uoči koje je notorni Dražen Keleminec, predsjednik opskurne stranke A-HSP, logorovao, divljao i ustaševao nekoliko dana, provocirajući uzdignutom desnicom i pozdravom „za dom spremni!. Tek kada su se digli na noge Milorad Pupovac, opozicija i mediji, policija je izvela pokaznu vježbu privođenja nakon koje, poslovično, sankcija nema. Zar uglađenom Europćanu na čelu Vlade koji se prigodno zgraža nad takvim pojavama ne bi bilo lakše da je donio obećane izmjene Kaznenog zakona, umjesto da je opet kukavički prolongirao takvu odluku? Da je zakonom zabranio upotrebu ustaških obilježja i pozdrava i odredio drakonske kazne, vjerojatno Kelemincu više ništa slično ne bi palo na pamet.

Bit će zanimljivo vidjeti i tko će se sve pojaviti na još jednom Danu pobjede i domovinske zahvalnosti. Hoće li Vlada i tamo graditi mostove ili ih ponovo razarati? Jer to je još jedan civilizacijski test za zemlju u kojoj kadete Policijske akademije zbog razgaljenog plesanja užičkog kola na večernjoj zabavi osuđuju i sankcioniraju, dok istovremeno ne kažnjavaju Keleminčeve i Skejine sljedbenike koji će se s majicama HOS-a i prigodnim zastavama zacijelo ponovo pokušati dokopati Knina. Ako ne Knina, onda Krbavskog polja, gdje će ikona ustašofilne desnice, Marko Perković Thompson, ponovo održati svoju alternativnu proslavu Oluje. A na koju dolazi ona druga Rvacka.

Nakon što je ‘’Bojnu Čavoglave’’, usprkos koroni, nedavno otpjevao pred 20 tisuća ljudi u Slavonskom Brodu, Thompson to će isto učiniti i 5. kolovoza, dakako, uz popratnu ikonografiju. A zašto i ne bi kad ga je Visoki prekršajni sud oslobodio svih optužbi zbog poetskih stihova „za dom spremni!“ kojima započinje njegova najpoznatija uspješnica. Čovjek ne mora ni platiti kaznu jer nije remetio red i mir. Doduše prekršio je Ustav, al’ koga za to u rvackom pravosuđu zabole uvo.

Hoće li se premijer koji se založio za stavljanje lika Nikole Tesle na hrvatske kovanice eura, u svom govoru na Dan pobjede sjetiti nevinih srpskih civila pobijenih nakon Oluje i ispričati zbog nekažnjenih ratnih zločina u inače opravdanoj i veličanstvenoj vojnoredarstvenoj akciji, ili zbog spomenutih podjela u društvu neće imati muda, to ćemo tek vidjeti.

Jer samo predstavnici najviših državnih institucija svojim jasno artikuliranim stavom, osudom diskriminacije manjina i beskompromisnom obranom antifašizma kao ustavne vrijednosti, mogu utjecati na spajanje dviju duboko podijeljenih Rvacki. Ne lijeve i desne, ne juga i sjevera, ne istoka i zapada, ne Istre i Dalmacije, već one građanske i europske s onom drugom koja to tek treba postati. Nema tih mostova koji nas mogu spojiti dok god imamo vlast koja kalkulira s temeljnim europskim vrijednostima zbog sitnosopstveničkih i politikantskih razloga. Ni Kinezi nas ne mogu spasiti.