Tko bi rekao da će od svih svinjarija na koje je žmirio i koje su se događale za vrijeme dviju Plenkovićevih vlada, eto baš svinje izazvati bunt najvećih razmjera. Zapravo, pravu seljačku bunu na istoku države, gdje svinjogojci traktorima blokiraju ceste i granični prijelaz Županja-Orašje, nezadovoljni masovnom eutanazijom svinja i Vladinim mjerama za koje tvrde da neće uništiti samo njih, već i hrvatsko selo kao takvo. Odnosno, ono što je od njega ostalo. A buna bi se, prema najavama, mogla proširiti i na ostale državne prometnice, kao i željezničke pruge diljem zemlje, ako ih netko iz Vlade ne primi na sastanak do utorka, kada izlazi ovaj broj Nacionala.

Pa kako se to iskusnim HDZ-tovcima seljačka buna otela kontroli, i to u njihovoj izbornoj utvrdi? Zar im nitko nije došapnuo da mogu očekivati erupciju nezadovoljstva nakon što je zbog afričke svinjske kuge eutanazirano gotovo 35 tisuća prasadi, a onda zabranjeno prodavanje i klanje zdravih svinja, i to do polovice prosinca? Dapače, u nekim dijelovima Rvacke i do polovice siječnja. Do tada će jadne svinje, da prostite, biti predebele, da ne kažem pretile, i nitko ih više neće htjeti. Ni žive ni mrtve. Zato svinjogojci prijete da će ih za Božić pustiti na ulicu pa nek’ ih lovi koga je volja.

Predstavnicima Stožera za obranu hrvatskog sela i Sindikata zaposlenih u poljoprivredi Slavonije i Baranje posebno je digla tlak činjenica da premijer AP ne želi ni čuti za sastanak s njima, dok ih je resorna ministrica Marija Vučković spretno izbjegla prilikom posjeta Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje je prisustvovala proslavi Poljoprivrednog instituta u Iloku. I dok ih ministrica zaobilazi u širokom luku, raspamećeni svinjogojci i dalje inzistiraju na trima zahtjevima, a to su: prestanak eutanazije nezaraženih svinja, dozvola prometovanja zdravim svinjama te dozvola održavanja svinjokolja.

Jer budući da je svinjokolja drevni običaj u Rvata, najviše ih je razbjesnilo nasilno ukidanje tradicije. Eh, što ti je tradicija. A naš narod, kao što je poznato, voli tradiciju, koja nije prekinuta ni u doba pokojne države kada su svinje glavom plaćale proslavu Dana Republike 29. studenoga. Jedno bez drugog bilo je naprosto nezamislivo. Kako ćeš slaviti Dan Republike bez friških čvaraka i krvavica? I sad im tu tradiciju oduzima Veliki vođa Vlade i HDZ-ta Plen Ki-mun, osorno odbivši poziv na svinjokolju uz primjedbu da nikada na njoj nije ni bio. Hm? Pa zar kao perspektivni omladinac i svoga ćaće sin nikada nije proslavljao Dan Republike s hrskavim svinjskim ušima i repićem na tanjuru? Nije li to dokaz da je bio odnarođeni pripadnik komunističke zlatne mladeži, kako mu često predbacuje pripadnik iste te mladeži, predsjednik Republike Zoki Milanović?

No, šalu na stranu, afrička svinjska kuga globalni je problem i ozbiljna bolest koja nije poharala svinjski fond samo kod nas, već i u mnogim europskim zemljama. Naravno da je nužno držati se znanstvenih i epidemioloških mjera, ali one su u Rvacku stigle prekasno. Nije bilo adekvatne prevencije, kao što ni naknada štete koja se nudi svinjogojcima ne pokriva njihovu izgubljenu dobit. Da je bilo mudrosti i znanja, smatraju stručnjaci, nadležna tijela reagirala bi promptno i organizirano, a ne kaotično kao što jesu, što je rezultiralo naglim širenjem bolesti. Umjesto zatvaranja žarišta zaraze i stroge zabrane ulaska i izlaska na zaražena područja, bio je dopušten slobodan protok ljudi, vozila, pa čak i životinja. A u cijeli proces uključeno je premalo ljudi pa veterinarske službe nisu bile u stanju odgovoriti na takav intenzitet epidemije. Nagrabusili su, dakako, mali poljoprivrednici, koji su ionako već desetljećima ugrožena vrsta u Rvackoj. I oni se sada i najviše bune – jer ako im zabrane držanje svinja do 2025, kako se najavljuje, većina njih će staviti ključ u bravu i odustati od ćorava posla.

I ma koliko sada Vlada i Ministarstvo poljoprivrede uvjeravali svekoliku javnost da se drže europskih propisa ko pijan plota, njihov je najveći problem tome što im ono malo poljoprivrednika koji su se usprkos svim uvoznim lobijima i njihovim sitnosopstveničkim interesima nastavili baviti uzgojem stoke, ne vjeruje koliko je crno pod noktom.

Logično da im ne vjeruju kada je u posljednja tri desetljeća, uslijed kriminalne privatizacije svega i svačega u Lijepoj im Njihovoj, gotovo potpuno potaracana poljoprivredna proizvodnja, uništeni su PIK-ovi, uljare, šećerane, mljekare, dok smo usprkos domoljubnoj krilatici „kupuj hrvatsko“, počeli uvoziti sve – od svinjetine, preko graha do češnjaka. Zato je žitnica mrske Jugoslavije, nekada bogata Slavonija, sada prazna i čemerna, a stotine tisuća mladih pohrlile su pronaći sreću u sređenijim europskim državama, tamo gdje se od vlastitog rada može pristojno živjeti.

Badava nam pare iz europskih fondova kad se ionako dijele po babu, stričevima i stranačkoj pripadnosti, badava i bajke o famoznom Plenkovićevom Projektu Slavonija kada se iz pet slavonskih regija od 2016. iselilo 20 posto radno sposobnog stanovništva. I to usprkos navodnim milijardama koje su ukrcane u ni manje ni više već 33 tisuće projekata. Što točno stanovnici Slavonije imaju od toga, ni njima samima nije jasno pa odustaju od uzaludne borbe sa sustavom koji čini toliko toga kako bi ih obeshrabrio. Iako se vladajući, naravno, licemjerno kunu u važnost očuvanja hrvatskog sela i domaće proizvodnje, kao i demografsku obnovu tog opustošenog dijela zemlje.

U kojem se kuće prodaju budzašto, a starčad koja je ostala ionako se nema snage baviti bilo čime osim, možda, uzgajanjem hrane za vlastite skromne potrebe.

Zanimljivo kako je ministrica Marija Vučković, koja je već bila na odstrelu zbog čudnih poslića u koje je bila umočena – od afere Pašnjaci, preko Vjetroelektrana do sumnji na pogodovanje prilikom dodjela europskog novca braći Pivac, za što je kazneno prijavljena – uspješno preživjela mnoge svoje kolege u dvjema vladama Andreja Plenkovića, ali i glasanje o nepovjerenju koje su inicirali Hrvatski suverenisti. Tko li je samo štiti i zašto? OLAF sigurno ne.

Kap koja je prelila čašu nesretnim svinjogojcima bila je činjenica da su lešine i duše gotovo 35 tisuća eutanaziranih svinja završile u Agroproteinki ministra Gordana Grlića Radmana, koja ima monopol na rvackom tržištu. A koji je, eto, ni kriv ni dužan, kao suvlasnik Agroproteinke najviše profitirao od mrtvih svinja. Nema sumnje da će, kao jedan od dioničara, sljedeće godine primiti na račun lijepu svoticu, znatno veću od 2,2 milijuna eura dobiti koju je ove godine zaboravio upisati u svoju imovinsku karticu.

Ako svinjogojci nastave s bunom i doista krenu u proboj policijskih barikada, bit će to dosta nezgodno za velikodušnu Vladu HDZ-ta koja se puno parom sprema za parlamentarne izbore. Odnosno, već je debelo u kampanji hvaleći se parama koje je podijelila šakom i kapom ne bi li kupila glasove osiromašenih penzionera, osoba s invaliditetom, javnih službenika i namještenika, roditelja s malom djecom, bla bla bla. Kojima je ionako samo vratila iz proračuna ono što je već požderala inflacija. Ali narod je valjda glup pa nije u stanju prozreti njihove predizborne trikove. Uostalom, važno je da ljudima svakodnevno ispireš mozak istim bajkama i oni će ti na kraju povjerovati.

I sad su tu idilu narušili, prema riječima premijera, koji je zbog seljačke bune ispalio na mozak, izmanipulirani svinjogojci kao marionete desničarskih stranaka, od Mosta, preko Domovinskog pokreta do Suverenista. Ukratko, njegovih ljutih političkih oponenata koji nemaju veze sa svinjama, ali zato beskrupulozno zarađuju političke bodove na tuđoj muci. Ajde? Kao da HDZ u tome nema iskustva i kao da se nije služio sličnim metodama u nekim drugim situacijama, ono malo vremena što je proveo u opoziciji. Da je nekim čudom SDP na vlasti i da je dao pobiti toliko svinja, nije teško zamisliti pripadnike HDZ-tova slavonskog lobija ili, naprimjer, poštenjačinu Josipa Đakića Jopu kako na najvećem traktoru predvodi seljačku bunu i ruši vlast. Ovako mora biti kuš iako će, duboko u duši, sigurno patiti zbog zabrane svinjokolje.