Andrej Plenković stvarno je rođen pod sretnom zvijezdom! U jeku afere nižerangiranih HDZ-tovaca koji su pokrali Inu za milijardu kuna, dok masno preplaćeni rvacki članovi Uprave imenovani od Vlade i premijera osobno odbijaju dati ostavke kako im ne bi promaknule milijunske otpremnine, puče ljubav između SDP-a i Možemo! u Zagrebu. Baš u pravi čas! I sada svi mediji bruje samo o tome, rade se analize zatrovanih odnosa, vadi se prljavi veš, traže se skriveni razlozi, a desnica, na čelu s HDZ-tom, likuje nad „neuspjelim eksperimentom“ u rvackoj metropoli i naslađuje se novim bratoubilačkim ratom u posrnuloj, nekad vodećoj opozicijskoj stranci. Jer osim što je pukla ljubav s Možemo!, čini se da je pukla ljubav i između Iblerovog i Praške, odnosno Peđe Grbina i zagrebačkog SDP-a, pa sve miriše na novi raskol unutar stranke i nova pedaliranja neposlušnih kadrova.

I to nakon što je gradski ogranak SDP-a, na čelu s partibrejkerom Viktorom Gotovcem, jednostrano odlučio raskinuti koalicijski sporazum s Možemo! jer ga smatra “iscrpljenim modelom u ostvarivanju nastojanja, predanosti i političkih odrednica SDP-a vezanih uz uspješno rješavanje štete i gradskih problema koji su nastali djelovanjem prethodnih administracija”. Ajde?

I to nije sve – zatražio je od zagrebačkih SDP-ovaca da daju ostavke na sve svoje funkcije u Gradskoj skupštini, na čelu s Joškom Klisovićem od kojeg očekuje da se odrekne mjesta predsjednika iste, jer tu poziciju, kaže poštenjačina Gotovac, SDP prema izbornim rezultatima ne zaslužuje. A on ne želi da građani misle kako su oni trgovali funkcijama. Ma, dajte! Otkud tako naglo probuđena savjest? Zar Gotovac doista želi nove izbore? Zar stvarno misli da bi ovoga puta bolje prošli? Ili tek želi otežati posao Tomislavu Tomaševiću i dokazati da je nesposoban? A kome to ide na ruku, nije teško pogoditi.

Indikativno je, naime, da je Gotovac preko Facebooka poručio kako je zagrebački SDP predan suradnji sa strankama koje istinskim i iskrenim zajedničkim i partnerskim pristupom nastoje djelovati na korist građana Zagreba. Hm??? Pitanje je samo koje su to stranke ako nije zeleno-lijeva platforma Možemo!? Možda stranka pokojnog gradskog šerifa Bandić Milan 365, HDZ, Most ili pak Domovinski pokret?

Zanimljivo kako je Gotovac odluku o raskidu koalicijskog sporazuma objavio dan uoči nastavka sjednice Gradske skupštine, na kojoj se glasa o novom zaduženju Holdinga za 240 milijuna eura, uglavnom za reprogramiranje Bandićevih kredita, a za što bi Tomaševiću mogle usfaliti dvije ruke.

Navodno SDP zamjera koalicijskom partneru i to što ih o tome nitko nije informirao, da su nedovoljno uključeni u donošenje odluka – što, iz pouzdanih izvora saznajemo, nije točno! Naime, upravo Gotovac izbjegava svaku komunikaciju i Tomašević nailazi na zid.

Gdje ćeš veće sreće za gazdu HDZ-ta i Vlade Andreja Plenkovića, čiju ostavku nakon epske krađe u Ini traži rijetko ujedinjena opozicija u Saboru. Zlobnik bi pomislio da je upravo on mastermind cijele priče, a Viktor Gotovac krtica koja za njega radi. Ili barem za Zlatka Hasanbegovića, propalog ministra kulture, inače predsjednika marginalne desničarske strančice Blok za Hrvatsku, s kojim je Gotovac u više no prijateljskim odnosima. Dapače, u puno prisnijim i srdačnijim nego, naprimjer, s Radom Borić ili zastupnicima zeleno-lijeve platforme Možemo! u Gradskoj skupštini.

Inače, nije to prvi put da Gotovac minira Tomaševića – proljetos je nevoljko podržao ukidanje mjere roditelj-odgojitelj te iako je SDP glasao za njeno ukidanje, indirektno se solidarizirao sa strankama desnice tvrdeći da takva odluka nije dobra zbog demografskih i ljudskih razloga i da treba pronaći načina da se kompenzira dosadašnjim korisnicima. Kao da nije svjestan činjenice da je do lani na taj populistički kapric pokojnoga Mileta Fontane iskrcano 1,8 milijardi naših kuna, da bi se istovremeno broj novorođene djece u Zagrebu smanjio. Usprkos činjenici da je Visoki upravni sud proljetos poništio ukidanje mjere, podržao je legitimno pravo Grada Zagreba na njenu izmjenu, a problem je bio samo u produljenju roka za prilagodbu korisnika. Ta prilagodba trajat će, prema najnovijoj odluci Gradske skupštine, do 31. ožujka 2023., a onda će se puna novčana pomoć postupno smanjivati. Za to će Grad Zagreb dodatno iscaltati 530 milijuna naših kuna, pa je Gotovac zbog toga valjda zadovoljan.

Je li moguće da socijaldemokrat Viktor Gotovac nije primijetio anakronizam i besmisao mjere koja potiče žene (jer očeva obuhvaćenih ovom mjerom uglavnom nema) na to da u 21. stoljeću sjede doma kako bi rađale i bile izvan tržišta rada do 15 godine najmlađeg djeteta, a možda i do penzije? Koju će zaraditi na grbači, između ostalog, onih majki koje rade i nastoje biti financijski neovisne. Prilično licemjerno za stranku koja se nominalno zalaže za ravnopravnost spolova na tržištu rada.

Treba li posebno podsjećati i na to da je među prvim zahtjevima Viktora Gotovca Gradskoj skupštini bilo vraćanje imena Trgu maršala Tita, koje je njegov pajdo Zlatko Hasanbegović slavodobitno promijenio u političkoj trgovini s pokojnim Miletom Fontanom. Čudan tajming za SDP iako su dobro znali da to baš i ne može biti prioritet nove gradske vlasti koja se do danas bori s tuđim zatečenim kosturima iz ormara. Zato je sve i zvučalo kao provokacija. Iliti sabotaža.

Već tada su neki iz SDP-a počeli sugerirati da je Gotovac mućak – da ne kažemo kukavičje jaje – kojeg Peđa Grbin, mlitavi šef SDP-a, baš kao i slične mućke po Splitu i Puli, ne može kontrolirati. U Puli su SDP-ovci, u talu s HDZ-tom i Nezavisnom listom pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića, srušili predsjednicu Gradskog vijeća Dušicu Radojčić iz platforme Možemo!, dok je u Splitu SDP-ov gradonačelnički kandidat Ante Franić, koji je u međuvremenu prešao u nezavisne, i opet s HDZ-tom i Kerumom rušio Ivicu Puljka. A čija je stranka Centar na ponovljenim izborima pomela SDP.

Nije nikakva tajna da se Možemo! teško snalazi u svinjcu koji je iza sebe ostavila prethodna gradska vlast – točnije, klika Milana Bandića od koje dio djeluje kao peta kolona unutar gradskih ureda i institucija. Nije tajna ni da su napravili greške u prvim koracima i kadroviranju, da ni godinu nakon maestralne pobjede još uvijek nisu imenovali sve pročelnike ureda, da natječaji idu sporo i da gorući problem s odvozom i zbrinjavanjem zagrebačkog smeća nije riješen.

No ako su SDP-ovci mirno gledali kako Milan Bandić, ponikao iz njihovih redova u kojima još uvijek ima njegovih pionira, punih 20 godina širi razgranatu klijentelističko-kumsko-mafijašku mrežu koja je koristila gradski proračun kao bankomat, ako su trpjeli da problem otpada u njegovoj eri raste do neviđenih razmjera dok se zgrade u centru grada raspadaju, zašto nemaju razumijevanja za Tomaševića i ne daju mu šansu u ovom mandatu?

SDP očito ne može progutati svoju prenapuhanu taštinu, koja je dijametralno suprotna više no skromnom rejtingu stranke od 13 posto. Zato se u metropoli svih Rvata i ponašaju kao uvrijeđena mlada, jer uloga junior partnera očito ih boli više nego što žele priznati. Pa rade sve kako bi platformi Možemo! koja je osvojila uvjerljivu većinu, zagorčali život i podmetnuli nogu gdje stignu. A ako Gotovca i još dvoje njegovih poslušnika pedaliraju iz SDP-a, kao što se može naslutiti, ostat će im dvoje zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Maestralno! Iz ove priče treba izuzeti Joška Klisovića, koji nastoji biti konstruktivan i sačuvati kakvu-takvu koaliciju kao zalog za buduću suradnju na nacionalnoj razini, na sljedećim parlamentarnim izborima.

Nažalost, stranka od koje se očekuje da okupi opoziciju od ljevice do centra kako bi zajedno konačno s vlasti skinuli aferama ozbiljno načet i korupcijom uzdrman HDZ, pokazala se ponovo potpuno nesposobna, podijeljena i nepouzdana. Osim što nemaju muda, nemaju ni dovoljno kvalitetnih ljudi koji znaju upravljati državom i kojima narod vjeruje, s obzirom na to da su ih uspješno rastjerali tijekom posljednjih desetak godina. Dakle, SDP ne može biti taj. Kao što ni Peđa Grbin ne može postati lider opozicije jer nije ni lider vlastite stranke. Da jest, Viktor Gotovac ne bi mu se dogodio.